DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1987 str. 31 <-- 31 --> PDF |
IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI — ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS UDK (630*451.2:330.133) 001 Sum. list CXI (1987) 29 UTVRĐIVANJE NOVČANIH IZNOSA ŠTETA OD DIVLJACI U ŠUMSKIM KULTURAMA I PLANTAŽAMA NA BARANJSKOM DIJELU LOVNO-ŠUMSKOG GOSPODARSTVA »JELEN« Uroš GOLUBOVIĆ* SAŽETAK: Autor je u radu iznio precizno i dokumetirano obilje podataka o štetama od divljači na jednogodišnjim šumskim kulturama i plantažama raznih vrsta drveća. Analazirajući te štete u razdoblju od 1981 — 1986. godine, na površini od cea 230 ha oštećenih sadnica od divljači na baranjskom dijelu Lovnošumskog gospodarstva »Jelen« — autor taksativno iznosi i luči štete na neograđenim od ograđenih površina, a zatim analizira pojedinačno ograđene sadnice i one što su bile u skupnim ogradama. Nadalje iznosi podatke o štetama od divljači na jednogodišnjim sadnicama raznih vrsta drveća i vrstama pojedinačnih i skupnih ograda, te troškovima podizanja nasada i podizanja ograda. Sumirajući te godišnje i ukupne štete, na jednogodišnjim šumskim kulturama i plantažama, autor na kraju rada donosi i decidirane zaključke koji se temelje na pomnoj analizi svih, u radu obuhvaćenih, relevantnih činilaca. UVOD U pravilu najveće štete u kulturama i plantažama i na podmlatku u svim šumama nastaju od jelenske i srneće divljači, te od zeca, a sporadično i od divlje svinje i nekih glodavaca. Utvrdili smo novčane iznose tih šteta na namjenskim pokusnim plohama i rezultate smo objavili u »Šumarskom listu« br. 7— 9/1974. br. 5 — 7 1981. i br. 9 — 10/1985. (1. 2. 3). U želji da proširimo i verificiramo naša dosadašnja istraživanja našli smo se na području Lovno-šumskog gospodarstva »Jelen« u Bilju radi postavljanja novih pokusnih ploha. Tamo smo zatekli ne samo postavljene pokusne plohe, nego i ograđene (pojedinačno i skupno) znatne površine šumskih kultura i plantaža raznih vrsta drveća o kojima se minuciozno vodi evidencija i vrši svakogodišnja kolaudacija pojedinačnog uspjeha podizanja tih šumskih kultura i plantaža. Uz izuzetni respekt prema tamošnjim stručnjacima, a posebno stručnjacima tehnolozima i kolaudatorima nasada — odlu * Dr. Uroš Golubović, dipl. inž. šum., znanstveni savjetnik, Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Šimunska c. 25. 29 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1987 str. 32 <-- 32 --> PDF |
čili smo se da preuzmemo njihove, na terenu pomno prikupljene, podatke i da ih obrađene prikažemo u ovome radu. Podatke o kolaudaciji nasada smo preuzeli samo za posljednjih 6 godina (1981 — 1986) iz »banke podataka« s kojom raspolaže odnosno Lovno-šumsko gospodarstvo »Jelen«. I ovom se prilikom zahvaljujemo cijelom kolektivu na nesebičnosti, gostoprimstvu i pomoći pri obradi, verifikaciji i interpretaciji podataka. METODA RADA. REZULTATI I ANALIZA REZULTATA MJERENJA Baranjski dio Lovno-šumskog gospodarstva »Jelen« iznosi 34.266 ha, a cijela površina gospodarstva 62.182 ha. Taj baranjski dio gospodarstva je organiziran (prema si. 1) u četiri šumarije sa sjedištem u Belom Manastiru, Dardi. Bilju i Batini. Podaci što ih donosimo u ovome radu su upravo iz tih šumarija, a preuzeli smo ih u Odjelu za šumarstvo Lovno-šumskog gospodarstva »Jelen« u Bilju u čijoj su komisijskoj nadležnosti svakogodišnji kolaudacioni radovi jednogodišnjih kultura i plantaža raznih vrsta drveća. Dakle, nakon proljetnog čišćenja površina, trasiranja redova, kopanja jama, sadnje sadnica i njihovog pojedinačnog ili skupnog ograđivanja