DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1987 str. 61 <-- 61 --> PDF |
nih šuma je posječen zbog promjene kulture ili nekih drugih razloga. Sve ove promjene, a naročito promjene vlasnika, zbog nasljeđa, prodaje i ostalih uzroka, u većini katastara nisu evidentirane. Odredbama Zakona o šumama iz 1977. godine nastojalo se intenzivirati gospodarenje u privatnim šumama i uključiti ih u proizvodne tokove šumsko- prerađivačkog kompleksa. Međutim, u tome su, zavisno od pojedinog područja, postignuti različiti rezultati. Spomenuti Zakon je propisao da šumama i šumskim zemljištima na kojima postoji pravo vlasništva gospodari njihov vlasnik na temelju programa za gospodarenje šumama, kojega donosi općinska skupština u roku od tri godine po donošenju Zakona, tj. do 1. lipnja 1980. godine. U tom razdoblju urađeno je slijedeće: programi za gospodarenje šumama doneseni su u 17 općina, u 11 općina nalazili su se u fazi izrade, a čak 85 općina se potpuno oglušilo na provedbu zakonskih odredbi o donošenju programa. Nadalje po odredbama ovog Zakona, stručne radove kao što su doznaka stabala za sječu, čuvanje, nadzor, vođenje evidencije i drugo, trebale su izvršavati općine putem svojih posebnih službi, ili su te poslove mogle povjeriti šumarskim radnim organizacijama, koje gospodare društvenim šumama, uz njihov pristanak. Situacija je bila takva, da je 39 općina samostalno obavljalo spomenute poslove, a preostalih 79 općina navedene stručne poslove povjerile su područnim šumarijama. U spomenutoj »Informaciji« Republičkog komiteta ocijenjeno je da vršenje stručnih radova ne zadovoljava u potpunosti. U slučajevima gdje su stručne poslove u privatnim šumama obavljale šumarije, obim izvršenih poslova bio je u najužoj vezi s visinom sredstava, koje je općina u tu svrhu izdvojila (a to je većinom bilo nedovoljno), a tamo gdje su te poslove obavljale same općine, nedostajali su stručnjaci. U većini ovih općina referade za šumarstvo bile su često samo formalno organizirane, uglavnom bez šumarskih stručnjaka, što je dovodilo do problema i nedostataka pri izdavanju dozvola za sječu, dokumentacije za promet drvetom, a često je izostajao organizirani pristup radovima biološke reprodukcije šuma, zaštiti od bolesti, štetnika, požara i ostalo. Prema statističkim podacima u periodu od 1976. do 1980. godine u privatnim šumama izvršeno je pošumljavanje i popunjavanje prosječno godišnje na površini oko 220 ha. Ostali šumsko-uzgojni radovi: njega, čišćenje, prve priorede, zaštita melioracije i drugo, nisu bili registrirani iako su mjestimično izvršavani. U istom periodu realizirani prosječni godišnji etat iznosio je oko 320.000 m;i. Računalo se da su oko 65% etata vlasnici šuma koristili kao ogrjev za vlastite potrebe, a da je preostalih cea 110.000 m3 bilo namijenjeno prodaji. Manji dio mase vlasnici šuma su direktno prodavali krajnjem potrošaču za ogrjev, a veći dio, naročito trupce, otkupljivale su poljoprivredne zadruge ili druge registrirane organizacije za promet drvnim materijalom, direktno ili putem svojih predstavnika (nakupaca i prekupaca). Danas je oblo tehničko drvo (trupci) vrlo tražena roba za koju otkupljivači nude i plaćaju vrlo visoke cijene, koje su često puta znatno iznad dogovorenih i odobrenih cijena. Visoke cijene, naročito tehničkog drveta, potiču vlasnike šuma i na nedozvoljenu sječu, a prekupci i nakupci drvnog materijala preuzimaju ga i plaćaju, i bez obavezne dokumentacije o porijeklu drveta. Pored nesređenog stanja u trgovini drvnim materijalom koji potječe iz privatnih šuma, na devastaciju ovih šuma utječe i velik broj pilana, naročito |