DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1987 str. 101 <-- 101 --> PDF |
Zahvaljujući susreiijivošću direktora Nacionalnog parka »Brioni« dr. Franje Radi š i ća izvanlinijskim brodom prevezli smo se iz Fazane na Brione odnosno na glavni otok na kojem smo, u ograničenom vremenu pregledali muzejsku zbirku (arheološku, etnografsku, fotografija iz života predjsednika Tita, i dr.) te elektrovlakom provezli se sjevernim dijelom, uključujući »safari- lokalitet, uz izlaganje vodiča, prof. Marije M e d v e š, o historijatu naseljenosti otoka od najstarijih vremena do danas. Po povratku s Briona do vlaka raspoloživo vrijeme omogućilo nam je samo tangiranje Pule i njezine park šume Sijane, te Raše i Labina. Između Labina i Vozilića kolega Sirotić upozorio je na pošumljavanja koje je, uz ostale, izveo svojedobni upravitelj Šumarije Labin ing. Tomislav S o b o 1. Jedino smo se zaustavili na vidikovcu Plomin s kojeg se pruža krasan pogled na Učku, na cijeli Kvarnerski zaljev i na otoke Cres sve do Lošinja. Na odličnoj organizaciji ove, do sada najdulje, ekskurzije DIT-a šumarstva i drvne indust´ije Zagreb, srdačnom prijemu, kolegama u Istri još jednom hvala u ime svih učesnika! Emanuel Vilček, đipl. inž. IN MEMORIAM NIKOLA CVEJIĆ, dipl. inž. šum. Nikola Cvejić rođen je 23. 12. 1896. u Nikolu Cvejića nakon studija više ne Ašanju (po evidenciji Šumarskog fakultenalazimo među šumarima. Ne nalazimo ta u Zagrebu u Dobanovcima) a umro je ga u šumarskom društvu, jer je šumu zamijenio pozornicom. Još kao student ba 6. veljače o. g. (1987) u Novom Sadu. Stubio se glazbom i pjevanjem te poslije di dij šumarstva završio je šk. god. 1920/21. plomiranja šumarstva nakon stručnih po na Gospodarsko-šumarskom fakultetu uka u pjevanju već 1922. godine postaje Sveučilišta u Zagrebu kao druga fakul stalni član Ljubljanske opere. Od 1925. tetska generacija. Među 46 apsolvenata do 1930. pjeva kao gost u Zagrebu, Beote školske godine nalaze se i vrsni šumagradu i Češkoj. Deset godina (1930—1940) ri kao Josip Herman, Mijo Korošec, Mistalni je član Opere u Brnu odakle prehajlo Mujdrica, Zvonimir Pere, dr. Rulazi u Beograd gdje je od 1946. godine dolf Pipan i Ivan Smilaj, da spomenem djelovao i kao profesor solo pjevanja na samo neke. Od svih danas je na životu Muzičkoj akademiji. Ostvario je 97 uloga još jedino Borislav Kovačić, koji živi u baritonskih partitura a bio je i aktivan i kao koncertni pjevač, (op) Zagrebu. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1987 str. 102 <-- 102 --> PDF |
TOMISLAV BIKČEVIĆ, đipl. in/, šum. Neumoljiva smrt otrgla je iz kruga živih, iz redova šumarskih veterana — druga, prijatelja, oca i djeda — dragoga Tomu Bikčevića, dipl. inž. šumarstva. Rođen je 1915. godine u Brodskom Varošu, gimnaziju je završio u SI. Brodu 1934. godine, a 1938. godine diplomirao je na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu u Zagrebu. Pripadao je generaciji koja se je kroz cijelo vrijeme svoga života borila za elementarne uvjete života i rada — za progresivne ideje i humane ciljeve. Prvo radno iskustvo stjecao je u Slav. Brodu, zatim u Vinkovcima i Čazmi. U Zagreb dolazi 1949. godine, gdje radi kao stručni nastavnik u Drvno tehničkoj školi »Jurica Ribar«. 1955. godi ne prelazi u organizaciju »Sljeme« i radi na poslovima revitalizacije šuma i zelenih površina Zagreba i uže okolice. Zatim dolazi na dužnost rukovodioca radne organizacije «Furnir« gdje postiže zapažene rezultate u razvoju te organizacije. U zasluženu mirovinu odlazi 1981. godine. U razdoblju od 1981. sve do kasnog proljeća 1986. godine vrlo je često dolazio u Šumarski dom, Trg Mažuranića, na neobavezne, ali za mnoge članove Saveza i društava inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije značajne susrete, razgovore o stručnim pitanjima i kolegijalnim — ljudskim teškoćama i radostima. Iako je na tome kraju imao velikih problema sa zdravljem, nije to posebno isticao i vjerovali smo da će još više godina s nama provesti ugodnih susreta. Iznenadna vijest da je došlo do naglog pogoršanja, da njegov organizam nije izdržao nove napade bolesti, i da je nastupila smrt 25. lipnja 1986. godine, sve nas je dirnula. Tako je još jedan život nestao iz naše sredine, a njegovi najbliži osobito djeca i unučad izgubili su svog dragog oca i djeda, u vrlo kratkom vremenu nakon smrti majke i bake. Mi njegovi kolege suosjećamo veliku bol i zajedno s njima žalimo za gubitkom njihovog roditelja i našega kolege i prijatelja. Neka ostane trajno sjećanje na inž. Tomu Bikćevića, i neka mu je lahka ova zemlja! Društvo ITSDI Zagreb 100 |