DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1987 str. 50     <-- 50 -->        PDF

TT prošlome stoljeću prašume su posječene. ;i prilikom obnavljanja šumskih
sastojina dana je prednost hrastu. U dvadesetom stoljeću zbivaju se u
tome prostoru mnoge promjene koje značajno utječu na nizinske šumske ekosisteme.
Površina šuma se još više smanjuje što uvjetuje još veću vlažnost
područja. Radi čestih velikih voda koje ugrožavaju naselja u dolinama obavljaju
se različiti vodotehnički zahvati, što s jedne strane povećava vlažnost u
dijelu nizinskih šuma, dok se u reguliranom dijelu područja postaje suše
pa značajno pada razina podzemnih voda.


Uz ovu promjenu vodnih odnosa ne treba zanemariti industrijske polutante
koji značajno utječu na onečišćenje voda i tla u nizinskim šumama.
Značajna promjena koja se dogodila u sastavu ovih šuma je nestanak nizinskog
brijesta. Njegov nestanak se posebno nepovoljno odrazio na slavonsku
šumu hrasta lužnjaka u kojoj nestaje podstojna etaža sastojine. U tipičnoj
šumi hrata lužnjaka s običnim grabom stanje je povoljnije. U ovoj šumi
grab tvori podstojnu etažu sastojine uvjetujući tako povoljnu šumsku fitoklimu.
Sušenja hrasta lužnjaka u tome šumskom ekosistemu su vrlo rijetka
i ako se dogode njihov razlog je sniženje razine podzemne vode.


Naša mikroklimatska mjerenja potvrdila su da je šumska klima u slavonskoj
šumi lužnjaka s brijestom u podstojnoj etaži sastojine, bila vrlo slična
klimi šume hrasta lužnjaka i običnog graba (P r p i ć, B. 1974.).


Sličnost mikroklime dva navedena nizinska ekosistema ukazuje na potrebu
hrasta lužnjaka za vlažnim biotopom. Promjena šumske klime radi
sušenja brijesta izazvala je duboke promjene u rizoesferi te u sloju šume
između tla i etaže krošanja.


Naveli smo da je svrha ovih istraživanja ustanoviti uzroke i predložiti
mjere za spriječavanje propadanja vrsta drveća nizinskih šuma, a nerijetko
i čitavih šumskih sastojina. U tom smislu pratili smo mjerljive ekološke
parametre koji utječu na funkcioniranje i postanak nizinskih šuma. U normalnim
i ekscesnim prilikama (poplave u vegetacijskom razdoblju) pratili
smo promjene vlage u biotopu, debljinski prirast stabala i njihov vitalitet,
promjene na asimilaćijskop ovršini i na korijenu šumskog drveća, koncentraciju
C02 u vodi tla i klimatske prilke u tlu i nadzemnom dijelu sastojine.


Kako smo naveli u poglavlju o metodi rada izazvali smo tijekom vegetacijskog
radoblja umjetne poplave što je ekscesna pojava u nizinskim šumama
koja se rijetko zbiva u prirodi ali se predviđa u funkcioniranju budućeg
sistema regulacije Save.


Već prve godine pokusa ustanovili smo da ponik i pomladak hrasta lužnjaka
ne podnosi poplavu za vrijeme vegetacijskog razdoblja. Desetodnevno
trajanje poplave u slavonskoj šumi hrasta lužnjaka izazvalo je propadanje
ponika i pomlatka hrasta lužnjaka.


Podzemnu vodu mjerili smo u tri dubljine tla — u lm, 2m li 4 m.
Prve dvije dubljine daju informaciju o vodi u ekološkom profilu tla dok
piezometar dubljine 4m daje informaciju o podzemnoj vodi koja je bitna
za uspijevanje higrofilnog drveća nizinskih šuma, naročito hrasta lužnjaka.


Zanimljivo je da podzemna voda prilikom umjetne poplave tijekom vegetacijskog
razdoblja nije nikada postigla razinu tla, odnosno nije došla do
miješanja podzemne i poplavne vode.


48