DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1987 str. 75 <-- 75 --> PDF |
autora jedan je, V. Naudet, vlasnik rasadnika. 1 Materije uz dva uvodna i jednog zaključnog članka, podijeljena je u ove skupine: — Ciljevi (koncepti), metode i strategija 17 članaka), — Programi amelioracija, današnji rezultati i očekivani (25 članaka), — Znanstveni okoliš (9 članaka), — Posljedice za šumarsku praksu (5 članaka). U »-programu amelioracija« izdvojen je program za tropske šume. U knjizi nalazi se i popis kratica za 19 institucija te terminološki rječnik za 92 stručna termina. U francuskim tekstovima institucije (zavodi, instiuti i si.) redovno su navedene samo kraticama kao npr. I. D. F. — Institut za razvoj šumarstva (Institut pour le Developement forestier; E. N. G. R. E. F. — Nacionalna škola za prirodu, vode i šume (tj. »šumarski fakultet « u Nancy-u); S. S. F. — Udruženje za sakupljanje i prodaju sjemena šumskog drveća (Syndicat des Reeoltants et des Commercants des Semence forestieres); itd. Nalazimo i kraticu I. N. R. A. — Nacionalni institut za poljoprivredna istraživanja (Institut national de la Recherche agronomique) jer u njegovom sastavu djeluje i Centar za istraživanja u šumarstvu. U Terminološkom rječniku (glosariju) protumačeni su stručni termini koji se mogu naći u pojedinim tekstovima. Tako primjerice klinarna promjenljivost je »neprekidna promjenljivost bilo neke značajke, bilo nekog činitelja« a uvedena promjenljivost je ona »koja nastaje bilo posredstvom vanjskih činitelja bilo sredine (ekotip) bilo utjecajem čovjeka«); »plus stabla« su stabla s boljim fenotipskim osobinama od osobina susjednih stabala, 1) Površina rasadnika Naudet-a iznosi 350 ha koji ]e podjeljen na četiri mjesta u središnjoj i sjevero-zapadnoj Francuskoj. Naudet je i vlasnik poduzeća za radove pripreme tla i pošumljavaje, za nie^u kultura, kresanje grana s stabala, gnojidbu i zaštitu šuma. a »elitna« su ona, kojih se genetska superiornost može, dokazati poređenjem potomaka ili vegetativnim razmnožavanjem, itd. Može se postaviti pitanje, zašto je u ovoj knjizi stavljen i ovaj glosarij? Odgovor nalazimo u činjenici, da je pretežni dio šuma u Francuskoj u privatnom posjedu, pa i maloposjednika, te je time omogućeno da i oni mogu u cijelosti shvatiti tekstove u ovoj knjizi. Ali ne samo u ovoj nego uopće, a posebno u časopisu takvih šumopsjednika, u »La Forets francaise et l´Action forestiere. U programu amelioracije nalaze se ove vrste: (prema redosljedu u originalu): duglazija, primorski bo-r, smreka, korzijski i kalabrijski crni bor, obični bor, jele, cedar, ariš, čempres, sitna-smreka, crne topole i balzamovci, topole sekcije Leuce, divlja trešnja, orasi, bukva, crveni hrast, johe i eukalipti. Slijedi popis potencijalnih vrsta (16 četinjača i 7 listača) koje bi se mogle uzgajati u Francuskoj, jer »jaka raznolikost reljefa, klimatskih uvjeta i vrsta tala omogućuje da se u Francuskoj uzgajaju mnogobrojne vrste iz dviju hemisfera«. Posebno su obrađene vrste šumskog drveća koje se mogu koristiti za proizvodnju biomase u kratkim ophodnjama. Iz popisa vrsta, koje su predmet posebnog zanimanja francuskog šumarstva, vidimo da ih je malo za koje nema interesa. Među tima je i pitomi kesten. Iz popisa za naše svrhe izdvajamo samo neke bilo da nas informiraju o odnosu prema njima, bilo da nas tekst upozorava na neke č.injenice, koje mogu i nama u radu koristiti. Kod primorskog bora (Pinus maritima Ait.), prema suvremenim istraživanjima I. N. R. A. i Univerziteta u Bordeaux-a, značajnu ulogu imaju geografske rase. To su -^ g. r. Maghreba: Alžir, Tunis, Maroko; — g. r. kontinentalno-mediteranska: istočna i južna, Španjolska, Var, Primorske Alpe. Italija; |