DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1987 str. 64     <-- 64 -->        PDF

ARPAD KAROLYI


(1875—1929)


»Lipovljanski susreti 86« bili su posvećeni
udjelu, po rođenju, Nehrvata u
äst; šumarskoj znanosti i struci, pa je na njima
vrijedno se »sresti« i s Arpadom Karolyi-
em, šumarskim i privrednim stručj0k
njakom. To više, što je kod nas, prema
Katalogu Jugoslavenskog leksikografskog
zavoda »Miroslav Krleža«, objavljen samo
jedan »In memoriam«. (1)
1. Životni put i djelovanje A. Karolyi-a
pratit ćemo prema tekstu J. Hermanal,
napisanog kao Pregovor njegovom prijevodu
Karolyi-eve »Biometrike«.
Arpad Karolvi rođen je 9. siječnja
1875. godine u mjestu Makö u Županiji
Csanad tj. u Madžarskoj. U rodnom mjestu
polazi osnovnu školu, niže razrede
gimnazije u Szolnoku a više u Budimpešti,
gdje i maturira 1893. godine. Šumarstvo
je studirao u Šćavnici od 1893. do
1896. godine. Poslije odsluženja jednogodišnjeg vojnog roka zaposlio se kod Ze


maljske vlade u Sarajevu i nakon pripravničkog staža u Budimpešti 1900. godine
polaže državni ispit za samostalno vođenje šumskog gospodarstva.


Poslije položenog državnog ispita vraća se u Sarajevo odakle je nakon tri
mjeseca premješten za kotarskog šumara u Višegrad s teritorijom današnjih općina
Rudo i Višegrad. Nakon tri godine premješten je za upravitelja ureda za Uređivanje
šuma u Sarajevu, na kojoj dužnosti ostaje do 1906. godine, kada je premješten
za upravitelja Šumarije Pribinić. Na toj dužnosti ostaje do listopada 1907.godine,
kada napušta državnu službu i prelazi u poduzeće Holz-Industrie A. G. (HIAG) sa
sjedištem u Konstanzu (Njemačka), koje je pod firmom Bosansko akcionarsko društvo
za perradu drveta u Teslicu podiglo i uređaje za suhu destilaciju drva s proizvodnjom
nizom proizvoda (2). Nakon 11 godina, 1918, prelazi za šumarskog direktora
budimpeštanske Bodenkredit-Bank A. G., Kako je poduzeće HIAG bilo isključivo
vlasništvo njemačkih državljana to je poslije prvog svjetskog rata prešlo
u vlasništvo države. Država, međutim, ni pilanu ni destilaciju nije iskorišćivala u
vlastitoj režiji nego ju je dala u zakup poduzeću Prvo jugoslavensko d.d. za šumsko
gospodarstvo i drvnu industriju nastalog od nacionaliziranog posjeda kod Sirača
i Daruvara Bodenkredit-Bank-e. A. Karolvi postao je generalnim direktorom ovog
poduzeća, dakle i tvornice u Teslicu u kojoj je i prije radio. Još prije isteka trogodišnjeg
zakupnog roka, krajem studenoga 1921. ustanovljuje se samostalno poduzeće
pod nazivom »Destalacija drva d.d.« Teslić. Svoju privrednu karijeru Karolvi nastavlja
kao generalni direktor Banke za parcelaciju i kolonizaciju d.d. u Zagrebu


1) Josip Herman, dipt. inž. šum. (Virje, 14. 03. 1899. — Karlovac, 16. 02. 1985), uz ostalo
bio je i profesor na Srednjoj šumarskoj školi u Karlovcu te je u tom svojstvu napisao i
priručnik »Šumarska dendrologija« (v. Sum. list br. 10—12/1976. i br. 7—8/1983).


