DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1987 str. 20     <-- 20 -->        PDF

podjednako napadnuta. Gubitci koji kod toga nastanu (»rasipanje« insektici


da, avionskog goriva, radne snage i dr.) mogu se do neke granice zanemariti.


Većih problema u tom pogledu do sada nije bilo. Aviornetoda se u nas primje


njivala uglavnom protiv polifagnih štetnika (gubar, zlatokraj, mrazovci i dr.)
i to u čistim hrastovim sastojinama ili u mješovitm sastojinama s dominantnim
udjelom hrasta. Bilo je avioakcija i protiv borovog četnjaka, koji je monofagni
štetnik, ali se tada radilo o čistim borovim šumama i kulturama, tj. o
površinama podjednako napadnutim od štetnika.


Problem ekonomske opravdanosti aviometode nastaje osobito onda, kada
treba suzbijati monofagnog štetnika u mješovitoj sastojini u kojoj je zastupljenost
napadnute vrste drveća mala. Za naše nizinske šume tipična je monofagna
vrsta jasenova pipa (Stereonychus fraxini Deg.). Prema vlastitim podacima
(Mikloš , 1954, 1979), taj štetnik napada isključivo jasen. Njegove su
gradacije česte i dugotrajne, protežu se na velikim površinama pa postoji potreba
za aviokemijskim suzbijanjem. Jedan od problema koji se pri tome
javljaju je i malo prije spomenuta mala zastupljenost jasena u mnogim mješovitim
sastojinama hrasta lužnjaka. Ako bi se avioakcijom suzbijala samo
jasenova pipa, npr. u mješovitoj sastojini sa svega 20% jasenovih stabala tretiranjem
čitave sastojine — suzbijanje bi bilo pet puta skuplje nego u slučaju
čiste jasenove sastojine na jednakoj ali reduciranoj površini. Osim toga nepotrebno
rasipanje insekticida (na velikim površnama) bilo bi i ekološki štetno.


Drugi tipični monofagni defolijator u nizinskim šumama je hrastova osa
listarica (Apethymus abdominalis Lep.). Njene se pagusjenice hrane isključivo
hrastovim lišćem (S p a i ć. 1966), pa je situacija u pogledu aviokemijskog
suzbijanja tog štetnika analogna onoj kod jasenove pipe. Ipak su pro