DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-4/1987 str. 14 <-- 14 --> PDF |
vrijednosti čak za 26,8% i za toliko je pilana preradom tih trupaca u gubitku. Ipak se ne bi moglo sa sigurnošću reći da ti trupci nijesu odgovarali kvaliteti pod kojom su realizirani, nego je njima cijena u navedenom Cjeniku za pilanu previsoka. Već smo naveli da je za 129% veća od prosječne ugovorene cijene pilanskoj oblovini. To je ipak nedopustivo, jer njihova kvaliteta nije za toliko bolja od kvalitete jelovih pilanskih trupaca koji iza njih slijede. a niti su ti F-trupci namijenjeni za pilansku, nego za furnirsku preradu. Uostalom, to se najbolje vidi iz prosječnih vrijednosti piljene građe proizvedene iz tih i »pilanskih« trupaca. Ona je kod svih pilanskih trupaca, kako se iz tabele 8 vidi, redovito veća od stvarne cijene koštanja što je povoljno. Povoljan je i prosjek dobiti ili akumulacije preradom svih jelovih trupaca u iznosu od 6,1% na stvarnu cijenu koštanja. Upravo ćemo se na ovom podatku više zadržati, jer nam je to bio i cilj istraživanja. Još zapravo ne znamo da li je taj iznos od 6,1% dijela akumulacije veliki, mali, povoljan, ili nepovoljan, jer još nemamo usporednih podataka za njegovu ocjenu. Sigurni smo da bi taj iznos bio još i veći da su F-trupci otpremljeni na furnirski nož (gdje im je i namjena), umjesto u pilanu, na kojima je ostvaren znatan gubitak, što nije neobično u našoj svakidašnjoj praksi, pa čak i kod tvrdih lišćara. Istina, prerada jelovih furnirskih trupaca u furnire zahtijeva potpuno drugu tehnologiju, sasvim je drugi (manji) postotak iskorištenja, osjetno veći troškovi prerade, ali se zato u toj preradni proizvode kvalitetniji, odnosno vredniji proizvodi. No, budući da o tome nemamo istraživanja, nego da nam ona tek predstoje, to ovaj problem nećemo dalje komentirati. Međutim zadržat ćemo se na podatku o prosječnoj dobiti ili dijelu akumulacije od 6,1%. Iz cijele dosadašnje analize, a posebno iz analize tabele 6. vidljivo je da su svi troškovi u proizvodnji jelove piljene građe podmireni. Plaćena je naime sirovina na pilani u koju je cijenu uračunat, osim sirovine s nadmjerom za postotak iskorištenja na pilani i utovar na pomoćnom stovarištu, zatim prijevoz do pilane i istovar trupaca na pilanskom stovarištu. Nadalje su plaćeni i ostali materijalni troškovi prerade jelovine na pilani, kao što su: ostali materijal i usluge, troškovi održavanja sredstava rada (strane usluge), troškovi amortizacije i napokon ostali troškovi poslovanja koji. po nomenklaturi, spadaju u materijalne troškove. Potom su izdvojeni porezi i doprinosi iz dohotka što terete jedinicu proizvoda, zatim ugovorne i zakonske obaveze, te bruto osobni dohoci zaposlenih. Na taj način je formirana cijena koštanja ili troškovna cijena proizvođača koja se sastoji iz materijalnih troškova i dijela dohotka ili novostvorene vijednosti, a i dijela akumulacije što je unutra inkorporirana kao trošak. Nakon što su od te cijene koštanja odbijeni negativni troškovi i nakon što je formirana stvarna cijena koštanja i odbijena od prosječne realizirane vrijednosti piljene građe — ostvaren je dio dobiti ili akumulacije koji stoji na slobodnom raspolaganju proizvođača. Da bismo utvrdili da li je taj dio akumulacije povoljan, nepovoljan, velik ili mali — obratili smo se Službi društvenog knjigovodstva SRH za potrebne podatke. Ondje smo, naime, pronašli da se drvna industrija vodi pod »industrijom i rudarstvom« SRH i SFRJ. Osim toga smo pronašli i druge potrebne podatke koji su nas zanimali. Kada smo ih identificirali i usporedili sa poda |