162




ŠUMARSKI LIST 3-4/1987 str. 65     <-- 65 -->        PDF

te poduzeća s engleskim kapitalom »Bitumen, hrvatskog društva za iskorišćivanje
zemnog plina i ulja« sa sjedištem u Zagrebu, koje je obavljalo bušenja u Hrvatskoj.
Bolujući od angine pectoris naglo je preminuo u Zagrebu 2!!. veljaće 1929. godine\


2. A. Karolyi je, kako vidimo, djelovao ne samo kao šumar nego i kao industrijalac,
pa i bankar, ali je i tada ostao šumar. To potvrđuje i rukopis knjige
»Metode i problemi šumarskih znanosti
ujedno
uvod u biometriku za šumarske stručnjake i prirodoslovce«,


kako glasi naslov u prijevodu inž. J. Hermana, jer je knjiga napisana na njemačkom
jeziku, a nosi datum 1928. godine. Ovaj prijevod je prije tri godine J. Herman predložio
Savezu društava inženjera i tehničara Hrvatske da ga izda i on je, zapravo,
bio povod za pisanje ovog portreta A. Karolyi-a.


Karolyi je napisao i više radova od kojih su dva objavljena u Šumarskom listu,
i jedina na hrvatskom jeziku.


U Šumarskom listu objavio je:


a) Ima li Omorika Panč. šumsko-gospodarstveno značenje i budućnost (S. 1.
1921, str. 99—111), i


b) Metode i problemi u šumarskoj nauci (S. 1. 1922, str. 12«—144, 214—224 i
285—290).


Ad a) O pančićevoj omorici i prije Karolyia bilo je u Šumarskom listu opširnijih
prikaza o toj vrsti (M. Obradović Ličanin 1892. i 93, F. Kesterčanek 1897. i D.
Hire 1899), ali ju je Karolyi prvi obradio sa šumsko-gospodarskog stanovišta. Svoje
zaključke Karolyi izvodi ne samo na osnovu literature, kao R. v. Wettstein-a i dr.
nego i na osnovi svojih zapažanja na brdu Stolac, SI od Višegrada. Sastojina s
Pančićevom omorikom, po Karolyi-u zauzima površinu 60 ha. U toj sastojini K.
je snimio njen sastav na površini od 400 m- na kojoj udio Picea omorike Panč.
iznosi 0,7 a ostalih vrsta (jele, smreke, crnog i običnog bora te trepetljike) 0,3.
Najčešće stablo Pančićke bilo je promjera u prsnoj visini 34 cm a najdeblja su bila
dva, od četiri, stabla crnog bora s pp 30 i 37 cm-). Od ostalih vrsta na plohi snimanja
tek jedno stablo smreke imalo je promjer 25 cm. Da 1906. godine, koje je


K. snimio stanje na pokusnoj plohi, nije bilo debljih stabala posljedica je eksploa
tacionih sječa oko 1885, godine, jer su stolačke sastojine od Drine udaljene oko
5 km a za privlačenje trupaca do Drine nisu postojale veće poteškoće, te »najstarija,
najmoćnija debla sastojine otputovaše... k Drini, a odatle dalje splavima
k Mitrovici« (Karolyi, str. 100). Karolyi je obavio i analizu jednog stabla, koje je
u starosti od 91 godine bilo 24 cm promjera u prsnoj visini, 23,8 m visine i mase
0,427 m:i. K. je procjenio, da masa sastojine iznosi 232 m^. Ova masa podudara
se s masom čiste sastojine Pančićeve omorike u predjelu Gostilj snimljene 1937.
godine (4).
Karolyi smatra, da Pančiveva omorika nema niti može imati budućnosti, »jer
joj jednostrano prilagođavanje onemogućuje uspješnu utakmicu s drugim vrstama
crnogorice, koje su je potisnule«. Međutim može se održati intervencijom čovjeka
i »sigurno bi se mogle na mnogim mjestima uspješno obrazovati i gojiti omorikove
sastojine. No od takovih mjera n e smijemo očekvati gospodarske koristi« (str.


