DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1987 str. 99     <-- 99 -->        PDF

Arroyo, B.; Garza, V.: Proučavanje
položaja surog orla (Aquila chrysaetos) u
središnjem dijelu Španjolske


Populacija surog orla u središnjem dijelu
Španjolske sastoji se od 48 pari. Gustoća
populacije iznosi 1 par na 150 km2,
a razdaljina između parova 8,7 km. Glavne
jezgre nalaze se u planinskim lancima
Gredos i Ayllön. Posljednjih 20 godina
broj parova smanjio se za 30%>. Strukturu
populacije karakterizira mala brojnost
solitarnih individua i prisutnost nezrelih
oblika, većinom ženki, u 42°/o parova. Diskutira
se o glavnim problemima populacije,
koji proističu iz stalnog direktnog
lovljenja, promjene biotopa gnijezđenja i
degradaciji ambijenta. Ukazuje se na mjere
zaštite i nužnost da se one što prije
počnu provoditi.


Rodriguez, J.; Torres, J. A.: Gniježđenje
vrapčarki: faktori koji utječu na
okupaciju umjetnih gnijezda


Proučavana je globalna okupacija umjetnih
gnijezda od vrsta vrapčarki u
planinskom lancu Cordoba (37° 55´35" N,
4" 50´50" W) u 1981., 1982. i 1984. godini.
Postotak okupiranih gnijezda varirao je
između 30, 44 i 10%>. Po brojnosti je na
prvom mjestu bila velika sjenica (P a
rus major), zatim živični strijež
(Troglodytes troglodytes) i plavetna
sjenica (Parus caeruleus).
Na uspjeh okupacije najviše su utjecali
smještaj umjetnih gnijezda na terenu i
uvjeti prirodnog okoliša.


De Paz, O.; Fernandez, R.; Ben-
z a 1, J.: Prstenovanje netopira u središnjem
dijelu Iberijskog poluotoka u periodu
1977—1986.


Od siječnja 1976. do svibnja 1986. godine
prstenovano je oko 11.400 primjeraka
netopira, koji su pripadali skupini od
17 vrsta. Ukupno je kontrolirano 1.805
primjeraka, od kojih je kod 192 (10,63°/o)
utvrđena promjena mjesta od markiranja
do kontrole; od toga je kod 23


(11,97´°/») razdaljina bila veća od 100 km,
a razdioba je bila slijedeća:
Rhinolophus ferrumequixium
1 kontrola sa više od 100 km
Myotis b 1 y t h i
1 kontrola sa više od 600 km


M y o t i s myotis
1 kontrola sa više od 390 km
2 kontrole između 170 i 180 km


Miniopterus schreibersi
1 kontrola sa više od 25 km
2 kontrole između 190 i 200 km
3 kontrole između 160 i 170 km
6 kontrola između 120 i 130 km
5 kontrola između 110 i 120 km
1 kontrola između 100 i 110 km
Valja ukazati na razdaljine koje je prevalila
jedna ženka Rhinolophus
ferrumequinum (180 km), prstenovana
u Ramacastafias (Avila) i kontrolirana
u Tamajonu (Guadalajara), zajedno
s jednim mužjakom Myotis blythi,
prstenovanim u Tarifi (Cadiz) i kontroliranim
na lokalitetu Ciempozuelos (Madrid),
prešavši razdaljinu veću od 600 km,
što su maksimalne do sada poznate udaljenosti
za te dvije vrste. Isto se tako
mogla utvrditi privrženost ljetnim zim


skim skloništima i dokazati sjedilački ka


rakter većine iberijskih hiroptera. Samo


3 vrste, Myotis ´myotis, Myotis


blythi i Miniopterus Schrei


bers ! pokazuju uočljivije migratorno


ponašanje.


Prikazana su također i oštećenja na po


jedinim primjercima netopira, što su ih


do sada uzrokovala 3 modela prstena.


Oštećenja su, prema jačini, -razvrstana u


4 grupe. Najmanje su štetni prštenovi


tipa »X«. Autori ne preporučuju upotreb


ljene modele za vrste roda Rhinolo


phus, niti za vrste Myotis myotis


i M. blythi. Za ostale vrste mogu se


upotrebljavati uz potreban oprez dok se


ne pronađe pogodniji materijal za izradu


prstenova.


I. Mikloš