DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1986 str. 70     <-- 70 -->        PDF

Radnici zaposleni u Šumarskom institutu
od 1945. do 1985. g., Bibliografija.
Uz 13 fotografija u boji opseg monografija
je 178 stranica.


Iz sadržaja navodimo, da je od 1945.
godine do danas na istraživačkim radovima
izvan Šumarskog fakulteta bilo zaposleno
99 radnika visoke stručne spreme od
kojih danas radi 34 te 120 radnika ostalih
kvalifikacija od kojih danas 51 radnik
(v. prikaz J. Gračana u ovom broju
š. 1.). Zanimljiv je i podatak, da su u tom
razdoblju suradnici Instituta ukupno objavili
870 »naslova« t. j . knjiga, znanstvenih
i stručnih članaka za vrijeme dok
je dotični autor bio na radu u Institutu
(Zavodu). Tako, na pr., u ovoj Bibliografiji
nije naveden četverojezični »Rečnik
šumarskih izraza« A. Radovčića, kojeg je
časopis »Šumarstvo« izdalo 1966. ili rad
Ž. Vrdoljaka »Prilog poznavanju šumske
vegetacije Biokova«, objavljenog u publikaciji
»Acta Biocovica« Vol. II — 1983.,
it. d.


Podatke o »radnicima zaposlenim u Šumarskom
institutu« treba dopuniti, da su
August Horvat, Dušan Jedlowski, Boris
Regent i Žarko Vrdoljak do likvidacije
Instituta za pošuml javan je i krša u Splitu
polovinom 1950. godine radili u tom
Institutu a zatim u Institutu za eksperimentalno
šumarstvo JAZU.


Iako je ova Monografija izdana kao
prigodna, njezina je vrijednost trajna,
kao budući jedan od povijesnih izvora za
poznavanje ove djelatnosti u našem šumarstvu
jer su navedene sve znanstveno-
istraživačke institucije osnovane poslije
1945. godine bez obzira na njihovo trajanje.
To više, što mnogi dokumenti nisu
bili tretirani kao arhivski materijal te su
uništeni. Tako se. na pr., o Institutu za
pošumljavanje i melioraciju krša u Splitu
vjerojatno ne će moći saznati mnogo
više nego je objavljeno u prikazu Jedlowski-
Piškorić: Tri poslijeratne specijalizirane
institucije za pošumljavanje i melioraciju
krša (Šumarski list, 1979., br. 1—3).


Oskar Piškorić


ORGANIZACIJA ŠUMARSTVA U BOSNI
I HERCEGOVINI 1878—1918. I TRI
DRUGA RADA BRANISLAVA
BEGOVIĆA


Posmrtno izdanje neobjavljenih tesktova
i u općoj književnosti rijetko kada se
dogodi prije izdavanja sabranih djela dotičnog
pisca. U stručnoj je to pak izuzetak,
a takav izuzetak su i rukopisi Branislava
Begovića (1902 — 1984), b. profesora Šumarskog
fakulteta u Sarajevu. Naime, brigom
Saveza inžinjera i tehničara šumarstva
i industrije za preradu drveta Bosne
i Hercegovine i urednika Ahmeta Biščevića
nakon smrti izdane su 4 radnje Branislava
Begovića:


u 1985. godini »Organizacija šumarstva u
Bosni i Hercegovini 1878 — 1918« i
»Napredni radnički pokret u poduzeću
»ŠIPAD« 1918—1941«,
a u 1986, »Eksploatacija šuma i razvoj industrije
prerade drveta na području Usorsko-
teslićkog regiona za vrijeme austrougarske
uprave u Bosni i Hercegovini« i


»Razvojni put eksploatacije šuma i industrijske
prerade drveta u Gostovickom
šumskom području«.


Tiskanje djela u 1985. godine financijski
su pomogli SIT šumarstva i industrije
za preradu drveta Bosne i Hercegovine i
»Šipad—Jahorina« OOUR Šumarstvo Pale,
a suizdavači djela u 1986. godini su i Radna
organizacija DI Š »Borja« Teslić (za
prvo) a RO šumarstvo i priprema prerada
drveta ŠI P Zavidovići (za drugo).


