DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/1986 str. 20 <-- 20 --> PDF |
enormni porast potrošnje vode doveo do njenog deficita o čemu raspravlja publikacija pod naslovom »Nizozemska mokra zemlja s manjkom vode«. Nizozemska ima 14,5 miliona stanovnika i 41000 km´ površine od čega na otvorene vode otpada 4000 km-´. Od 37000 km2 tla 35% se nalazi oko 4,5 m ispod razine mora(polderi)iograđeno je nasipima. Šumske površine pokrivaju svega 8" » ukupnog prostora. Gustoća naseljenosti vrlo je velika pa se sa 413 stanovnika na kirr može usporediti s najgušće naseljenim zemljama Azije. Evropske rijeke Rajna i Meza, koje u nizozemskoj utječu u Sjeverno more (projekt delta Rajne) donose velike količine vode s kojom, međutim, pristižu i velike količine zagađujućih tvari. Poslije 1960. godine stanje zagađenosti voda postalo je alarmantno tako da se šezdesetih godina vrlo intenzivno razrađivala strategija za borbu protiv polucije otvorenih voda kako u samoj Nizozemskoj tako i na evropskom planu kroz Međunarodni konzorcij za zaštitu Rajne. Odlučna borba za zaštitu voda u Nizozemskoj započela je 1970. godine donošenjem Zakona o zaštiti voda s kojim je započela i stroga kontrola industrijskih i komunalnih zagađivača. Zakon je putem naplate visokih taksa od svih koji ispuštaju zagađene vode. uključivo i stanovnike, stimulirao izgradnju uređaja za pročišćavanje otpadnih voda i poboljšanja tehnologije u proizvodnim procesima. Kontrola kvalitete ispušnih vođa povjerena je Državnom institutu RIZA. koji utvrđuje standarde i izdaje tzv. licence — odobrenja — za ispuste u kojima biokemijska potrošnja kisika (BPK) mora biti manja od 20 mg u litri (opterećenost voda Nizozemske 40—150 BPK), ukupni dušik manje od 20 mg/l. suspendirane tvari manje od 30 mg/l, a sadržaj pojedinih teških metala nesmije prelaziti slijedeće vrijednosti: Cd 0,1 mg/l,Cu 1 mg/l. Pb 3 mg/l, Ni 3 mg/l. Zn 3 mg´l. Cr 2 mg/l. Pozitivni rezultati provedenih mjera vidljivi su na primjeru praćenja sadržaja teških metala u ispušnim vodama na tri vodoprivredna područja u grafičkom prikazu br. 1. U tabeli 1 raščlanjena je situacija za cijelu Nizozemsku. Visoki sadržaj bakra (Cu) difuznih zagađivača pripisuje se vodovodnim instalacijama, a olova (Pb) potrošnji benzina u prometu. Uz spomenuta zagađenja kontrolira se sadržaj fosfata, mineralnih ulja. pesticida, fenola i drugo. Općenito uzevši vodeni tokovi sadrže prirodne očišćivače — mikroorganizme (bakterije), koji probavljaju organske otpatke kao što su proteini, masti i ugljikohidrati. To je vodni kapacitet za samoočišćenje. Kada polucije premaše kapacitet tada je nužna čovjekova intervencija da se stanje popravi. To se postiže sprečavanjem zagađivanja, dotokom svježe vode i uređajima za pročišćavanje, koji se baziraju na fizikalnim i biokemijskim metodama kao što su separacija, filtracija, aeracija, sedimentacija digestija (bakterijsko probavljanje uz proizvodnju bioplina).- biološko uklanjanje fosfora i druge metode. Osobit problem predstavljaju visoke količine fosfata iz fekalnih voda i upotrebe deterdženta. Fosfati djeluju kao fertilizatori pa u stagnirajućim vodama potiču razvoj algi, koje troše kisik, a nakon odumiranja zaostaju velike mase mrtve organske tvari što dovodi do odumiranja ostale flore i faune pa voda postaje »mrtva«. Reduciranje fosfata iz vodotoka vrši se ekonomičnijom upotrebom deterđenata s diskretnim sadržajem fosfata i spomenutim biološkim metodama. 520 |