DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1987 str. 48 <-- 48 --> PDF |
sjemena ili biljaka autohtone vegetacije, ako iz bilo kojih razloga izostaje urod sjemena u panjači. Na taj ćemo način prije svega uz najmanje troškove obnove i njege polučiti stabilne i produktivne sastojine visokog uzgojnog oblika odnosno šume sjemenjače. što je i cilj svake obnove panjača. Važno se je podsjetiti na notornu činjenicu, da je panjača degradirana sastojina na kvalitetnom staništu pa prema tome kod konverzije panjača moramo zadržati postojeću plodnost tla uz dovođenje autohtone sastojine iz sjemena. To je jedino moguće prirodnim pomlađivanjem oplodnim sječama u dva ili više sjeka (pripravni, naplodni. naknadni i dovršni), ovisno o stanju sastojine i tla. U koliko iz bilo kojih razloga izostaje urod sjemena potrebno je po principima oplodne sječe (uz dva sjeka) unositi sadnice ili sjeme autohtone potencijalne sastojine tog staništa. Na taj način ćemo sačuvati tlo od degradacijskih procesa, koji se manifestiraju u nestanku humusa, hranjiva, mikrobiološke aktivnosti i erozionim procesima, a na to tlo vratiti sastojinu visokog uzgojnog oblika, koja je bila i prije panjače. Velike pogrešku radimo ili ćemo uraditi ako panjaču posječemo čistom sječom, te pošumljavamo s četinjačama, koje nisu atohtone na tom staništu. Četinjače treba saditi na tlima, koja su u procesima degradacije izgubila ona svojstva, koja matičnoj sastojini pruža optimalne uvjete za rast i razvoj. Prema tome četinjače su prije svega pionirske vrste koje imaju zadatak da tijekom svog rasta u sastojini stvore uvjete na tlu koji će omogućiti povratak autohtone sastojine. Četinjače podignute na kršu, pašnjacima, oranicama, livadama i dr. odlično obavljaju zadatak, te za trajanja jedne ophodnje stvore šumsko tlo koje je spremno za povratak autohtone vegetacije. U koliko neke od četinjača sadimo na šumsko tlo bukove ili druge panjače četinjača će vrlo brzo biti nadvladana od autohtone vegetacije. Četinjača ne može izdržati konkurenciju autohtone vrste, koja se nalazi na tlu za nju pripremljenom. Na površinama izvan šume četinjače su lišene takve konkurencije, jer se nalaze na degradiranom šumskom tlu. Takvih površina degradiranih panjača. makija i golih površina unutar šumskog kompleksa samo u SR Hrvatskoj ima oko 624.783 hektara. 4. ZAKLJUČAK Na osnovi svega navedenog možemo donijeti ove zaključke: 1. Sastojine niskog uzgojnog oblika ili panjače predstavljaju znatne površine u većini slučajeva »mrtvog kapitala« unutar šumskog kompleksa SFR Jugoslavije i SR Hrvatske kojeg prije svega treba aktivirati adekvatnim uzgojnim zahvatima. 2. Neophodno je pristupiti uzgojnim zahvatima u panjačama koji se dijele na zahvate njege panjača proredom i zahvate pomlađivanja ili obnove panjača. 3. Karakteristika panjača je u tome da im je sastojina degradirana s obzirom na kvalitet drvne mase i njegov prirast, a isto tako značajno je obilježje normalnih dobro sklopljenih panjača, da imaju kvalitetno šumsko tlo u kojima se postojeća autohtona vegetacija razvija bez konkurencije alohtonih vrsta drveća. |