nastupa vegetacioni period do jeseni iste godine kada stručna komisija izlazi na teren i kolaudira te radove. Znači kolaudira se samo jedanput godišnje, odnosno jednogdišnje kulture i plantaže, iako divljač napada i dvo-. tro-, pa i četverogodišnje nasade. O njima nemamo podataka, jer se ne vodi evidencija, što je manjkavost i odnosnog gopodarstva. a i ovoga napisa. Iz tablice 1. se vidi da su u četiri šumarije na baranjskom dijelu Lovnošumskog gospodarstva »Jelen« oštećene od divljači u 6 godina (1981 — 1986) u 30 revira — 42 jednogodišnje šumske kulture i plantaže topole, vrbe, bagrema, breze i oraha na ukpnoj površini od 230,15 ha, iako ih je u tom razdoblju podignuto, prema navodima gospodarstva, oko 10 puta više. Od ukupnog broja oštećenih nasada, kako se iz tabele 1. vidi, 30 ih je bilo pojedinačno ograđeno, što znači da je oko svake sadnice podignuta ograda od trske, štukatur trske ili heksagon pleitva. Iz tablice 1. se također vidi da je 5 oštećenih nasada bilo ograđeno skupnom ogradom i to su. u pravilu, veće površine, dok ih je 7 bilo neograđeno. Kako smo već istakli, na kraju svake godine, odnosno po završetku vegetacije, vršena je kolaudacija ili potvrda (ocjena) uspjeha izvršenih radova i evidentirani su apsolutni i relativni iznosi toga uspjeha te arhivirani (spremljeni). Upravo smo se poslužili tim arhivskim podacima s time što smo sve troškovne elemente oko podizanja nasada i ograda sveli na norme i cijene rada i materijala u 1986. godini. Tu smo mogli uzeti bilo koju minulu godinu, ali metodološki mora biti samo jedna godina radi komparabilnosti podataka. U protivnom, morali bismo računati postotak ukamaćenja utrošenih sredstava, zatim postotak inflacije, pa postotak povećanja (ili smanjenja) produktivnosti rada i si. što bi nam kompliciralo obračun, a metodološki bi M) |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1987 str. 33 <-- 33 --> PDF |
31 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1987 str. 34 <-- 34 --> PDF |
možda bilo i sumnjivo. Zato nam je bilo najjednostavnije sve odnosne podatke svesti na posljednju (1986.) godinu mjerenja i na temelju njih analizirati dobivene rezultate. Dakle, od ukupnog broja oštećenih šumskih kultura i plantaža u minulih 6 godina, 11 je kultura topole na površini od 70.24 ha. 21 je kultura vrbe na površini od 104.85 ha. 5 je kultura bagrema na površini od 16,06 ha i po 1 TAB 4. Vrsta pojedinačne Vrsta drveća ograde i vrsta štete kultura kultura (dm/ha) prosjek topole vrbe Stukatur Irska II II — Razmak sadnje ( m ) 3 x 6 4x4 — Broj sadnica (po ha) 556 625 — Troškovi podizanja kultura 414.431 544.887 500.021 Postotak oštećenja 55,9 29,6 35,4 kultura Iznos štete na 231.667 161.286 177.007 kulturama Troškovi podizanja 73.948 83.125 78.536 ograda Iznos štete na 41.337 24.605 27.802 ogradi Ukupni iznos štete 273.004 185.891 204.809 Odnos Šteta između 1,47 1 1.10 topole,vrbe i prosjeka kultura breze i oraha svaka na površini od 4 ha. Na kraju podignute su u minulih 6 godina i 3 plantaže topole na površini od 31,0 ha. Kako smo istakli, ukupna površina oštećenih šumskih kultura i plantaža je 230.15 ha. Kako se iz tab. 1. vidi, prosječni troškovi podizanja odnosnih nasada, a prema cijenama iz 1986. godine, iznose 473.803 dinara/ha. To znači da ukupni troškovi za navedenu površinu iznose 109,045.714 dinara ili oko 11 starih milijardi. Ako se uzme u obzir prosječni postotak oštećenja (uništenja) sadnica od divljači u analiziranom razdoblju s iznosom od 36,5°/o, onda iznos štete po 1 ha je 172.816 dinara ili ukupno 39.773.629 dinara, odnosno oko 