DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1987 str. 32 <-- 32 --> PDF |
traženje vlastitih rješenja putem osnivanja mreže pokusnih nasada raznih vidova uzgoja s raznim vrstama četinjača. U pokusne nasade unesene su slijedeće vrste četinjača: obična smreka, običan bor, evropski ariš, američki borovac, zelena duglazija i crni bor. Obična smreka je najzastupljenija vrsta. Ona učestvuje s preko 50% površine u postojećim nasadima u nas. 2. PROBLEMATIKA U šumskim kulturama su stabla obično pravilno raspoređena i razmak medu njima je podjednak ili je isti. Radi toga se gustoća u šumskim kulturama obično izražava razmakom sadnje među biljkama. Zato je uobičajeno govoriti o utjecaju razmaka sadnje na razvoj kulture, odnosno na razvoj stabala. O tome da li smo primjenili rjeđu ili gušću sadnju u kulturi, mi biljkama stavljamo na raspolaganje određeni prostor rasta. Uz primjenu pravilnog razmaka sadnje, on je isti za svaku jedinku pa govorimo o nominalnom ili računskom prostoru rasta (n. p. r.). Prostor rasta, odnosno razmak sadnje ima višestruk utjecaj na kasniji razvoj kulture, odnosno stabala s različitih aspekata. Među stablima dolazi do međusobne konkurencije u većoj ili manjoj mjeri, ovisno o veličini razmaka sadnje. To se odražava na oblik i razvoj stabla već od najranije razvojne faze. Krošnja, deblo i korijen različito reagiraju s odgovarajućim posljedicama na produkciju deblovine i njezinu kvalitetu. Za uspješnu šumsku proizvodnju putem šumskih kultura kod osnivanja je, dakako, bitno odrediti najpovoljniji razmak sadnje. On ovisi o više faktora, a među najvažnijima su biološka svojstva i ekološki zahtjevi vrste koja se sadi, zatim stanišne prilike u kojima se nasadi osnivaju i konačno, cilj gospodarenja. U raznim dijelovima svijeta je prisutna tendencija za primjenu širih razmaka sadnje u intenzivnim kulturama i plantažama. Razlog je prvenstveno u stalnom porastu cijene radne snage i nemogućnosti prodaje sitnog prorednog materijala. Međutim, šumskouzgojni zahtjevi ograničavaju taj trend ispod određene granice kako bi se postigla maksimalna produkcija drva na jedinici površine i udovoljilo drugim zahtjevima u smislu biološki stabilne i racionalne proizvodnje. Stoga je razumljiv interes šumarske znanosti i prakse za što detaljnijim proučavanjem utjecaja razmaka sadnje na razvoj sastojine, da bi se iz novoosnovanih kultura polučili maksimalni efekti u pogledu kvalitete i kvantitete, odnosno što veći financijski efekti. 3. POKUS RAZMAKA SADNJE Pokus različitih razmaka sadnje s običnom smrekom osnovan je u jesen 1963. godine na području Šumarije Jastrebarsko. Ukupna površina pokusa iznosi 5,14 ha. Zasađeno je ukupno 21.472 biljke. U program istraživanja uključene su slijedeći razmaci sadnje: — varijanta A: 1,0 x 1,0 m, odnosno 10.000 sadnica/ha, 222 |