DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1986 str. 72     <-- 72 -->        PDF

mena« nego je nepovoljno i stoga, što će
biljka uzgojena uz prekomjernim zaljevanjem
biti manje otporna na mjestu na
kojem će biti posađena, a osobito u uslovima
aridnije klime ili samo sušnog perioda.


Drugi je detalj uzgoj sadnice pitomog
oraha u posudi bez posebne napomene,
da orah već u prvoj godini razvije korjen
i do pola metra dug, pa prema tome je
potreban ili takav lonac ili da se presadi
na teren (bez dna posude) kada razvije
prve listove.


Treći je detalj navod, na str. 14, da
»će klasične sadnice u aridnim (suvim)
klimatskim uslovima imati slab uspeh, pa
čak i neuspeh«. Neuspjeh nije posljedica
primjene »klasične« sadnice tj. sadnice sa
slobodnim korjenom nego posljedica tehnike
sadnje. Autor tog teksta zacijelo je
izgubio iz vida dokumentaciju Ivkova2 ili
informaciju O. Piškorićal A tu je i najnovija
informacija M. Radete´-´ prema kojoj
uz dobru obradu tla prosječni uspjeh
pošumljavanja u Livanjskom kraju dosiže
95%,


Četvrti je detalj površina kraških goleti
koje bi trebalo pošumiti. U ovoj knjizi
citiraju se podaci iz 1958. godine, ali
oni ne prikazuju današnju stvarnost. Površina
golog kraškog krša, na kojem je
ne samo potrebno nego i moguće pošum-
Ijavanje su svakako manje nego li su one
iskazane u statistikama neposedno ili u
prvo vrijeme poslije rata. Koliko su te
površine danas se jedino može reći za
slovenski dio kraškog područja, jer su tamo
do danas sve pošumljene.5 Za područje
SR Hrvatske na takve podatke tre


2) I. Soljanik: Ekspozicija kao faktor pri
pošumljavanju goleti. — Prikaz knjige u Šumarskom
listu, 1964, str. 79.


3) O. Piškorić: Posljedice sušnog ljeta 1961.
godine na dendrofloru u Splitu i okolici. Šumarski
list, 1962, str. 126.


4) M. Radeta: Pošumljavanje na području
Šumske uprave Livno u periodu 1945—1985.
godine. — Šumarstvo i prerada drveta, 1986,
br. 4—6, str. 269—273.


5) F. Gašparšič: — I Winkler: Ponova ozelenitev
in gospodarsko aktiviranje slovenskoga
krasa. Gozdarski vestnik 1986, br. 5.


ba sačekati »programe za gospodarenje
šumama šumsko-krškog područja«, koji sa
u izradi. 0 Pjšhorić


LARUS


XXXVI — XXXVII (1984 — 1985)


U 35/36. knjizi časopisa LARUS, godišnjaka
Zavoda za ornitologiju Istraživačkog
centra JAZU, objavljeno je 28 radova
uz tekstove pod rubrikama Kratke bilješke,
Kongresi, Nekrolog, Vijesti i Prikazi
knjiga.


U prvom članku Goran S u š i ć, Zavod
za ornitologiju I. c. JAZU, u Zagrebu,
izvješćuje o »rezultatima prstenovanja
ptica u godinama 1976—1982.« U tom
vremenu prstenovano je ukupno 56 363
komada u rasponu od oko 4621 i 10753
primjeraka u pojedinim godinama. Prstenovanje
su obavljala 84 suradnika, koji su
i nabrojeni u tom izvještaju. Priložen je i
popis ptičjih vrsta koje su bile u tom
razdoblju prstenovane. Navedeno je 256
vrsta te 128 primjeraka nepoznatih. Za
iste vrste priložen je podatak o broju
ukupno prstenovanih od 1910. do 1982.
godine koji dosiže brojku od 356 496 primjeraka.
Priložen je i broj nalaza u vremenu
od 1910. do 1978. godine, koji dosiže
svega 3667 primjeraka. Od mnogih prstenovanih
vrsta nije uhvaćen ni jedan primjerak.
Od 1910. do 1982. godine najviše
je prstenovano češljugarke konopljarke
(Cardeulis cardeulis), čak 54 043
primjeraka, slijede zelendur zelenac
(C a r d u e 1 i s c h 1 o r i s) s preko 26 000
primjeraka, bijela roda (C i c o n i a c i-
c o n i a) s 16 700 primjeraka, velika sjenica
(Parus caerules) s 14 000 primjeraka,
i t. d. Najviše je pronađeno (registrirano
nalaza) češljugarke konopljarke
s 519 primjeraka, a isto toliko nađeno je i
velikih sjenica.