4 stare milijarde. Nakon ove grube analize podataka prikazanih u tabeli 1. nužno je izvršiti i njihovu finiju analizu upravo zbog relevantnosti svakoga od njih. U godini 1981. oštećeno je 10 kultura topola i vrba na površini od 35,59 ha uz prosječnu cijenu podizanja od 500.021 din/ha. Na cijeloj toj površini sadnice su bile pojedinačno ograđene, jednom od navedene tri vrste ograda (trska, stukatur trska, heksagon pletivo). Ali svejedno divljač je sadnice odmah, na kraju prve godine, a na temelju nalaza kolaudacione komisije, uništila sa 56,8%> i time pričinila štetu od 284.216 din/ha ili od 10,115.261 dinara na ukupnoj površini od 35,59 ha. U ove iznose nisu uračunati troškovi podizanja, a time i oštećenja, pojedinačnih ograda o čemu ćemo u nastavku 32 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1987 str. 35 <-- 35 --> PDF |
33 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1987 str. 36 <-- 36 --> PDF |
M |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1987 str. 37 <-- 37 --> PDF |
pisati. Posve je sigurno da postoje određeni lokaliteti u kojima se stada divljaci pretežno ili duže zadržavaju, pa u traganju za hranom masovno skidaju i ograde da bi došla do sadnica. Kako inače objasniti činjenicu da su na nekim lokalitetima uništili 70, 75, 90 i 100"1/» pojedinačno ograđenih kultura topole i vrbe. Istina i naredne 1982. godine naišli smo na 100°/ U prosjeku divljači je te godine uništila 42,1*/« kultura topole i vrbe na površini od 30,56 ha uz prosječnu nanesenu štetu od 192.919 din/ha ne računajući štete na ogradama, budući da su, od 5, te godine oštećenih površina, 4 bile pojedinačno ograđene. Već 1983. godine, prema tablici 1, štete od divljači su smanjene u prosjeku na 26,0%. Od ukupno 7 te godine oštećenih kultura 6 ih je bilo vrbe, a jedna bagrema i to neograđena. Bagremovu kulturu je divljač uništila sa 30%, a kulture vrbe od 5 do 30%. Dakle, te godine nije bilo »slatkih« nasada topole pa time tumačimo i manji postotak oštećenja. To tim prije što je godine 1984. na 5 ha podignuta i pojedinačno ograđena kultura topole bila uništena sa 75% i time nanesena šteta od 310.823 din/ha, dok je na trima neograđenim kulturama bagrema ustanovljena šteta od 20 do 30°». U prosjeku te godine šteta od divljači na jednoj kulturi topole i tri kulture bagrema je iznosila 36,0%, odnosno 177.684 din/ha, ili na površini od 14,76 ha. ukupno 2.622.622 dinara. Ni ona nije beznačajna, jer se radi o 262 milijuna starih dinara štete na relativno maloj površini. U godini 1985. oštećene su na 38,0 ha površine 3 kulture topole, 3 kulture vrbe, 1 kultura bagrema i 1 plantaža topole. Kulture topole i vrbe su bile pojedinačno ograđene, dok je kultura bagrema bila bez ograde i ona je posve uništena od divljači, odnosno 100%. Interesantno je navesti da se u ovoj godini prvi puta pojavljuju skupno ograđena plantaža topole na površini od 15,0 ha koju je divljač oštetila samo sa 20%. Istina pojedinačno ograđene dvije kulture topole divljač je oštetila sa 85% i time nanijela štetu od 352.266 din/ha. Međutim kulture pojedinačno ograđene vrbe oštetila je divljač u prosjeku sa 30"´n, ali je prosječno oštećenje te godine iznosilo 48,1%, što je znatno. To u prosjeku po ha iznosi 209.728 din ili na ukupnoj površini od 38,0 ha 7.969.679 dinara ili oko 800 starih milijuna. Dakle, napad divljači ne jenjava, a štete se nižu i rastu, premda je ona 1986. godine u prosjeku iznosila 22,7%, odnosno 92.622 din/ha. No treba istaći da su u toj godini 4 površine bile skupno ograđene i njih je dviljač oštetila od 20 do 40%, zatim 3 pojedinačno