DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1986 str. 91     <-- 91 -->        PDF

Hrastovina iz primorskog područja izvozila se kao oblovina ili tesana,
prvenstveno za potrebe brodogradnje a glavni potrošač bila je Venecija.
Osiguranje tih sortimenata bio je glavni razlog sastavljanja kasnije navedenih
Katastara šuma, jer je u njemu za svakog posjednika, pa i šumsku
česticu, bio naveden i broj stabala s brodograđevnim sortimentima i
stavljen pod kontrolu sječe. Drvo se izvozilo, kako piše Šporer", i iz kapelskih
i velebitskih šuma Vojne krajine, čak od Kosinja. Da se omogući
izvoz, a pruži mogućnost zarade Krajišnicima, osnivaju se luke podno Velebita.
To su u Senju (za brodsko i ostalo građevno drvo), u Sv. Jurju (za
brodski pod), u Jablancu (za građevnog i ogrjevno drvo), u Cesarici, pa
i u Karlobagu. Luka u Stinici, koja je oko 1830. godine bila napuštena,
posebno je bila namijenjena za trgovinu jarbolima.


U kontinentalnom dijelu Hrvatske prva pilana na vodeni pogon zabilježena
je polovinom XVIII stoljeća. Prva pilana na parni pogon izgrađena
je 1858. godine u Krivaji kod Orahovice (kapaciteta 8 000 m3 godišnje)
a slijedi pilana grofa Khuena u Markušici kod Nuštra 1862. godine,
kapaciteta već 25 000 m3. Do 1870. godine u Slavoniji su podignute još
tri parne pilane ukupnog kapaciteta 33 000 m1. Od 1856. godine sječom
hrastovih šuma bavi se prvo strano poduzeće Societe d´importalion de chene
(Društvo za uvoz hrastovine) iz Barča.


Izgradnja ceste .Karlovac — more tj. Karoline (1728), a osobito Lujzijane
(1805—09), omogućen je izvoz drva i iz središnjeg dijela pa i Slavonija.
Obje ceste imale su ishodišnu točku u Karlovcu, jer se iz dublje
unutrašnjosti roba mogla do Karlovca dopremiti rijekom Savom i Kupom
šlepovima, koje su uzvodno vukli konji (otuda naziv »kopitnica« svakoj
obali Kupe i Save). Pretovarna stanica bila je u Dubovcu koja »daje dojam
o neiscrpnim ogromnim zalihama takvog drva — tesanih hrastovnih
trupaca divovskih veličina ... te cijele kule dužica« (Šporer). Odatle se
drvo odvozilo u luke u Rijeci, Bakru, Bakarcu. Kraljevici i Senju. Dakle,
već početkom XIX stoljeća u Pokuplju i posavlju hrastovina se izrađivala
u bordonale (dužine i do 12 m presjeka 30 X 30 cm) i u dužicu. To je bila
francuska dužica. U isto vrijeme u podravskim šumama izrađivala se njemačka
dužica koja je Dravom i Dunavom odvožena u Austriju i dalje. Iz
Pokuplja i Posavine ogrjevno drvo se brodovima odpremalo i u drvom siromašni
Banat, pa i u Budimpeštu te Beč.


U XVIII stoljeću i početkom XIX kontinentalne bukove šume korišćene
su i za žeženje ugljena te proizvodnju pepeljike (potaše), potrebne za
proizvodnju stakla. Tako se u razdoblju od 1780. do 1868. godine prosječno
godišnje proizvodilo oko 1500 t pepeljike. Kako su to bile bukove
prašume to se sječom starih stabala i pomlađivanjem dobile bukove sastojine
s više tehničkog drva, koje su se iskorišćivale sve do naših dana.
U Gorskom kotaru također se proizvodi drvni ugalj s posebnom namjenom
da se za onda malovrijedna bukva zamijeni vrijednijim vrstama, (hrastom
i četinjačama), ali namjera nije ostvarena te se nekadanje bukove šume
pretvorile u šikare (koje se u naše dane opet pretvaraju u bolje sastojinske
oblike).


11) Vidi bilješku pod 7).


370