Jasmina M u ž i n ić, također iz već navedenog
Zavoda za ornitologiju saopćila
je » n a 1 a z e prstenovanih ptica
u godinama 1976, 1977. i 1978.« Za svaku




ŠUMARSKI LIST 11-12/1986 str. 73     <-- 73 -->        PDF

vrst dani su podaci o mjestu i datumu
kako prstenovanja tako i nalaza te imena
nalaznika. U tom razdoblju pronađeno je
37 vrsta prstenovanih u Jugoslaviji i 28
vrsta izvan naše države.


Iz rada Jözsefa M i k u s k e »Prilog
poznavanju ishrane k u k a v i ce drijem
a v i c e, Tyto alba Scop. 1769,
na području istočne Slovenije, s posebnim
osvrtom na rasprostranjenost sitnih sisavaca
« saznajemo, da se ova vrsta s 96"0
hrani sisavcima, s 3,5",, pticama i ostatak
otpada na insekte i vodozemce. Od sisavaca
na prvom mjestu je voluharica (M icrotus
arvalis), slijedi voluharica i


t. d. Ovi podaci podudaraju se s podacima
do kojih je došao S. Leiner (Šum. list,
1985).
Na stablima platana u zagrebačkom
parku Zrinjevac g n i j e z d i 1 a je vran
a g a č a c. Kako su građani negodovali
zbog njihove prisutnosti u tom parku
(zbog onečišćenja i gakanja ranom zorom)
1972. godine bila su skinuta gnijezda. Međutim
vrane se time nisu dale otjerati
nego su nastavile gnijezditi i sljedećih
godina, a gnijezde i danas. Iz priloga
Oskara Piškorića saznajemo dinamiku
gniježđenja od 1971. do 1981. godine.
Zanimljivo je, da u užem području Zagreba
gnijezde samo na platanama. Od 1979.
godine počele su gnijezditi na stablima
kod Pedagoške akademije (Savska c. br.
77.), a jednu godinu gnijezdile su i na
stablima u Botaničkom vrtu. U Botaničkom
vrtu gnijezdile se samo na platanama
iako je u neposrednoj blizini i jednako
velikih stabala i bukve i hrasta.


Jedan primjer kako se s novim šumama
javlja i nova ornitofauna iznio je
Ištvan Ham u članku » Kr stokljun
(Loxia curvir oštra L.), nova gnjezdarica
Deliblatske peščare — Vojvodine«.
Naime, na Deliblatskoj peščarj najbliže
nalazište krstokljuna udaljeno je 40 km


t. j . u Istočnim Karpatima. Danas se nalazi
i u starijim borovim šuma (preko 50
godina) na Deliblatskoj peščari. S druge
strane Antun C v i t a n i ć utvrdio je, da
neke vrste iz porodice Fringillidae šire
areal gniježđenja u srednjoj Dalmaciji. Tako
na pr. zeba bitkavica Fringilla
coeleb s L.) svojedobno je konstatirana
samo u autohtonim šumama crnog bora
na otoku Braču i Hvaru, danas je nalazimo
i u starijim šumarcima bilobora (P i-
nus halepensis). Ili dok je prije
batokljun (Coccotchraustes L.)
prije bilo zabilježen kao ptica zimovalica
danas u Zadvarju nedaleko ušća Cetine
gnijezdi na visokim stablima koprivića


(C e 11 is austral is L.) na području
Klisa na hrastu meduncu (Q u e r c u s
pubescens) i na kruški trnovači (P irus
piraster), it. d.


Između ostalih radova navodim i izvještaj
Jôszefa M i k u s k e i sur. o ugibanju
ptica na Slanom Kopovu kod
Novog Bečeja ljeti 1982. godine«. U pet
izlazaka tijekom kolovoza i rujna 1982.
godine autori su pronašli 735 komada oboljelih
i uginulih ptica od kojih je 109 bilo
neodređeno a 626 komada bilo ih je od
29 vrsta. »Kod bolesnih ptica primjećena
je oduzetost krila, nogu i vrata. Kod nekih
su očni kapci bili slijepljeni. Sve ptice
su imale zelenkasto-bijeli proljev. . . Uzrok
ugibanja bio je botulizam, što ga izaziva
Clostridium botulinu m.«
Autori dodaju da to nije bio jedini lokalitet
ugibanja nego je ono obuhvatilo cijelu
Panonsku nizinu (i u Mađarskoj).


Posebne pažnje vrijedni su rezultati
koje je postigao Zdravko D o 1 e n e c s
istraživanjem, kako šareni č v o r ak
prihvaća umjetne dublje (tj. kućice) za
svoje gniježđenje. Dolenec je 1973. godine
postavio stanoviti broj kućica na dva lokaliteta
u kojima se čvorak gnijezdio godinama
i na jednom lokalitetu u kojem
ga je bilo samo za vrijeme seoba. Do
1981. godine naseljavanje kućica bilo je
intenzivno na sva tri lokaliteta, a odvijalo
se u dvije faze:


a), fazu karaktera prilagođavanja u trajanju
jedne do dvije godine u kojoj su
kućice imale sekundarno značenje za
naseljavanje,


573