ograđene kulture vrbe koje je divljač oštetila 5 — 10% i najzad neograđenu kulturu oraha koju divljač iznimno napada. Iako je bila neograđena, ta orahova kultura oštećena je samo 20% sa štetom od 48.245 din/ha, što nije zabrinjavajuće i gdje nije bilo troškova za podizanje ograde, što sve skupa opet upućuje stručnjake na razmišljanje i zbog skupog orahovog ploda i zbog kvalitetnog i skupog orahovog drva za daljnju preradu. Zanimljive smo podatke prikazali i u tabl. 2. Podijelili smo ih po vrstama drveća i vrstama ograda. Nadalje smo u taj tablici prikazali prosječne postoke oštećenja kao funkciju vrste drveća i prosječne postotke oštećenja sadnica, kao funkciju vrste ograde. Na kraju te tabele smo donijeli i indekse ^S |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1987 str. 38 <-- 38 --> PDF |
oštećenje gdje smo za »100« uzeli najmanje štete od divljači na orahovim sadnicama, a za druge vrste drveća smo indekse izračunali iz toga odnosa. Dakle, iz tabl. 2. se vidi da najveće štete divljač pričinjava na njima »najslađoj« vrsti drveća, a to je topola. U prosjeku je za minulih 6 godina oštećivana s 52,7%. Od ukupno 70,24 ha kultura topola — 39,44 ha je bilo pojedinačno ograđeno i one su oštećene s 55,9%. U skupnoj ogradi je bilo 19,80 ha pod kulturama topola i njih je divljač uništila potpuno, odnosno 100%. Ako ima kulture topola, onda divljač vrbu manje napada. Iako je svih 104,35 ha kultura vrbe bilo pojedinačno ograđeno njih je divljač u minulih 6 godina oštetila (uništila) sa 29,6%, a to je, s obzirom na veliku površinu, znatan iznos koji se kreće oko 1,7 stare milijarde dinara. Ukupno oštećenje na kulturama topole, s obzirom na manju površinu, je nešto niže i kreće se oko 1,5 milijarde starih dinara. Ova konstatacija se ne bi mogla smatrati proizvoljnom, jer je upravo navedeni podaci potkrepljuju, iako su zapažanja stručnjaka na terenu suprotna. Naime, oni empirijski tvrde da je vrba, zbog svoje tanke i zelene kore, te zbog njezinog sastava napadanija od divljači, pa time za nju i »slađa«. Onda se očito radi o lokalitetima, odnosno manjoj ili većoj napučenosti u njima. Za ostale vrste drveća prosječni postotak oštećenja i ukupno oštećenje se vidi iz pregledne tabl 2. U ovoj tablici pažnju skreću prosječni postoci oštećenja sadnica od divljači u različitim vrstama ograda. Sve vrste drveća koje su bile ograđene skupnom ogradom u prosjeku su oštećene od divljači s 25,5%. Isto tako sve vrste firveća (topola i vrba) što su bile ograđene pojedinačnom ogradom oštećene su od divljači s 35,4%, dok one koje nisu bile ograđene u prosjeku su oštećene s 58,5%. Pri tome treba uzeti u obzir kulture bagrema i oraha koje divljač napada iz nužde, odnosno u nedostatku mekih lišćara koje bez ograde uništavaju potpuno. A´ko štete na neograđenoj kulturi oraha označimo sa 100, onda je šteta na skupno ograđenoj plantaži topole 138,5, zatim na pojedinačnoj ograđenoj kulturi vrbe 148,0, na skupno ograđenoj kulturi breze 200, na neograđenoj kulturi breze 204 i napokon na mješovito ograđenim i neograđenim kulturama topole 263,5. U prosjeku, prema tabl. 2, sve nastale štete na kulturama i plantažama u odnosu na kulturu oraha su označene sa indeksom 182,5 i nad time se treba zamisliti. I najzad došli smo do tabele 3 u kojoj smo prikazali troškove podizanja ograda u 1986. godini, koji su također indikativni, pa ih zato valja i prokomentirati. Već smo naprijed istakli da su šumske kulture i plantaže ograđene pojedinačnim i skupnim ogradama i da je od 230,15 ha bilo i 31,06 ha neograđenih. Te pojedinačne i skupne ograde, prema tabeli 3, su različite i različito koštaju. Odmah ističemo da neograđene površine imaju samo one štete koje se odnose na postotak oštećenja nasada o kojima smo naprijed pisali. Nadalje, štete na kulturama i plantažama što su bile skupno ograđene se također odnose samo na one štete na kulturama i plantažama koje smo već komentirali, jer šteta na tim ogradama nema budući da ih, ili divljač preskače, ili |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1987 str. 39 <-- 39 --> PDF |
