DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1986 str. 19     <-- 19 -->        PDF

bala, sa kojih bi se mogla sakupljati bukvica, vrlo malen, a i ne rađaju
svake godine. Osim toga. bukvicu u velikoj mjeri pojedu vjeverice, puhovi,
miševi, ptice itd. Zbog toga je malen i broj biljaka- koje su u formi bukovog
pomlatka javljaju na pojedinim mjestima, a koje bi se eventualno mogle
presaditi. Rezervat, kao najveća grupa starih bukovih stabala, zbog svoga
se karaktera isključuje — u njemu se ne bi smjela sakupljati ni bukvica.
Time se izvor materijala još više ograničava na dva odrasla stabla u odjelu
4, pet stabala u odjelu 10. jedno u odjelu 13. te po neko u odjelima 23 i 26.


Potrebno je, međutim, reći i to, da je isto tako malen i broj površina,
koje se u narednom periodu na tim terenima predviđaju za sječu i obnovu.
Nedavno dovršenom osnovom gospodarenja za g. j . Vrbanjske šume (rok
važenja 1985—1994. g.) propisuje se dovršni sijek u odsjeku 14-a (opisan
u okviru nalazišta »2«), a u kome se već i od prirode pojavilo nešto bukovoga
pomlatka. Upravo bi se u tom odsjeku moglo povećati učešće bukve,
jer teren za to u potpunosti odgovara.


Osim toga. stare sastojine u odjelima 10 i 13 su osnovom predviđene
za oplodnu sječu, ali samo za izvršenje pripremnog sijeka. dok bi se naplodni
i dovršni sijek obavili u periodu 1995—2004. god. Vjerovatno je- da
će se i u njima pojaviti nešto bukovoga pomlatka, ali samo u blizini postojećih
starih stabala, dakle na vrlo malim površinama.


Ostali odjeli u Radiševu, čija se starost kreće od 90—102 godine, ili su
izdvojeni u sjemenske objekte, ili u uređajni razred hrasta lužnjaka sa ophodnjom
od 140 godina, tako da sječa i obnova u dogledno vrijeme ne dolazi
u obzir. To pogotovo vrijedi za sastojine u Sočnoj, koje su još mlađe.


PRIJEDLOG ZA NAREDNA ISTRAŽIVANJA


U narednom bi periodu istraživanja trebala obuhvatiti:


1. Pronalaženje još nepoznatih lokaliteta, kompletiranje pregledne karte.
2. Obilježavanje i obrojčavanje bukovih stabala na terenu, njihov dendrometrijski
premjer.
3. Sastav registra nalazišta sa podacima o premjeru svih bukovih stabala,
opisom staništa, napomene o položaju svakog stabla u sastojini, zdravstvenom
stanju i si., s posebnim osvrtom na postojanje i stanje pomlatka.
4. Proučavanje osobina postojećih primjeraka bukve — fenološki, a prema
mogućnostima i anatomskih i histoloških.
5. Iznalaženje mogućnosti za unošenje bukve u pogodne sastojine.
Smatramo, da ovakav program ima svoje opravdanje, iako će se rezultati
toga istraživanja moći sagledati tek za 10 — 20 godina. Nestanak nekada
toliko zastupljenog brijesta- za koji nije nađena zamjena, prisiljava
nas, da se okrenemo drugim vrstama, koje imaju izgleda za opstanak u ovim
šumama. A ekotip bukve, toliko dugo prisutan, iako sa malim učešćem,
svakakao je jedna od njih.


ZAKLJUČAK


Primjerci bukve (u grupama i pojedinačno) u nizinskim šumama hrasta
lužnjaka predstavljaju poseban ekotip, prilagođen životu u ekološkim uvje