DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9-10/1986 str. 19 <-- 19 --> PDF |
bala, sa kojih bi se mogla sakupljati bukvica, vrlo malen, a i ne rađaju svake godine. Osim toga. bukvicu u velikoj mjeri pojedu vjeverice, puhovi, miševi, ptice itd. Zbog toga je malen i broj biljaka- koje su u formi bukovog pomlatka javljaju na pojedinim mjestima, a koje bi se eventualno mogle presaditi. Rezervat, kao najveća grupa starih bukovih stabala, zbog svoga se karaktera isključuje — u njemu se ne bi smjela sakupljati ni bukvica. Time se izvor materijala još više ograničava na dva odrasla stabla u odjelu 4, pet stabala u odjelu 10. jedno u odjelu 13. te po neko u odjelima 23 i 26. Potrebno je, međutim, reći i to, da je isto tako malen i broj površina, koje se u narednom periodu na tim terenima predviđaju za sječu i obnovu. Nedavno dovršenom osnovom gospodarenja za g. j . Vrbanjske šume (rok važenja 1985—1994. g.) propisuje se dovršni sijek u odsjeku 14-a (opisan u okviru nalazišta »2«), a u kome se već i od prirode pojavilo nešto bukovoga pomlatka. Upravo bi se u tom odsjeku moglo povećati učešće bukve, jer teren za to u potpunosti odgovara. Osim toga. stare sastojine u odjelima 10 i 13 su osnovom predviđene za oplodnu sječu, ali samo za izvršenje pripremnog sijeka. dok bi se naplodni i dovršni sijek obavili u periodu 1995—2004. god. Vjerovatno je- da će se i u njima pojaviti nešto bukovoga pomlatka, ali samo u blizini postojećih starih stabala, dakle na vrlo malim površinama. Ostali odjeli u Radiševu, čija se starost kreće od 90—102 godine, ili su izdvojeni u sjemenske objekte, ili u uređajni razred hrasta lužnjaka sa ophodnjom od 140 godina, tako da sječa i obnova u dogledno vrijeme ne dolazi u obzir. To pogotovo vrijedi za sastojine u Sočnoj, koje su još mlađe. PRIJEDLOG ZA NAREDNA ISTRAŽIVANJA U narednom bi periodu istraživanja trebala obuhvatiti: 1. Pronalaženje još nepoznatih lokaliteta, kompletiranje pregledne karte. 2. Obilježavanje i obrojčavanje bukovih stabala na terenu, njihov dendrometrijski premjer. 3. Sastav registra nalazišta sa podacima o premjeru svih bukovih stabala, opisom staništa, napomene o položaju svakog stabla u sastojini, zdravstvenom stanju i si., s posebnim osvrtom na postojanje i stanje pomlatka. 4. Proučavanje osobina postojećih primjeraka bukve — fenološki, a prema mogućnostima i anatomskih i histoloških. 5. Iznalaženje mogućnosti za unošenje bukve u pogodne sastojine. Smatramo, da ovakav program ima svoje opravdanje, iako će se rezultati toga istraživanja moći sagledati tek za 10 — 20 godina. Nestanak nekada toliko zastupljenog brijesta- za koji nije nađena zamjena, prisiljava nas, da se okrenemo drugim vrstama, koje imaju izgleda za opstanak u ovim šumama. A ekotip bukve, toliko dugo prisutan, iako sa malim učešćem, svakakao je jedna od njih. ZAKLJUČAK Primjerci bukve (u grupama i pojedinačno) u nizinskim šumama hrasta lužnjaka predstavljaju poseban ekotip, prilagođen životu u ekološkim uvje |