se provlači ili ih pak ošteti na jednom, odnosno dva mjesrta i tuda ulazi, pa su te štete, sa troškovnog stanovišta popravka, beznačajne. Dakle, ostaju nam pojedinačne ograde kojima su, prema tabl. 2, bile zagrađene sve sadnice topole i vrbe na površini od 144,29 ha. Kako u ovome momentu ne raspolažemo s podacima koje su sadnice i na kolikoj površini bile ograđene trskom, koja stoji 103 din/sadnici, ili štukatur trskom koja stoji 133 din/sadnici ili pak heksagon pletivom koje je 233 din/sadnici — odlučili smo se da za ovaj napis uzmemo sredinu, odnosno štukatur trsku i njezinu cijenu podizanja po 1 isadnici i po 1 ha. Ali kako ne raspolažemo ni sa podacima za kulture topola koliko ih je i na kojoj površini podignuto u razmaku sadnje 3x 6 m, 5x5mi6x6 m da bismo dobili broj sadnica po 1 ha to smo se opet odlučili na sredinu, odnosno štukatur trsku i razmak sadnje 3x 6 mm budući da su prema tablici 3, tom sredinom obuhvaćene obje vrste (topola i vrba) drveća. Prema tabl. 2 štete od divljači na pojedinačno ograđenim sadnicama za kulture topole iznose 55,9%, a za kulture vrbe 29,6% od troškova podizanja tih sadnica po jedinici površine, odnosno 1 ha. Uvjerili smo se na terenu da je divljač na svim oguljenim i uništenim sadnicama ogulila i uništila ogradu. To znači da više nije nastala šteta po jedinici površine u kulturama topole i vrbe samo guljenjem i uništavanjem sadnica, nego i guljenjem i uništavanjem pojedinačnih ograda koje stoje u istom relativnom odnosu kao i oguljene sadnice (55,9%, odnosno 29,6%, prosjek 35,4%). Prema tome ukupne godišnje štete u kulturama topole i vrbe u minulom 6-godišnjem razdoblju, a na temelju cijena iz 1986. godine, u prosjeku iznose kao što je prikazano u tabl. 4. Ipak se mora kazati da ovaj račun nije egzaktno izveden jer nisu točno utvrđene površine vrsta pojedinačnih ograda, a ni površine raznih razmaka sadnje sadnica nego su, kako je naprijed navedeno, uzete sredine koje mogu biti i potpunoma točne, ali i približne. U našim daljnjim istraživanjima nastojat ćemo da budemo decidiraniji i time ćemo otkloniti navedenu manjkavost. Iako su neki podaci u tabl. 4. preneseni iz prethodnih tablica, tu smo tablicu izradili radi dodatnih troškovnih elemenata koji tamo nedostaju, a koje treba poentirati. U tabl. 4. uzeli smo, naime, štukatur trsku kao pojedinačnu ogradu zato što su obadvije kulture (topole i vrbe) njome ograđene pa im je samo to u tablici zajedničko, dok su svi drugi podaci različiti. Razmak sadnje za topolu je 3 x 6 m, a za vrbu 4x 4 m. Kao posljedica toga različit je i broj sadnica po 1 ha. Za taj razmak sadnje topolovih sadnica ide 556/ha, a vrbovih 625/ha. Pošto u troškove podizanja kultura kao značajna stavka ulazi »nabavka i doprema sadnica«, to su odmah i troškovi po jedinici površine različiti. Naprijed smo istakli da je »najslađa« vrsta drveća za divljač topola. Taj navod ovdje potkrepljuje brojkom od 55,9% njezinih oštećenih sadnica, a 29,6% oštećenih sadnica vrbe, iako su i jedna i druga bile ograđene istom vrstom pojedinačne ograde, te iako postoje divergentna mišljenja na terenu, o čemu je naprijed bilo riječi. 37 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1987 str. 40 <-- 40 --> PDF |
