DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1986 str. 12     <-- 12 -->        PDF

svojom bogatom krošnjom još i uvećava. To je vidljivo i na priloženim fotografijama.


Prisutnost prizemnog rašća je´ svakako, najzanimljivija pojava u vezi sa
bukvom. Budući da je u spomenutom Rezervatu u Radiševu u sloju prizemnog
rašća jako zastupljena šumska resulja (Mercurialis perennis L.), gdje
tvori čak i facijes. njoj je poklonjena najveća pažnja pri opisu sastojina.
Ona je trebala poslužiti kao indikator o tome, gdje bi se još moglo pronaći
bukovih stabala, gdje je bukve eventualno nekada bilo, te gdje bi se na temelju
toga bukvu moglo i uzgajati. Ustanovljeno je, a to je označeno i na
priloženoj karti, da šumsku resulju nalazimo na višim terenima u svim odjelima
u Radiševu (1—15, u odjelu 16 nije nađena), te u odjelima 17—19 u šumskom
predjelu Sočna. Naknadno je ustanovljeno i njeno prisustvo u odjelu
40 u g. j . Desićevo, kao i u odjelima 17 i 20 u g. j . Trizlovi-Rastovo, što potvrđuje
i konstatacija Đ. Ra uš a : »Na pojedinim mjestima u predjelu Trizlovi
nismo našli odraslih stabala bukve, ali se masovno javljaju njezini pratioci
« (9).


T. Bunuševa c navodi neke vrlo zanimljive podatke: (2)
»Pojedini predstavnici prizemne flore prilagodili su se na život u velikoj
zaseni u tolikoj meri, da uvek iščezavaju pri trajnom prodiranju veće količine
svetlosti do zemljišta u šumi. U tu grupu spadaju mnoge biljke prizemne
fiore naših šuma: Oxalis acetosella L., Mercurialis perennis L., Athyrium Filix
bulbifera L., Convallaria majalis L.. Mercurialis perennis h.< Athyrium Filix
femina Roth., Hepatica triloba L., Paris quadrifolia L.. Orobus vernus L.,
koje rastu na mestima duboke zasene u našim bukovim šumama, zatim mnoge
mahovine i t. d.«


Zanimljivo je, također, i slijedeće:


»Režim vlažnosti zemljišta u šumi može, približno, da se ustanovi i prema
prisutnoj prizemnoj flori. Tako, prisustvo Filipendula ulmaria Maxim., Impatiens
noli tangere L., Oxalis acetosella L., Asarum europaeum L., Tusilagofar far a L,-Anemone nemorosa L., i Aspidium filix mas Roth., ukazuje da se
u zemljištu nalaze znatne količine podzemne tekuće vode tako da nema opasnosti
od zakiševanja zemljišta.«


Nije bez važnosti ni slijedeće:


Na mestima gde se meki humus pojavljuje u najidealnijem obliku, nalaze
se: Corydalis solida Sm., Corydalis cava Schw., Mercurialis perennis L.,
Anemone hepatica L., Anemone nemorosa L., Arum maculatum L., Dentaria
bulbifera L., i naročito Asperula odorata L., koja se smatra najizrazitijim predstavnikom
prizemne flore bukovih šuma sa pravilnim raspadanjem mrtve
šumske prostirke.«


»Značaj živog šumskog pokrivača u životu šume ogleda se i u tome
što su neki njegovi predstavnici posrednici u prenošenju raznih oboljenja
šumskog drveća biljnog porekla . . . Prisustvo u šumi Alium ursinum L. i Mercurialis
perennis L. štetno je za topolu i trepetljiku . . .«


Iz navedenih odlomaka vidljivo je nekoliko važnih detalja:


Prvo, veliki se dio navedenih predstavnika prizemnog rašća nalazi upravo
u sastojinama hrasta lužnjaka i običnog graba s bukvom, kako to fitocenološkim
snimkama tih sastojina navodi i R a u š (9).