DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/1986 str. 93 <-- 93 --> PDF |
od kojih su formirane urbarne općinske šume. O odnosu ovlaštenika i te zajednice kao ni za uređenje uprave i gospodarenja tim šumama nije bilo nikakovih propisa i šume su bile izvrgnute neracionalnom iskorišćivanju bez brige za njihov daljni uzgoj pa i opstanak. Kraj takovom bezvlađu, jer odgovarajućeg propisa nije bilo ni u Zakonu o šumama iz 1852. godine, učinjen je 1871. godine. Te godine, s datumom od 4. ožujka, Zemaljska vlada donijela je PRIVRENU NAREDBU o upravi, gospodarenju i uživanju općinskih šuma u kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji. Ovom određeno je, da »upravljanje i gospodarenje općinskim šumama stoji pod glavnim nadzorom kr. zem. vlade« a obavlja ga preko županijskih nadšumara, općinskih šumara i općinskih lugara. Dakle isključena je samovolja pojedinaca ili pojedinih skupina u gospodarenju, bolje reći iskorišćivanju — sječi, u segregiranim šumama. Propisano je potrajno šumsko gospodarenje (šumarenje), što se ima osigurati sastavom gospodarskih osnova. Privremena naredba određuje i korišćenja sporednih užitaka (paše, žirovine i dr.) na način, da ne bude ugroženo pomlađivanje. Zanimljiva je odredba da se ogrjevno drvo i ostanci od stabala doznačenih za građu moraju zajednički izraditi te u »hvatove ili svežnje«(sitnije gradnje) složiti i tek tada ovlaštenicima u srazmjeru pripadajućeg prava dijeliti. Paša je bila besplatna ali žirovina se plaćala a također se plaćalo i sabiranje šiške. Kupovnina se unosila u »općinsku« blagajnu tj. u blagajnu urbarne općine. Naredba je propisala i način postavljanja šumarskog osoblja te njihove dužnosti. Ova Privremena naredba zamjenjena je tek 1894. godine Zakonom od 26. III 1894. kojim se uređuje stručna uprava i šumsko gospodarenje u šumama, stojećim pod osobitim javnim nadzorom i Zakonom od 25. IV 1894. o uređenju zemljišnih zajednica. Po ovom drugom Zakonu dotanje urbarske imovine opićne pretvorene su u ZEMLJIŠNE ZAJEDNICE, koje nisu osnovane samo za šume nego i za pašnjake. Samo pašnjačkih zemljišnih zajednica bilo je na području b. Vojne krajine za površine pašnjaka, koje se i u doba Vojne krajine smatrale seoskim vlasništvom. Zemljišne zajednice bile su posebna vrst vlasnika šuma, pašnjaka i ostalih nekretnina sa statusom pravne osobe. U zemljišnim zajednicama bilo je sadržano jedinstvo vlasništva nad zajedničkom imovinom uz istovremena samostalna pojedinačna prava njihovih ovlaštenika. Udio svakog ovlaštenika bio je točno odmjeren i prema tome razmjeru prosuđivala se sve njegova prava14 i dužnosti prema zemljišnoj zajednici. Ovlaštenje je imalo imovinski karakter s kojim je ovlaštenik mogao raspolagati kao sa svojom imovinom, dakle pokloniti ga ili prodati. Od starohrvatskog uređenja po plemenskim župama do XIX stoljeća zadržale se dvije: Poljička kneževina u Dalmaciji i Plemenita općina Turopolje. Poljačka župa kao društveno-upravna i sudska samostalna organizacija nestala je u Napoleonovoj Iliriji, a Plemenita općina Turopolje to svojstvo gubi u drugoj polovini XIX stoljeća. Međutim kao imovinskopravna organizacija živi i dalje, sve do poslije drugog svjetskog rata. Naime za gospodarenje 14) O veličini udjela (jedan, dva, trećina, polovica i t. d.) ovisio je i udio u ^odlučivanju (glasanju) na skupštini zajednice, dakle netko je mogao imati sna gu više glasova, a netko i ispod jednog glasa! 372 |