Shodno tim različitim iznosima različiti su i novčani iznosi šteta na tim dvjema kulturama, odnosno novčani iznos štete na kulturi topole je veći za 43,6% od takvog iznosa štete na kulturi vrbe. Troškovi podizanja pojedinačnih ograda su također različiti i, razumljivo, veći su kod vrbe nego kod topole, budući da je kod vrbe i veći broj sadnica po jedinici površine. Ali je zato novčani iznos štete veći kod topole, nego kod vrbe s obzirom na veći postotak oštećenih sadnica topole. Zato konačni ili ukupni iznos štete na kulturi topole iznosi 273.004 din/ha, a na kulturi vrbe 185.891 din/ha. Dakle opet je veći novčani iznos štete na pojedinačno ograđenoj kulturi topole od pojedinačno ograđene kulture vrbe za 47%. Ti se odnosi vide u posljednjoj koloni tablice 4. ZAKLJUČCI Na temelju svega naprijed navedenog i brojčano dokumentiranog možemo ukratko zaključiti slijedeće: 1) divljač napada (oštećuje) sve vrste drveća u šumskim kulturama i plantažama bile one ograđene ili ne; 2) na neograđenim površinama divljač napada i uništava 100% kulture topole, 40,8% kulture bagrema i 20% kulture oraha; 3) na skupno ograđenim površinama ona napada i uništava 20% kulture topole, 40% kulture breze i 27,7% plantaže topole; 4) na pojedinačno ograđenim površinama divljač uništava 55,9% kulture topole, a 29,6% kulture vrbe; 5) u prosjeku neorađene površine divljač uništava 58,8%, pojedinačno ograđene 35,4%, a skupno ograđene 25,5%; 6) na pojedinačno ograđenim sadnicama divljač pričinjava štete ne samo na sadnicama, nego i na pojedinačnim ogradama i one su znatne. U prosjeku te štete na kulturama topole i vrbe godišnje iznose oko 20 starih milijuna po 1 ha. Na kulturama topole su veće i iznose oko 27 starih milijuna din/ha, a na kulturama vrbe oko 18 starih milijuna din/ha; 7) u prosjeku 47% divljač pravi veće štete na pojedinačno ograđenim topolama od isto tako ograđenih vrba; 8) najmanje divljač napada i uništava kulture oraha, iako one nisu bile ograđene, uništava ih naime oko 20%. To znači da bi orahu ubuduće trebalo dati prednost, jer ga ne treba ograđivati (osim možda skupno), zatim orah daje skupocjen plod i skupocjeno drvo za industrijsku preradu; 9) u prosjeku za minulih 6 godina (1981 —1986) utrošeno je oko 11 starih milijardi za podizanje oštećenih šumskih kultura i plantaža raznih vrsta drveća na površini od oko 230 ha, a ukupni iznos štete, bez štete na ogradama, iznosi 36,5"n ili oko 4 milijarde starih dinara što je zabrinjavajuće; 10) smatramo da nije posve precizno određen cilj gospodarenja u tim šumama tj. da li su one lovnog ili šumsko-uzgojnog karaktera. Ako su lovnog. onda se ne bi smjelo dozvoliti da se rasipaju tolika društvena sredstva u njihovo podizanje, a ako su pak šumsko-uzgojnog, onda je očito prenapučena divljač u njima i treba je svesti na razumnu mjeru. 38 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1987 str. 41 <-- 41 --> PDF |
11) činjenica je da je Lovno-šumsko gospodarstvo »Jelen« specifična radna organizacija, što joj i samo ime kaže i zato ima striktno dvodimenzionalni, a općenito i višenamjenski cilj gospodarenja, kao i svako drugo šumsko gospodarstvo u kojem se brojne funkcije nužno usklađuju. LITERATURA 1. Golubov i ć, U.: Utvrđivanje vrijednosnog (novčanog) iznosa šteta od divljači u mješovitim sastojinama hrasta lužnjaka i poljskog jasena. »Šumarski list« 5—7/1981. Zagreb, 1981. 