DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1986 str. 94     <-- 94 -->        PDF

MIRKO PAVIĆ
dipl. inž. šumarstva


Prošlo je gotovo pet godina kako nas
je ostavio Mirko Pavić, diplomirani inžinjer
šumarstva i profesor. Umro je 15.
veljače 1982. u Zagrebu, u kojem je proveo
oko 35 godina svoga života.


Mirko Pavić rodio se u Đakovu. 12. veljače
1910. godine. U Đakovu je, 1921. godine,
završio i osnovnu školu a gimnaziju
je polazio u Osijeku i Slavonskoj
Požegi. Šumarstvo je diplomirao 1934.
godine na Gospodarsko-šumarskom fakultetu
u Zagrebu.


Odsluživši đački vojni rok u Bileći
(1935. godine), zaposlio se u poduzeću
»KRNDIJA« u Našicama na geodetskim
radovima. Krajem 1937. godine dobio je
mjesto u Direkciji šuma u Banja Luci,
gdje do 1941. godine radi u Odsjeku za
taksaciju. Iz Direkcije premješten je
Šumskoj upravi u Banja Luci na kojoj


dužnosti ostaje do rujna 1944. godine.
Naime, Pavić se priključuje naprednim
snagama i uključuje u aktivno sudjelovanje
u borbi protiv nenarodnog režima.
Najprije djeluje na oslobođenom
teritoriju oko Sanskog Mosta a zatim je
upućen u Prijedor za rukovođenjem šumarskim
tečajevima za lugare. Tako je
počeo put njegovog nastavničkog rada,
kojemu je posvetio ne samo najljepše
dane svoga života nego i pretežni dio
svog radničkog staža.


Poslije Oslobođenja postavljen je za
šumarskog referenta Okružnog narodnog
odbora u Bihaću da već u studenome
1945. godine odlazi u Sarajevo za upravitelja
Lugarske škole. Na dužnosti upravitelja
ostaje tri godine, kada je premješten
na Srednju šumarsku školu u Sarajevu
(na Ilidži). Tri godine kasnije t.j.
1951. godine prelazi u Zagreb za profesora
Srednje drvnoindustrijske škole za
finu obradu drva na kojoj dužnosti ostaje
do umirovljenja 1975. godine.


U nastavničkom radu naš Mirko izabrao
je uglavnom tehničke predmete
(oruđa i strojarstvo). U cilju proširenja
svog znanja studirao je i strojarstvo na
zagrebačkom Tehničkom fakultetu ali i
sakupljalo iskustva u neposrednoj proizvodnji,
u tvornicama finalnih drvnih proizvoda.


Kao običan i jednostavan čovjek volio
je život, živio ga intenzivno, radno i pošteno,
a zaslužnu mirovinu »uživao« je
kratko. Volio je nadasve nastavnički rad.
Učio je sebe i druge u nastojanju da što
bolje osposobi srednje obrazovni kadar
u šumarstvu i drvnoj industriji.


Za sve ono što je uradio bilo u kratkoj
šumarskoj praksi ili na dugogodišnjem
prosvjetnom polju, neka mu je
trajna hvala i slava! M. M.