DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1987 str. 88     <-- 88 -->        PDF

On ostavlja grobove svojih otaca iza sebe
i za to ne mari. Otima zemlju svoje
djece i to ga ne brine. Grobovi otaca i
prava djece po rođenju se zaboravljaju.
On se odnosi prema majci, zemlji i svome
bratu, nebeskom svodu, kao prema
stvarima koje se mogu kupovati, pljačkati,
prodavati kao ovce dli staklene kuglice.
Njegova pohlepa će poharati zemlju
i ostaviti iza sebe samo pustoš. Ja
ne znam. Naši puti su različiti od vaših.
Izgled vaših gradova zadaje bol oku crvenog
čovjeka. Ali to je možda zato što je
crveni čovjek neciviliziran pa to ne razumije.


U gradovima bijelog čovjeka nema mirnog
kutka. Nema mjesta gdje bi se čulo
razlistavanje listova drveća u proljeće ili
zuj kukaca. Ali to je vjerojatno zato što
sam ja barbar i ne razumijem. Ti zvuči
vjerojatno samo vrijeđaju uši.


Ali kakav je to život ako čovjek ne može
čuti u noći osamljeni ćurlik kozodoja
ili kreket žaba oko ribnjaka? Ja sam crveni
čovjek i ne razumijem. Indijanac
uživa u blagom zvuku vjetra što puše
površnom jezera, u mirisu tog vjetra, koji
je očišćen podnevnom kišom i pun
miomirisa bora.


Zrak je svet crvenom čovjeku, jer sve
stvari dijele isti dah — životinja, drvo,
čovjek — svi oni dijele isti dah. Bijeli
čovjek izgleda da ne opaža zrak koji
udiše. Kao čovjek koji danima umire on
je neosjetljiv na zadah.


Ako vam mi prodamo našu zemlju, morate
zapamtiti da je zrak nama svetinja,
jer zrak dijeli duh sa svim životima koje
podupire. Vjetar koji je našem djedu
udahnuo prvi dah, primio je i njegov zadnji
uzdisaj. I ako vam mi prodamo našu
zemlju morate ju poštovati sačuvanu i
nepovrijedenu, kao mjesto gdje će čak i
bijeli čovjek moći uživati u vjetru punom
´miomirisa cvijeća livada.


Mi ćemo razmisliti o vašoj ponudi da
´kupite našu zemlju. Ako odlučimo da ju
prihvatimo, ja ću tada postaviti samo jedan
uvjet: Bijeli se čovjek mora odnositi


278


prema životinjama ove zemlje kao prema
svojoj braći.


Ja sam barbar i ne znam drugi način
života. Vidio sam tisuće mrtvih bizona u
preriji, koje je bijeli čovjek ostavio da
trunu, nakon što ih je poubijao iz prolazećeg
vlaka. Ja sam barbar i ne mogu
shvatiti kako dimeći željezni konj može
biti važniji od bizona koje mi ubijamo
samo da bi preživjeli.


Što je čovjek bez životinja? Ako sve
životinje nestanu čovjek će umrijeti od
usamljenosti. Sve što se dogodi životinjama
brzo će se dogoditi i čovjeku. Sve
stvari su povezane.


Vi morate učiti svoju djecu da je zemlja
ispod njihovih nogu pepeo naših otaca.
Da bi ona poštovala tu zemlju, pripovijedajte
svojoj djeci da je zemlja bogata
životima našega soja. Učite svoju
djecu, kao što smo mi učili našu, da je
zemlja naša majka. Sve što snađe zemlju
snaći će i sinove zemljine. Ako čovjek
pljuje na zemlju pljuje na samoga sebe.


Mi znamo: Zemlja ne pripada čovjeku,
čovjek pripada zemlji. To mi znamo. Sve
stvari su srodne, slično kao krv koja povezuje
jednu obitelj. Sve stvari su povezane.


Sve što zadesi zemlju zadesit će i zemljine
sinove. Čovjek ne tka tkaninu života,
on je tek nit u njoj. Sve što učini
tkanju učini sebi samome.


Čak i bijeli čovjek, čiji Bog šeće i govori
s njim kao drug s drugom, ne može
biti izuzet iz zajedničke sudbine. Prije
svega mi bi trebali biti braća. No vidjet
ćemo.


Mi znamo jednu stvar, koju će bijeli
čovjek otkriti jednog dana — naš Bog je
isti Bog. Vi sada možete smatrati da Ga
posjedujete, kao što želite da posjedujete
našu zemlju, ali vi to ne možete. On je
Bog čovjeka, Njegovo smilovanje jednako
je i za crvenog čovjeka i za bijelog. Zemlja
je Njemu dragocjena i tko povrijedi
zemlju sramoti njenog Tvorca.


Bijelci će također nestati, možda brže
nego ostala plemena. Zagadite svoj kre