S ovim broj objavljenih većih radova


o prošlosti šumarstva Bosne i Hercegovine
Branislava Begovića popeo se na sedamnaest
i tako osigurao velik dio gradiva za
sintetički prikaz povijesti šumarstva ovog
dijela naše zemlje. Valja naglasiti, da svoje
radove Begović temelji gotovo isključivo
na izvornoj tj. arhivskoj građi (Arhiva
Bosne i Hercegovine i dr.) a izuzetno
na radovima drugih autora (kao na pr.
knjige L. Dimitza: Die forstlichen Verhältnisse
und Einrichtungen Bosnies und der


ŠUMARSKI LIST 9-10/1986 str. 71     <-- 71 -->        PDF

Herzegovina, Wien, 1905.). Dio radova,
kako se vidi i iz navedenih sada objavljenih,
tretira zbivanje u šumarstvu užih
područja, a dio radova obrađuje problematiku
cijele Bosne i Hercegovine. U drugu
grupu spada, na pr., rad o »Stranom
kapitalu u šumarskoj privredi BiH za vrijeme
otomanske vladavine (Sarajevo,
1960.) ili o »Razvojnom putu šumske privrede
u BiH u periodu austrougarske
uprave (1878 — 1918) sa posebnim osvrtom
na eksploataciju šuma i industrijsku preradu
drveta« (Sarajevo, 1978) a iz posmrtnih
izdanja to je rad »Organizacija
šumarstva u Bosni i Hercegovini
1878 — 1918«.


Sumarna ocjena organizacije šumarstva
u BiH od 1878. do 1918? Ta je organizacija
bila »direktno podređena glavnom cilju
od okupatora inagurisane kolonijalne opšte
a posebno šumarsko — privredne politike
koja je forsirala brzu i intenzivnu eksploataciju
šuma,« konstatira u zaključnim
razmatranjima (str. 67) autor ali, veli u
zadnjem stavku, »ne možemo podcjenivati
a još manje osporavati uspjehe koje je
Austro-ugarska postigla u pogledu organizacije
šumarstva i šumarske službe u
periodu svoje četrdesetogodišnje vladavine
u Bosni i Hercegovini« (str. 69). Sa šumarskog
stanovišta najbolja je bila prva organizacija,
organizacija iz travnja 1880. godine.
Prema toj organizaciji u Sarajevu,
pri Financijskoj direkciji *) kao centralno
šumarsko nadleštvo osnovan je šumarski
department, u sjedištu okružnih oblasti
osnovani su šumarski uredi s područnim
šumskim upravama. Prva organizacija
već se krajem 1882. godine reformira na
način da se po organizaciji iz 1880. godine
šumarski ured i šumske uprave kao samostalne
privredne ustanove ukidaju odnosno
uključuju u sastav političkih vlasti
(okružnih i kotarskih). Tek trideset godina
kasnije razdvaja se šumsko — upravna


* Šumarski departemcnt vezan je uz Financijsku
direkciju, jer je za poslove Bosne i Hercegovine
bilo nadležno Zajedničko ministarstvo financija
u Beču.
(politički administrativna) od šumsko —
gospodarske djelatnosti u svim instancama.
Za šumsko-gospodarsku djelatnost t. j .
za za upravu i gospodarenje državnim
šumama osnovana je Direkcija šuma u
Sarajevu, koja je neposredno saobraćala
sa Zajedničkim ministarstvom financija u
Beču. Šumske uprave su doduše i dalje
vodile poslove i gospodarenje državnim
šumama i političko — administrativne
(danas šumarskih inspekcija) ali je šumska
uprava (upravitelj) upravno-političkoj
vlasti (kotarskom predsjedniku) bio
odgovoran samo za poslove političko—administrativne
naravi. Zanimljiva je činjenica,
da je »poslovanje direkcije šuma
vršeno u izvjesnom smislu na kolektivnoj
bazi putem institucija kolegijalnog savjeta
direkcije« (str. 54). Uz svaku organizaciju
(reorganizaciju) autor je naveo i sve šumarske
službenike izuzev lugara.


Uz prikaz uprave Begović je prikazao
i organizaciju šumarskog školstva. Od
1889. do 1907. godne za obrazovanje šumara
postojao je Šumarski odsjek Srednje
tehničke škole u Sarajevu, u kojoj je do
1900. godine školovanje trajalo tri a od
šk. god. 1901/1902. četiri godine. 1907. ukida
se ova škola a, odlukom Zajedničkog
ministarstva financije u Beču, osnovana
samostalna šumarska škola s trosemestralnom
nastavom i zadatkom da sprema
stručno osoblje za šumarsku tehničku pomoćnu
službu u Bosni i Hercegovini. Nastupom
prvog svjetskog rata i ta je škola
prestala s djelovanjem. U ovom radu nalazi
se i popis svih apsolvenata obiju škola.
Dodan je i popis domaćih šumarskih
stručnjaka koji su diplomirali na Visokoj
školi za kulturu tla u Beču ili na Šumarskoj
akademiji u Zagrebu.


Izlaganje i zaključci Begovića su objektivni
što »dolazi do izražaja posebno u
otkrivanju ne samo ciljeva strane kapitalističke
bezobzirne eksploatacije naših
prirodnih bogatstava, već i u nepristrasnom
vrednovanju te eksploatacije za privredni
razvoj ovog kraja«, kako je napisao
Nihad Beribak u Predgovoru


477