DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1987 str. 18     <-- 18 -->        PDF

U NEKOLIKO REDAKA


IZ ŠUMARSTVA BELGIJE, ŠVICARSKE I MAROKA


Izobrazba šumarskih stručnjaka — inženjera u Belgiji nalazi se u sklopu
Fakulteta za agronomske znanosti u Gombloux-u, četrdesetak kilometara jugoistočno
od Bruxeliles-a. Ovaj fakultet vršnjak je našeg šumarskog i poljoprivrednog
fakulteta, jer je počeo s radom 1860. godine kao »Institut za ratarstvo«, a
smješten je u Gombloux-u, jer se tu nalazila zgrada stare benediktinske opatije,
a u blizini je bilo slobodnih plodnih površina kao i šećera i destileriija — industrija
vezana za poljoprivredu. Studij šumarstva (agronomskog inženjera voda i
šuma) osnovan je tek 1897. godine. Tijekom vremena mijenjao se sadržaj i trajanje
studija a od 1985. godine postoji devet usmjerenja: opće gospodarstvo,
agronomja tropskih i suptropskih područja, uzgajanjt, vod e i šume , hortikultura,
zaštita bilja, zaštit a pir i rode , ekonomika i sociologija sela te
tloznanstvo. Održavaju se i tečajevi specijalizacije. Na Fakultetu može se postići
i doktorat agronamskih znanosti. Između 1971. i 1985. godine prosječni broj studenata
iznosio je 670 od kojih 30% iz 74 zemlje. Najviše stranih studenata bilo
je iz Francuske, zatim iz Maroka i drugih afričkih država te Perua. Broj zaposlenih
s akademskim statusom (znanstvenika i nastavnika) kreće se oko 160.


Studij šumarstva traje 5 godina (10 semestara) od kojih je zadnji semestar
namjenjen za izradu diplomskog rada. Prve dvije godine su godine ^kandidature«
i one su, kao još i jedan semestar, zajedničke za sva usmjerenja te prema tome
studij šumarstva u užem smislu počinje tek šestog semestra. Studijem obuhvaćena
je i limnologija, ribarstvo, šumarstvo toplih krajeva i primarna prerada
šumskih proizvoda (drva i dr.). Od 1970. do 1984. prosječno je godišnje diplomiralo
9 do 10 šumarskih inženjera i po broju su na drugom mjestu ukupno diplomiranih
(iza inženjera opće agronomije) na tom Fakultetu.


Šume u Švicarskoj pokrivaju 1,2 milijuna ha ili 27% ukupne površine. Društvene
šume (konfederacije, kantona, općina i javnih ustanova) zauzimaju 880.000
ha, a 320.000 ha šuma je u vlasništvu 200 000 privatnika. Prema vrstama drveća
jela i smreka učestvuju sa 71%, ariš i bor 6 8´3/c, bukva s 18% a razne listače s
3%. Zakon o šumama određuje, da se površina šuma ne smije smanjivati te je
za svako krčenje potrebna dozvola a površina krčevine mora se nadomjestiti
ekvivalentnom površinom novog pošumljavanja; etat je ograničen prirastom, pa
i u privatnim šumama doznaku stabala obavlja šumarska služba, jer je primarna
zadaća švicarskih šuma zaštitna funkcija a ne proizvodnja drva.


Maroko s površinom od 710 000 km2 ima pet milijuna ha ili 7% pod šumom.
Međutim samo oko dva milijuna ha su šume s mogućnošću proizvodnje tehničkog
drva. Od ukupne površine ,140 000 ha su čiste (11%) ili mješovite šume s
crnikom (89%>), 450 000 ha šume hrasta plutnjaka, 109 000 ha kultura eukaliptusa
te dko 1,4 milijun ha šuma crnike (Qu. ilex). Gmikine šume su u niskom uzgoju
i koriste se saimo za ogrjevno drvo Hi proizvodnju drvnog ugljena. Broj stanovnika
s 8 milijuna 1960. godine porastao je na 22 milijuna od čega, usprkos nekoliko
velegradova, 70%živii na selu. Seosko stanovništvo bavi se poljoprivredom i
stočarstvom, a ovima je šuma često od primarne važnosti. Za prehranu stoke,
goveda i ovaca te nešto koza, nužno je arneliorirati pašnjake izvan šume.