DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1987 str. 61 <-- 61 --> PDF |
PORTRETI PROF. DR IVO HORVAT 75. godišnjica života i 50. godina rada na području drvnotehnološke znanosti Obrojčavanje godišnjica i godina, prilika je da se naznače vrijednosti koje ne treba zaboraviti, za dostignuća i ljude, koji su nas zadužili. Tako i za prof, dr Ivu Horvata ne može se previdjeti takva prilika. Ona je povod da se podsjetimo na vrijednosti koje je stvorio i stvara kao čovjek, stručnjak i znanstveni radnik. Uz ove značajne jubileje želja nam je da ih barem dijelom osvijetlimo, ne radi zaboravljivosti, nego njihove značajnosti za drvnotehnološku struku i znanost. Prof. dr Ivo Horvat rođen je u Zadru 5. svibnja 1911. godine. Osnovnu školu i realnu gimnaziju završio je u Zagrebu. Studij šumarstva diplomirao je na Poljoprivredno- šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1936. godine. Od 1937. do 1938. službovao u Direkciji šuma u Vinkovcima. U siječnju 1938. izabran je za asistenta u Zavodu za uporabu šuma na Šumarskom odjelu Poljoprivredno-šumarskog fakulteta u Zagrebu. Na osnovi disertacije i usmenog ispita promoviran je 1942. godine za doktora šumarskih znanosti. Položio je asistentski ispit i državni ispit iz šumarske struke. Godine 1948. na temelju habilitacijskog postupka habilitiran je za docenta sveučilišta, 1952. godine izabran za izvanrednog profesora, a 1955. godine za redovnog sveučilišnog profesora na Poljoprivredno-šumarskom odnosno Šumarskom fakultetu. Na Fakultetu bio je nastavnik iz kolegija: Tehnologija drva, Mehanička prerada drva, Pilanska prerada drva na Drvno-industrijskom (drvnotehnološkom) odsjeku (odjelu), te Tehnologija drva i Prerada drva na Sumsko-gospodarskom (šumarskom) odsjeku (odjelu). Nastavnik je na postdiplomskom studiju za znanstveno usavršavanje na Šumarskom fakultetu u Zagrebu. Na vlastitu molbu umirovljen je danom 30. lipnja 1978. godine. U razdoblju od 1952. do 1960. godine obavio je studijske boravke iz područja Nauka o drvu i modernih metoda prerade drva listača u trajanju od nekoliko mjeseci do godinu dana (Oxford, Princes Risborough, Reinbeck/Hamburg, München, Syracuse N. Y.. Nex Haven Conn., Carbondale 111., Portland Ore., Seattle, Xash. i Madison Xisc). Sudjelovao u radu brojnih međunarodnih konferencija o tehnologiji drva (Sliač, Zeneva, Madison i dr.). Pored aktivnosti na znanstvenom, pedagoškom i stručnom području, obavljao je na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu u Zagrebu, odnosno na Šumarskom fakultetu u Zagrebu, kao i u drugim ustanovama, u svojstvu predstavnika fakulteta, cio niz organizacijskih dužnosti: predstojnik Zavoda odnosno Katedre za tehnolo |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1987 str. 62 <-- 62 --> PDF |
giju drva, dekan Poljoprivredno-šumarskog fakulteta (1956/57. šk. god.), dekan Šumarskom fakulteta (1960/61. šk. god.), prodekan Poljoprivredno-šumarskom fakulteta (1957/58. šk. god.) član Savjeta fakulteta, predsjednik Savjeta fakulteta (1964—1966), član Savjeta Sveučilišta, član Vijeća Instituta za drvno-industrijska istraživanja u Zagrebu, član Savjeta Instituta za drvo u Zagrebu, član potkomisije za šumarstvo Jugoslavenske nacionalne komisije FAO u Beogradu, član Savezne komisije za standardizacije u Beogradu, znanstveni suradnik i član šumarske sekcije Odjela za prirodne nauke JAZU, član redakcije Šumarske enciklopedije i brojnim odborima i komisijama stručnih i znanstvenih organa i organizacija u SR Hrvatskoj i Jugoslaviji. Glavni i odgovorni urednik časopisa »Drvna industrija« bio je 1965. godine. Već od svog dolaska na Fakultet nastoji u programe šumarskog obrazovanja uvesti discipline koje bi povećale znanje šumarskih stručnjaka o drvnoprerađivačkoj djelatnosti. To mu uspijeva tek 1947. godine kada se osniva šumsko-industrijski odsjek Šumarskog odjela na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu. Daljnje radikalne promjene u nastavnom planu tog odsjeka izvršene su 1951/52. godine kada se osniva drvno-industrijski odsjek, čiji obrazovni programi daju prvu fizionomiju kadrova za drvnu industriju. Kasnije se ti nastavni planovi poboljšavaju, u stručnom smislu, specijalizacijom predmeta prema potrebama drvne industrije. Sudjelujući u procesu unapređenja visokog obrazovanja drvnoindustrijskih stručnjaka, zalaže se za novu koncepciju edukacije, koja je realizirana 1977/78. godine, ustoličenjem Drvnotehnološkog odjela na Šumarskom fakultetu u Zagrebu. Kao što se vidi, njegova su stremljenja bila usmjerena na osnivanje i unapređenje tehnologije obrazovanja drnvotehnoloških stručnjaka. Stoga se slobodno može reći da je on osniva č današnjeg Drvno tehnološkog odjela i obrazovnog profila današnjih inženjera drvne industrije. U svom znanstvenom radu prof, dr Ivo Horvat bavi se istraživanjem drva kao biogenog materijala, radi spoznaja o njegovim