DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/1986 str. 25 <-- 25 --> PDF |
samo za privredu u iznosu od 1,03 din za 1 m3 ispuštene otpadne vode. Ove su naknade postale toliko simbolične kao i kazne za prekršitelje tako da se nikome nije isplatilo pročišćavanje otpadnih voda. Nedostatak financijskih sredstava za izgradnju uređaja i nerješeno pitanje financiranja održavanja već izgrađenih uređaja uzrokovali su njihovo napuštanje što je rezultiralo situacijom da gotovo niti jedan vodotok u vodnom području sliva Save. sliva Drave i Dunava, primorsko-istarskom slivu i dalmatinskom slivu ne odgovara propisanoj kategoriji voda (Narodne novine br. 15/81). Analizom stanja zagađenosti voda u SRH također je ustanovljeno da se u Republici pročišćava tek 17,4% otpadnih voda te da je samo 30°/o korisnika voda priključeno na kanalizacijske sustave (Literatura: Ostojić 1986, Telišman 1986). Nagli porast zagađenosti voda postao je ograničavajući činitelj razvoja vodećih grana privrede na kojima se bazira daljnji razvoj našeg društva. Očuvanje potrebne kvalitete vode kao sirovine i dijela životne sredine postao je izuzetno značajan zadatak kako na nivou Republike i Federacije tako i na međudržavnom planu. Slijedile su nove zakonske odredbe, međudržavni ugovori i konvencije. 1984. godine donošenjem novog Zakona o vodama (NN br. 32/84) stvoreni su preduvjeti za rješavanje nagomilanih problema na području zaštite voda od zagađivanja. Jedno od najznačajnijih opredjeljenja iz Zakona predstavlja regulativa da se naknada za zaštitu voda plaća razmjerno količini ispuštene zagađene vode odnosno druge otpadne tvari i stupnju zagađenja te da naknada ne može biti manja od troškova pročišćavanja voda. Također je značajno da naknadu plaćaju svi koji zagađuju vode pa tako i građani. Nastavno na zakonske odredbe donio je Sabor SRH sredinom 1985. godine dugo očekivanu »Odluku o visini naknada za zaštitu voda«, koja je nazvana »povijesnom«, jer predstavlja ekonomski instrument za konkretno provođenje Zakona o vodama iz 1984. Ona znači početak sistematskog rješavanja izvora financiranja izgradnje i održavanja objekata zaštite voda, tj. predstavlja ekonomsko rješenje za prinudno provođenje zaštite voda. Odlukom je predviđeno da se za 1 m´! prosječno zagađenih komunalnih otpadnih voda plaća jedinična naknada od 20 din. Ovaj se iznos korigira svake godine na skupštini SVIZ-a vodnog područja u skladu sa stvarnim troškovima pročišćavanja. U 1986. godini stanovništvo je plaćalo naknadu od 7 din za 1 m3 ispuštenih otpadnih voda. Slične odluke donesene su u SR Bosni i Hercegovini i SR Sloveniji još 1976. godine, a rezultirale su intenzivnom izgradnjom i stimuliranjem interesa za održavanje objekata zaštite voda. Da bi se oživotvorile intencije Zakona o vodama i »povijesne odluke« vodoprivredne organizacije moraju ekspeditivno rješavati brojne složene zadatke kao što su prilagođavanje postojećih i uvođenje novih kadrova, koordinacija rada službi za zaštitu voda i službi za vođenje naknada, intenziviranje praćenja stanja zagađenosti voda. osposobljavanja za hitne intervencije te dinamična izgradnja objekata zaštite voda naročito u pogledu izgradnje centralnih gradskih uređaja za obradu otpadnih voda kao što je uređaj za grad Zagreb, koji za sada ima postavljene tek pilot uređaje. Poseban će problem predstavljati korištenje i odlaganje proizvedenog mulja, koji se danas iz manjih uređaja u okolici Zagreba daje na slobodno raspolaganje individualnim poljoprivrednim proizvođačima kao fertilizator. Povrće i drugi ratarski proizvodi s takvih parcela često su opterećeni visokim dozama teških metala. 525 |