2) U samom članku za promjere navedeni su mm, što je očita greška, jer na osnovu
tako tankih stabala ne bi mogao »računati« s 232 ra3 sađržine po ha«.


163




ŠUMARSKI LIST 3-4/1987 str. 66     <-- 66 -->        PDF

107). Ipak ne smijemo je zanemariti, jer kada je stajala na kolijevci čovječanstva
. . . pijetet mora pomoći da uzdržimo to plemenito drvo za buduće generacije."
Za posljednja nalazišta omorike u »gorskom lancu Drinske kotline« predlaže osnivanje
narodnog perivoja (str. 111).


Ad b) Drugi rad ili rasprava objavljen u Šumarskom listu, »Metode i problemi
u šumarskoj nauci«, zapravo je predavanje kojeg je autor, kako stoji u bilješci
Uredništva, održao u Madžarskom šumarskom društvu 12. prosinca 1917. godine
a koje je i objavljeno u listu »Erdeszeti Lapok« 1918. godine. Ukratko rečeno, ova
rasprava je pledoaje za primjenu biometrijskih metoda i u šumarstvu, jer se njihova
»velika prednost nad dosadašnjim fiktivnim sastoji upravo u tom. što dopuštaju
uvid u unutrašnju strukturu sastojine. To nije teoretiziranje«, nastavlja, jer
»već sedam godina upotrebljavam svoje prirodne skrižaljke masa jugoslavenskih
prašuma i primjenjujem biometrijske metode, pa mogu kazati, da je u praksi
uspjeh sjajan«, (str. 287). Karolyi, dakle, provjerava mogućnosti primjene biome-
trike ai šumarstvo, odnosno u dendrometriji, što mu je omogućeno kao direktoru
Destilacije drva d. d. Teslić, za koju se godišnje sjeklo oko 100 000 m! bukovine
(5, str. 291). Uredništvo odnosno glavni urednik Šumarskog lista, ´tada ing. Milan
Marinović, u popratnim riječima uz ovaj rad napisao je, da »misli, koje se ovdje
iznose sasvim su nove i originalne, pa je upravo čudo, kako prava i najjača domena
bioloških pojava, nije dosada mogla da izbaci na površinu tako važno pitanje,
ka što je primjena biometrike«. To se ne odnosi samo na nas nego općenito, jer
Karolvi konstatira (str. 290) da se o biometrijskoj literaturi do 1914. godine ne nalazi
ni jedan »šumarsko-biometrijski rad« u koliko neubrojimo »istraživanje botaničara
Ludwiga o dimenzijama lišća crvenkaste bukve i o duljini iglica pini sylvestris«.
A u Engleskoj već krajem XIX stoljeća bila je otvorena sveučilišna katedra za
biometriku, a 1901. godine počeo je izlaziti i list »Biometrika«, konstatira Karolvi.´1


U ovom poglavlju Karolvi je saopćio, da o biometrici priprema posebno djelo
u kojima će »donijeti potpune metode s kojima svatko može lahko da se služi« (str.
216). To je djelo i dovršio, ali nije objavljeno. Djelo je napisano na njemačkom
jeziku, s kojega je iz rukopisa preveo inž. J. Herman. Herman je rukopis pronašao
u ostavštini Karolyi-a u koju je imao pristup kao lovački drug´». Rukopis se sastoji
od 306 stranica teksta, tri stranice »Registra (pojmova i osoba), dvije stranice popisa
literature, 39 u tušu izrađenih grafikona i osam fotografija.


c) Prema E. Franku (1). Karolvi je nakon dvadesetgodisnjeq znanstvenoistraživačkog
rada napisao djelo o bosanskim prašumama i kraškim šumama koje je
ostalo u rukopisu neposredno pred smrt autora i pred objavljivanjem jednog berlinskog
izdavača znanstvenih djela. To djelo nije poznato članovima obitelji pokojnog
Karolyi-a, a nema ga ni u zagrebačkim knjižnicama (Sveučilišnoj i Šumarskog fakulteta).
U koliko je izdano, potražit ćemo podatke iz Njemačke, ali može biti da se
Frankov podatak odnosi na Karolyievu Biometriku, koju je koristio, kako je već naprijed
navedeno, za izradu tablica drvnih masa.


