DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1986 str. 20     <-- 20 -->        PDF

enormni porast potrošnje vode doveo do njenog deficita o čemu raspravlja
publikacija pod naslovom »Nizozemska mokra zemlja s manjkom vode«. Nizozemska
ima 14,5 miliona stanovnika i 41000 km´ površine od čega na otvorene
vode otpada 4000 km-´. Od 37000 km2 tla 35% se nalazi oko 4,5 m ispod
razine mora(polderi)iograđeno je nasipima. Šumske površine pokrivaju svega
8" » ukupnog prostora. Gustoća naseljenosti vrlo je velika pa se sa 413
stanovnika na kirr može usporediti s najgušće naseljenim zemljama Azije.
Evropske rijeke Rajna i Meza, koje u nizozemskoj utječu u Sjeverno more
(projekt delta Rajne) donose velike količine vode s kojom, međutim, pristižu
i velike količine zagađujućih tvari. Poslije 1960. godine stanje zagađenosti
voda postalo je alarmantno tako da se šezdesetih godina vrlo intenzivno razrađivala
strategija za borbu protiv polucije otvorenih voda kako u samoj
Nizozemskoj tako i na evropskom planu kroz Međunarodni konzorcij za zaštitu
Rajne. Odlučna borba za zaštitu voda u Nizozemskoj započela je 1970.
godine donošenjem Zakona o zaštiti voda s kojim je započela i stroga kontrola
industrijskih i komunalnih zagađivača. Zakon je putem naplate visokih
taksa od svih koji ispuštaju zagađene vode. uključivo i stanovnike, stimulirao
izgradnju uređaja za pročišćavanje otpadnih voda i poboljšanja tehnologije
u proizvodnim procesima. Kontrola kvalitete ispušnih vođa povjerena
je Državnom institutu RIZA. koji utvrđuje standarde i izdaje tzv. licence
— odobrenja — za ispuste u kojima biokemijska potrošnja kisika (BPK) mora
biti manja od 20 mg u litri (opterećenost voda Nizozemske 40—150 BPK),
ukupni dušik manje od 20 mg/l. suspendirane tvari manje od 30 mg/l, a sadržaj
pojedinih teških metala nesmije prelaziti slijedeće vrijednosti: Cd 0,1
mg/l,Cu 1 mg/l. Pb 3 mg/l, Ni 3 mg/l. Zn 3 mg´l. Cr 2 mg/l. Pozitivni rezultati
provedenih mjera vidljivi su na primjeru praćenja sadržaja teških
metala u ispušnim vodama na tri vodoprivredna područja u grafičkom prikazu
br. 1. U tabeli 1 raščlanjena je situacija za cijelu Nizozemsku. Visoki
sadržaj bakra (Cu) difuznih zagađivača pripisuje se vodovodnim instalacijama,
a olova (Pb) potrošnji benzina u prometu.


Uz spomenuta zagađenja kontrolira se sadržaj fosfata, mineralnih ulja.
pesticida, fenola i drugo.


Općenito uzevši vodeni tokovi sadrže prirodne očišćivače — mikroorganizme
(bakterije), koji probavljaju organske otpatke kao što su proteini,
masti i ugljikohidrati. To je vodni kapacitet za samoočišćenje. Kada polucije
premaše kapacitet tada je nužna čovjekova intervencija da se stanje popravi.
To se postiže sprečavanjem zagađivanja, dotokom svježe vode i uređajima za
pročišćavanje, koji se baziraju na fizikalnim i biokemijskim metodama kao
što su separacija, filtracija, aeracija, sedimentacija digestija (bakterijsko probavljanje
uz proizvodnju bioplina).- biološko uklanjanje fosfora i druge metode.


Osobit problem predstavljaju visoke količine fosfata iz fekalnih voda i
upotrebe deterdženta. Fosfati djeluju kao fertilizatori pa u stagnirajućim
vodama potiču razvoj algi, koje troše kisik, a nakon odumiranja zaostaju
velike mase mrtve organske tvari što dovodi do odumiranja ostale flore i
faune pa voda postaje »mrtva«. Reduciranje fosfata iz vodotoka vrši se ekonomičnijom
upotrebom deterđenata s diskretnim sadržajem fosfata i spomenutim
biološkim metodama.


520