2. G o 1 u b o v i ć, U.: Istraživanje novčanih veličina šteta od divljači u mješovitim sastojinama hrasta lužnjaka i poljskog jasena. »Šumarski list 9—10/1985. Zagreb, 1985. 3. Plavšić , M., Golubov i ć, U.: Utvrđivanje šteta od divljači. »Šumarski list« 7—9/1974. Zagreb, 1974. 4. Podaci kolaudacione komisije Lovno-šumskog gospodarstva »Jelen« za razdoblje 1981—1986. godine. Bilje. 1986. Determination of the Monetary Amounts of Damage Caused by Game to Forest Cultures and Plantations in the Baranyan Part of the »Jelen« (Deer) Hunting-Forest Enterprise Summary It is a well-known fact that game causes considerable damage to young forest stands, especialy to young forest cultures and plantations of decious softwood. In our earlier investigations we stated that young forest stands should be fanced-off until they reached a certain age (20—25 years) when they can no longer be damaged by game, or rather, after reaching this age they are no longer exposed to the harmful effects of game´s teeth and horns. However, accoring to the results of the investigations discussed in this pa per, we find it necessary to correct our earlier statement. True, our earlier in vestigations covered autochthonous young forest stands of penduculate oak and field ash, while this paper is, as a rule, concerned with softwood forest cultu res and plantations (predominatly poplar and willow). The investigations were carried out on a total area of 230.15 hectares (one hectare = 2.47 acres). Of this total, 70.24 hectares were under poplar cultures, 104.85 hectares under willow, 16.06 under false acacia, 4.00 under birch and 4.00 hectares under walnut cultures, while 31.00 hectares were accounted for by poplar plantations. In unfenced-off stands, game destroyed 100 per cent of poplar cultures, 40.8 per cent of false acacia cultures, and 20 per cent of walnut cultures, or in average terms in unfenced-off areas under these cultures game destroyed 58.5 per cent of the seedlings per area unit, ccounting for the same percentage of funds invested in their raising. As regards individually fenced-off seedlings — with one of the three kinds of individual fences — on an area of 144.29 hectares game destroyed in average terms 35.4 per cent of seedling per area unit, which correspond to the amount 39 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1987 str. 42 <-- 42 --> PDF |
of funds spent on their raising. In addition, game destroyed the same percentage of the individual fences around the seedlings, so that when the expenses of building the fences are added to the cost of raising seedlings, the resulting sum was considerable. On the other hand, 55.9 per cent of individually fenced-off poplar seedlings on an area of 39.44 hectares was destroyed by game, and so was 29.6 per cent of individually fenced-off willow seedlings on an area of 104.85 hectares. From this it can be concluded that poplar trees are more attacked by game than willow trees, uneless this was a coincidence of poplar trees having been planted in localities most haunted by game. In contrast to this, collectively fenced-off areas, i. e. where larger tracts of forest cultures and plantations were fenced-off, damage caused by game was the smallest, averaging 25.5 per cent of the number of seedlings or the amount of funds expended per hoctare on their raising. The above summary data have on orientational and instructive character for those cultivating forests and game in the same area, and concerning their balanced ratio, although our investigations were carried out in hunting-forest enterprises not in forest-hunting enterprises, where this ratio is as a rule balanced. |