3. O djelovanju Karolvia na području industrije citiramo navedenog E. Franka.
U svojem »In memoriam« piše: »Vanjski cilj njegovog borbom bogatog života bijaše
3) J. Herman u navedenom Predgovoru navodi, da je 1916. godine u »Schweizerische
Zeitschrift für Forsewesen« objavljen rad »Beiträge zur Kenntnis des Formenkreises der Sammelart
Betula alba L. mit variationstatischer Analyse der Phaenotypen«. To je bila doktorska
disertacija Hans Morgenthalera obranjena na Eidgenossichhen Technichcn Hochschule
u Zürichu.


4) Usmeno saopćenje inž. Zeljka H e r m a n a, sina Josipa.




ŠUMARSKI LIST 3-4/1987 str. 67     <-- 67 -->        PDF

izgradnja ´Destilacije drva´ i samo njegovom trajnom optimizmu i njegovoj gvozdenoj
energiji treba zahvaliti da je profesor Serida s bečke Tehničke visoke škole
na poticanja Karolyi-a nakon višegodišnjih pokusa pronašao način koncentracije
octene kiseline bez primjene vapna . . .« Frank, nadalje, veli, da je Karolvi u tome
imao veliku podršku Milivoja Crnatka, generalnog direktora, tadašnje najjače
hrvatske banke, Prve hrvatske štedionice.


4. U »Bilješci« Uredništva Šumarskog lista uz već navedeni članak A. K. »Metode
i problemi u šumarskoj nauci« naglašeno je da »pisac, koji boravi u našoj
sredini već dugi niz godina, poznat je i cijenjen kao naučni radnik i u vanjskom
svijetu«. Za sada raspolažemo samo podatkom, da je A. K. sakupio zbirku leptira
i osnovao zbirku puževa, koju je nastavio popunjavati njegov sin Arpad. Te se
zbirke nalaze u budimpeštanskom Prirodoslovnom muzeju."´ Nesumnjivo je, da se
tamo nalaze primjerci sakupljeni na našem području, to više, što je imao i posjed
kod Virovitice na Dravi prema mjestu Barcs.
5. Ovaj prigodni portret A. Karolvia zapravo daje tek djelomičnu sliku njegove
aktivnosti a potpuni prikaz, analiza i ocjena, moći će se dati nakon proučavanja
njegovog arhiva, koji se nalazi u Nagykanizsi kao i provjerom bibliografija najmanje
njemačkih i madžarskih publikacija. A to će biti nužno provjeriti za obradu
jedinice u »Hrvatskom biograskom leksikonu«.
Oskar Piškorič


LITERATURA


1. Frank . Edo: In memorian — ARPAD KAROLYI. Morgenblatt, XVIV´1929, No 89.
2.
Begović , Branislav: Eksploatacija šuma i razvoj industrije prerade drveta na području
Usorsko-tesiićkog regiona za vrijeme austro-ugarske uprave u Bosni i Hercegovini.
3.
Tregubnv . Vladimir: Stude forestiire sur le PICEA OMOEICA PANC, Annales cie l´Ecolc
Nationale des Eaux et Forets et de la Station de recherches et experiences forestieres.
Nancy, 1934.
4.
P i š k o r i ć, Oskar: Prilog poznavanju omorike (Picea omorica Pane.). Šumarski list, 1938.
br. 11.
5. Begović . Branislav: Šumska privreda Bosne i Hercegovine 1918—1941. Sarajevo, 1985.
5) Ove. kao i neke druge podatke zahvaljujem unuku A. Karolyia. također, Arpadu, a
reprodukciju fotografije drugom unuku. Aleksandru, koji obojica žive u Zagrebu.