DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1986 str. 93     <-- 93 -->        PDF

od kojih su formirane urbarne općinske šume. O odnosu ovlaštenika i te
zajednice kao ni za uređenje uprave i gospodarenja tim šumama nije bilo
nikakovih propisa i šume su bile izvrgnute neracionalnom iskorišćivanju
bez brige za njihov daljni uzgoj pa i opstanak. Kraj takovom bezvlađu,
jer odgovarajućeg propisa nije bilo ni u Zakonu o šumama iz 1852. godine,
učinjen je 1871. godine. Te godine, s datumom od 4. ožujka, Zemaljska
vlada donijela je PRIVRENU NAREDBU o upravi, gospodarenju i uživanju
općinskih šuma u kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji. Ovom određeno
je, da »upravljanje i gospodarenje općinskim šumama stoji pod glavnim
nadzorom kr. zem. vlade« a obavlja ga preko županijskih nadšumara,
općinskih šumara i općinskih lugara. Dakle isključena je samovolja pojedinaca
ili pojedinih skupina u gospodarenju, bolje reći iskorišćivanju —
sječi, u segregiranim šumama. Propisano je potrajno šumsko gospodarenje
(šumarenje), što se ima osigurati sastavom gospodarskih osnova. Privremena
naredba određuje i korišćenja sporednih užitaka (paše, žirovine i dr.)
na način, da ne bude ugroženo pomlađivanje. Zanimljiva je odredba da
se ogrjevno drvo i ostanci od stabala doznačenih za građu moraju zajednički
izraditi te u »hvatove ili svežnje«(sitnije gradnje) složiti i tek tada ovlaštenicima
u srazmjeru pripadajućeg prava dijeliti. Paša je bila besplatna
ali žirovina se plaćala a također se plaćalo i sabiranje šiške. Kupovnina
se unosila u »općinsku« blagajnu tj. u blagajnu urbarne općine. Naredba
je propisala i način postavljanja šumarskog osoblja te njihove dužnosti.


Ova Privremena naredba zamjenjena je tek 1894. godine Zakonom od


26. III 1894. kojim se uređuje stručna uprava i šumsko gospodarenje u šumama,
stojećim pod osobitim javnim nadzorom i Zakonom od 25. IV 1894.
o uređenju zemljišnih zajednica. Po ovom drugom Zakonu dotanje urbarske
imovine opićne pretvorene su u ZEMLJIŠNE ZAJEDNICE, koje nisu
osnovane samo za šume nego i za pašnjake. Samo pašnjačkih zemljišnih
zajednica bilo je na području b. Vojne krajine za površine pašnjaka, koje
se i u doba Vojne krajine smatrale seoskim vlasništvom.
Zemljišne zajednice bile su posebna vrst vlasnika šuma, pašnjaka i ostalih
nekretnina sa statusom pravne osobe. U zemljišnim zajednicama bilo
je sadržano jedinstvo vlasništva nad zajedničkom imovinom uz istovremena
samostalna pojedinačna prava njihovih ovlaštenika. Udio svakog
ovlaštenika bio je točno odmjeren i prema tome razmjeru prosuđivala se
sve njegova prava14 i dužnosti prema zemljišnoj zajednici. Ovlaštenje je
imalo imovinski karakter s kojim je ovlaštenik mogao raspolagati kao sa
svojom imovinom, dakle pokloniti ga ili prodati.


Od starohrvatskog uređenja po plemenskim župama do XIX stoljeća zadržale
se dvije: Poljička kneževina u Dalmaciji i Plemenita općina Turopolje.
Poljačka župa kao društveno-upravna i sudska samostalna organizacija nestala
je u Napoleonovoj Iliriji, a Plemenita općina Turopolje to svojstvo gubi u
drugoj polovini XIX stoljeća. Međutim kao imovinskopravna organizacija
živi i dalje, sve do poslije drugog svjetskog rata. Naime za gospodarenje


14) O veličini udjela (jedan, dva, trećina, polovica i t. d.) ovisio je i udio


u ^odlučivanju (glasanju) na skupštini zajednice, dakle netko je mogao imati sna


gu više glasova, a netko i ispod jednog glasa!


372