DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1986 str. 89     <-- 89 -->        PDF

la praznina, posebno tvojim najbližima.


Ispraćamo te na posljednji počinak sa
tugom u srcu, svjesni da je to jedino
što će svako od prisutnih nositi dugo u
sebi.


Naš kolega Zlatko rođen je 1928. god.
u Aljmošu. Školovao se u rodnom mjestu
i Osijeku a šumarski fakultet je završio
u Zagrebu 1954. god. iste godine se
zapošljava u Direkciji šuma Mostar. 1956.
god. nastavlja rad u Šumariji Čapljina
a 1957. god. odlazi na dužnost tehničkog
direktora uzgoja šuma u Šumariji Dubica.
On 1961. nastavlja rad u ŠIP Kozara
u Bos. Dubici.


1. 06. 1964. godine dolazi na područje
spačvanskog bazena i kao iskusan stručnjak
preuzima vođenje šumarije u Mikanovcima.
Cijele te 22 godina, do prije
kratkog vremena dok nisu izdale snage
i zdravlje kolega Zlatko je neumorno
radio, koordinirao složene tekuće poslove
terenca, stručnjaka i organizatora koji je
uspješno i sa puno smisla vodio kolektiv
te znalački rješavao poslovnu problematiku.
U svom dugom radnom vijeku prošao
je široku lepezu stručnih profila i to mu
je pomoglo da zrelo pristupa rukovođenju
šumarijom. Za svog mandata obavljene
su velike sječe zrelih hrastika i na
njihovim površinama danas se zelene
mlade sastojine, koje su ponos struke
ali i najbolji spomenik našem dragom
pokojniku.


Koristim i ovu priliku da naglasim
pokojnikovu supstilnu crtu, moglo bi se
s pravom reći zaljubljenika u šumi. On
je to zaista i bio. U zajedničkim obilascima
terena obavljajući tekuće radove
i sam sam se prepustio zovu prirode.
Kolega Zlatko je išao šuteći, meko ko


racao da ne naruši ljepotu zelenog miljea.
Uz put je tiho zviždukao i pokatkad
se saginjao da ubere šareni cvijet.
Pomislio sam u sebi zna uživati u toj
iskonskoj prirodi, čiji je i sam dio i onda
kad poslovi i problemi naviru kao na
tekućoj vrpci.


U kontaktu sa kolegama, suradnicima
i uopće s ljudima bio je nenametljiv i
harmoničan. S lakoćom je dogovarao i
izdavao naređenja. Mnoge detalje rješavao
je u svom stilu, sam, neopterećujući
ostale u piramidi nadležnosti.


Obljubljen je bio u sjedištu gdje je
djelovao a također i u široj okolini, jer
je osjećao probleme koji ljude tište.


Kolege i suradnici ga pamte kao najugodnijeg
suradnika, uvijek spremnog da
reagira svojom mirnoćom u skladu odnosa
koji su temelj razumjevanja među
ljudima.


Posebno treba istaći da je bio brižan
suprug i roditelj. Nastojanja koja su tekla
u tom pravcu stvorila su podloga
hvale vrijednu što treba respektirati.


Pored drugih javnih priznanja za svoj
sveobuhvatan rad pokojnik je odlikovan
1983. g. Ordenom rada za sve ono što
je dobro uradio. Takav je bio naš kolega
Zlatko.


U ime prisutnih, članova porodice, radnih
ljudi iz užeg kolektiva, suradnika,
posebno članova Društva inžinjera i tehničara
opraštamo se od čovjeka i druga
koji je utkao sebe u sredini gdje je živio.


Uvjeren sam da će nam svim ostati u
naboljem sjećanju.
Neka mu je vječna slava!


Slavko Šarčević,


dipl. inž, šum.
tajnik DITŠDI Vinkovci


Prof. dr. RIKARD ERKER,
dipl. inž. šum.


»Završio je životni put profesora Ru- kako je tiho živio i radio« uvodne su redolfa
Erkera. Oprostio se od nas tako tiho čenice u nekrologu Rikardu Erkeru, koji