DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/1986 str. 77 <-- 77 --> PDF |
od 24 na svakih 10 ha. Od vrsta su zastupljene: Parus caeruleus (74,5%), Parus major (15,8%), Sitta europaea (6,7%), Phoenicurus phoenicurus (2,8*/o) i Troglodytes troglodytes (0,2°/«). Kućice za šišmiše također su nastanile ptice i to: Sturnus unicolor (61"/»), Parus caerulens (24%) i Parus major (15"/«). 3% tih kućica služilo je za dnevni odmor šišmišima iz roda Plecotus, Pipistrellus i Nyctalus. Od brojnih insekata koji ulaze u kućice ističe se stršljen (Vesca crabro) koji ih ponekad upotrebljava za izgradnju gnijezda. U šumama bora i crnike žive gotovo isključivo sjenice, ali ih ima i u šumama gdje je dominanta vrsta hrast Quercus pyrenaica. Nasuprot tome u topolicima su najčešće vrste vrapci (Passer montanus i P. domesticus), koji u velikoj brojnosti nastanjuju kućice za ptice. Garcia del Jalon, D.; Serran o, J.: Populacije pastrva u porječju rijeke Duero. U članku se analiziraju fizikalno- kemijske karakteristike vode te rasprostranjenje, ishrana, razvoj i zdravstveno stanje populacija pastrvi u porječju rijeke Duero. Kompariraju se neki rezultati istraživanja s onima do kojih su došli drugi autori u Francuskoj i Engleskoj. Abel, J. I.; Jordana, R.: Ekološka istraživanja kolembofaune iz tala planinskog masiva Quinto Real (zapadni Pirineji) i opis dviju novih vrsta: Anuriđa flagellata sp. n. i Onychiurus subeđinensis sp. n. (Insecta, Collembola). Istraživano je 7 raznih biotopa unutar bukovih šuma koje su na tom području vegetacijski klimaks. Nađene su 103 vrste i za svaku od njih izvršena je faktori jalna analiza u odnosu na različite biocenoze. Opisane su dvije nove vrste: Anurida flagellata n. sp., koja je smještena u grupu A. granulata i A. alpina zbog toga što ima 3 + 3 korneole i 8 — 10 tuberkula na postantenalnom organu. Razlikuje se od njih po tome što ima maksilarne lamele u obliku češljanog biča; Onychiurus subeđinensis n. sp. približuje se po formuli dorzalnih psedoucela vrsti O. edinensis (= O. spinularius); od nje se razlikuje po formuli ventralnih pseudocela i po odsutnosti bodljastih dlaka na A´bd. V. Tempi a do, J.; Alvarez, J.: Opažanja o bijelcu Zegris eupheme (Esper, 1800) (Lepidoptera, Pieridae). Iznose se neki morfološki i biološki podaci o leptiru Zegris eupheme Esper u okolici Madrida. Ova vrsta ima normalno jednu generaciju godišnje s estivo- hibernacijom u stadiju kukuljice. Na proučavanom području glavna joj je biljka hraniteljica Sinapis (Hirschfeldia) incana L. Garcia de Viedma, M.; Gern e z B u s t i 11 o, M. R. : Bilješke o zaštiti leptira u Španjolskoj. Autori najavljuju pripremu drugog izdanja njihove »Crvene knjige« iberijskih leptidoptera na temelju obavljenih istraživanja nakon publiciranja prvog izdanja. Šest vrsta Rhopalocera, uglavnom endemskih, isključeno je iz knjige, jer su se njihove kolonije povećale. To su: Plebicula nivescens, Lysandra caelestissima, Agrodiatetus fabressei, A. ripatii, Erebis zapateri i E. palarica. Na novom popisu nisu ni 3 vrste koje su u međuvremenu nestale: Samia cynthia, Antherae pernyi i Coenympha oedippus. Razni drugi taksoni na razini vrste i podvrste promijenili su kategoriju, a nedavno opisana vrsta Agrodiaetus violetae uključena je u novu listu. U zaključku članka nalaze se neka opažanja u politici zaštite prirode u Španjolskoj s posebnim naglaskom na probleme nastale poslije nove organizacije španjolske države, sastavljene od autonomnih pokrajina. 577 |