DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1986 str. 88     <-- 88 -->        PDF

distribuciji kadrova postaje upravitelj Velebitske
šumarije u Krasnom. U 1950. godini
preuzima dužnost referenta za šumarstvo
Kotarskog NOO Lošinj.


1952. godine upravitelj je šumarije u
Fužinama, a 1953. godine dolazi u baranjski
»Tikveš« za referenta lovstva u
-Bilju«.


Tek 1955. godine ponovo se vraća na
područje vinkovačkog kraja i radi na poslovima
lovstva i kao referent za šumarske
pokuse Instituta za šumarska istraživanja
iz Zagreba — u Vinkovcima. Od
1956. do 1960. godine (prvi puta kontinuirane
4 godine) radi kao inspektor za
lovstvo i zaštitu šuma u Inspektoratu za
šumarstvo kotara Vinkovci.


Od 1960. godine preuzima brigu o lovstvu
u SPIK-u »Spačva« u raznim funkcijama,
da bi od 1970. godine vratio se u
šumariju Vukovar i bio njen upravitelj
do odlaska u mirovinu, 1. I 1985. godine.


U burnom periodu poslijeratne izgradnje
česte su bile promjene a i zaduženja
kojima je inž. Srnić dao svoj pečat u
nesebičnom zalaganju i stručnom pristupu.
Bio je zaljubljenik prirode i ostao joj
vjeran do kraja radnog vijeka. Nuđeno
mu je da težinu terenskog rada ostavi
mladim i da iskustvom pomogne operativu
u svojstvu savjetnika. Jasno da to
on nije mogao prihvatiti, vezao se uz teren
dok je god bilo snage.


Znao je reći -umoran sam« ali posao
nije zapostavljao. Zdravstvene tegobe ja


vljale su se ali ih je on proživljavao na
sebi svojstven način. Nikoga nije opterećivao
svojim problemima iako je možda
bio svjestan pravog stanja stvari.


Iz letimičnog prikaza vidljivo je da
je kolega Srnić pregazio dio mediterana,
krš, gorski kotar i Slavonsko-baranjsku
ravnicu, pa nije čudo da je stasao u zrelog
stručnjaka i čovjeka dužnog poštovanja.


Spomenut ću ono najhitnije kao doprinos
pokojnika. Bio je izraziti:


— uzgajivač — lovac
— šumar — borac za unošenje crnog
oraha u Vukovarske šume
— nosioc oplemenjivanja dunavskih
ada
— aktivan predavač u šumarskim nivoima
obrazovanja.
U posebnim prilikama njegov zvonki
bas oglasio bi se odom Slavoniji, šumi i
svom Vukovaru. Od danas sa ovog vidikovca
osluškivati će lahor »Đergaja«
i šum Dunava, u spokoju miran što je
utkao koliko je mogao — sebe.


Nama preostaje da ga češće posjetimo
tu na odmorištu, posebno članovi kolektiva
i kolege iz DIT-a ŠDI koji uz
porodicu najviše gubimo njegovim odlaskom.


Neka mu je vječna slava!


Slavko Šarčević,


dipl. inž. šum.
Tajnik DITSD I Vinkovci


ZLATKO KAJTAR,


dipl. ing. šum.


(1928 — 1986)


Dragi kolega Zlatko!
Uvijek je rastanak tužan a posebno
kad je to sa prijateljem, drugom i kolegom.
Znali smo da ti je zdravlje jako narušeno.
Dosta dugo pokazivao si znakove
koji nisu slutili na dobro, ali nada
tvoja i naša, podržavala je uvjerenje da


ćeš se izvući. Prije tjedan dana doznali
smo da moraš izdržati još jednu kiruršku
intervenciju i da ćeš to moći, jer
imaš srce kao mladić. Prevario si nas.
Otišao si tiho i brzo a da se nismo stigli
ni pozdraviti. Kad su kolege stigle u
posjetu, tebi više nije bilo do razgovora.
Za tebe je prošlo sve, a nama je osta