svojstvima koja čine fundamentalne podatke za drvnu sirovinu. Poznavanje osnovnih svojstava drvne sirovine neophodne su za proučavanje tehnoloških karakteristika drva, njegovu pravilnu preradu i obradu, te utilizaciju u prirodnom i prerađenom obliku. Drvo kao biomasa zahtijeva kontinuirano istraživanje s obzirom na ekološke uvjete nastojanja, različitost speciesa i varijabilnost svojstava između i unutar pojedinih vrsta. Na tom području, publicirao je, prve rezultate u nas, o svojstvima raznih domaćih ili udomaćenih vrsta drva. Ti su radovi monografije o tehničkim svojstvima drva koja su, ne samo kod nas, nego i u svijetu postale poznate. Među njima se ističu: — Istraživanja o tehničkim svojstvima slavonske hrastovine — 1942, 1957. — Istraživanja o tehničkim svojstvima crne borovine (Pinus nigra Arn) — 1948. — Istraživanja o tehničkim svojstvima smrekovine (Picea excelsa Lk) — 1955. — Istraživanja o tehničkim svojstvima jelovine (Abies alba Mill) iz Gorskog Kotara — 1958. — Istraživanja o tehničkim svojstvima bijele i crne topolovine (Populus alba L. i P. Nigra L.) — 1960. — Osnovne fizičke i mehaničke karakteristike bukovine s područja Zumberka, Petrove Gore, Senjskog Bila i Velebita — 1969. — Istraživanja o tehničkim svojstvima poljske jasenovine (Fraxinus angustifolia Vahe) i obične brijestovine (Ulmus campscstris L.) — 1958. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1987 str. 63 <-- 63 --> PDF |
Iz ovog pregleda se vidi da je on istraživao tehnička svojstva naših najvažnijih industrijskih vrsta drva. Osim toga publicirao je radove: o svojstvima američkog jasena, naprezanju kod cijepanja, svojstvima munikovine (Pinus heldreichii Ch.) o svojstvima duglazijevine i dr. Autor je ili suradnik u brojnim radovima naših prvih stručnih priručnika i udžbenika, namijenjenih drvarskim stručnjacima, kao: — Mali šumarsko-tehnički priručnik, Zagreb 1949. — Tehnologija drveta, Zagreb 1952. koautor A. Ugrenovića — Drvnoindustrijski priručnik, I dio Zagreb 1967. — Tehnologija drveta, udžbenik i priručnik, rukopis, Zagreb 1980. Za potrebe nastave na Fakultetu napisao je skripta za razne profile obrazovanja, šumara i drvaraca, kao: Prerada drva, Pilanksa prerada drva, Tehnologija drva. U Šumarskoj enciklopediji napisao je kratke monografije za oko 90 vrsta domaćih i stranih (egzota) vrsta drva, brojne jedinice kao Drvo, Pilanska prerada i dr. Najpoznatiji je drvnotehnološki autor s najbrojnijim prilozima u enciklopedijama JLZ i to Općoj enciklopediji i Tehničkoj enciklopediji. Svakog velikog znanstvenog radnika krasi pažnja i briga za odgoj znanstvenog kadra. Ta osobina resi i prof, dr Ivu Horvata. Pod njegovim okriljem, razvijajući Drvnotehnološki odjel, razvijao je i znanstveni kadar, koji će ne samo nastavno nego i znanstveno i stručno zadovoljavati rastuće potrebe. Iz nekadašnjeg Zavoda za uporabu šuma (1992—1948) kasnije Zavoda za Tehnologiju drva, ekipirane su nastavno i znanstveno Katedre za iskorišćivanje šuma (1960) i Organizacija rada u drvnoj industriji, Katedra za mehaničku preradu drva (1960), Katedra za finalnu obradu drva (1978), Kabinet za terensku nastavu Drvnotehnološkog odjela (1956), a za što je on posebno zaslužan. Dakle, ne samo kadrovi za praksu, nego i kadrovi za drvnotehnološku znanost bila mu je posebna briga. Njegovom vizionarstvu, u tom pogledu, možemo se danas, nakon 40 godina samo diviti, jer je ono ostvareno njegovim samoprijegornim radom. Njegova znanstvena ,pedagoška, publicistička djelatnost i odgoj znanstvenog kadra nije apsorbirala sav njegov potencijal. Imao je snage i vremena za plodnu stručnu djelatnost. Za nju je upotrijebio nesebično sve svoje znanje, da stručnu javnost pravovremeno obavijesti, obrazloži i poduči o aktualnim problemima datog vremena i zbivanja u području drvnotehnološke znanosti i drvnoprerađivačke prakse. Ako napomenemo da je 1940. pisao o lignostonu, a najnovije načine upotrebe drveta 1945, vlaknatice 1946, svojstvima furnirskih ploča 1948, istraživanju drvnih otpadaka 1949, kvaliteti površine furnira 1957, prvoj elektronski upravljanoj pilani na svijetu 1968, možemo ocijeniti aktualnost informacija i široki opus djelovanja za potrebe drvarske struke. Za tu svoju znanstvenu, pedagošku i ljudsku djelatnost dobio je niz priznanja struke i društva, od kojih ističemo nagradu »Ruđer Bošković« za značajnu znanstvenu djelatnost (1980) i orden zasluga za narod sa srebrnim vijence™ (1976). I na kraju velike ljude krasi, što je pisanom riječju teško predstaviti i iskazati, humanost. Tu vrlinu spoznali su i osjetili učenici i suradnici prof, dr Ive Horvata nebrojeno puta. Ona je provejavala u svakoj njegovoj djelatnosti i odnosu od malih ljudi do ličnosti svjetskog glasa. Zbog toga je vrijedilo napisati ovo nekoliko redaka, kao jeku zahvale koja se još uvijek čuje, za sve ono što nam je dao. Prof. đr. Stanislav Radim 161 |