DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1987 str. 62     <-- 62 -->        PDF

onih koje su izvan organizacija udruženog rada, jer primaju na preradu


drvni materijal bez dokumentacije o porijeklu. Samo manji dio tehničkog drva


iz privatnih šuma prerađuje se u kapacitetima drvne industrije. Razumljiv je


zbog toga njihov stalni zahtjev da se ova sirovina usmjeri na preradu u pilane


drvne industrije, te da se u tom smislu zakonskim propisima regulira promet


i otkup drvnih sortimenata. Koliko god su po Zakonu o šumama, šumarske


inspekcije ovlaštene i zadužene za vršenje nadzora na provedbi odredaba Za


kona koje se odnose na privatne šume, stanje u gospodarenju, a naročito u


prometu, nije ni danas u potpunosti sređeno. Svakako da tome pogoduje ne


potpuna organiziranost šumarske inspekcije, jer oko tridesetak općina u Repu


blici
nema vlastitu šumarsku inspekciju, pa je još uvijek cea 150.000 ha pri


vatnih šuma bez nadzora.


Unatoč brojnim inicijativama i aktivnostima koje je poduzimao Republički
komitet za poljoprivredu i šumarstvo u formi godišnjih izvještaja o radu
i izradi informacija o problematici gospodarenja u privatnim šumama, s kojim
dokumentima je upoznao Izvršno vijeće Sabora, situacija nije osjetno
poboljšana. Na temelju spomenutih dokumenata, Vijeće udruženog rada Sabora
i Izvršno vijeće Sabora upozoravaju općine na obavezu donošenja programa
za gospodarenje privatnim šumama do kraja 1979. godine, kao i na
potrebu organizacije stručnih službi za gospodarenje. Istu inicijativu pokreće
Republički komitet u 1980. i 1982. godini. Bez obizra na sve poduzete aktivnosti,
u svojoj »Informaciji« Republički komitet konstatira da u razdoblju od
1979. do 1982. godine, većina općina nije provodila spomenute zaključke Vijeća
udruženog rada i Izvršnog vijeća Sabora, što znači da odredbe Zakona o šumama
koje se odnose na privatne šume do tog vremena, nisu u potpunosti provedene.


U nastavku ćemo se osvrnuti na današnje stanje u privatnim šumama.


Šume na kojima postoji pravo vlasništva (privatne šume), prema članu


14. novog ZOŠ-a obuhvaćene su šumsko-gospodarskim, odnosno šumsko-krškim
područjem. U svakom slučaju ovo su novi momenti u odnosu na ranije stanje.
Uključivanjem ovih šuma u samoupravne proizvodne tokove, zakonskim
propisima regulirana je organizacija gospodarenja, financiranje potrebnih radova
i stručni nadzor, što bi trebalo rezultirati racionalnijim i intenzivnjm gospodarenjem.
Privatne šume imaju veliki značaj za našu Republiku, posebno za neke
uže društveno-političke zajednice, obzirom na njihovo veliko učešće u kvalitetnoj
drvnoj zalihi i ukupnoj šumskoj površini.


Nažalost, stanje u privatnim šumama još uvijek je dosta nesređeno.


Dakako da će ovako nesređeno stanje stvoriti veće poteškoće kod njihovog
uključivanja u intenzivnije i racionalnije gospodarenje.


No kao što je već spomenuto, danas su privatne šume dio šumsko-gospodarskih
i šumsko-kraških područja, pa su šumarske radne organizacije dužne


o njima
povesti više računa.
Zakon o šumama u 25 članova: 12, 13, 14, 17, 20, 27, 28, 29, 30, 31, 32,
36, 40, 41, 44, 50, 54, 55, 57, 63, 65, 67. i 79. regulirao je glavninu organizacijsko-
pravnih i stručnih aktivnosti, koje se odnose na privatne šume.
Ne ulazeći u detalje odredbi svih navedenih članova ZOS-a, osvrnut ćemo
se na one najvažnije.


252