DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 112 <-- 112 --> PDF |
EGT I-C-10 Ekološke značajke: vapnenačka podloga, tla su rendzine, smeđe tlo, smeđe ilimerizirano tlo, kompleks tih tala i posmeđene rendzine, a karakteristična je zajednica šuma bukve i jele (Fagetum croaticum abietetosum Ht.). Podtipovi su I-C-10 a sa skeletnošću tla do 25°/o i I-C-10 b s kamenitošću tla iznad 25% površine. Ovi podtipovi čine 50°/» površine svih očuvanih sjemenjača i predstavljaju najvažnije šume ogulinskog područja. Osnovne osobitosti tih sastojina su nepravilna debljinska struktura, nepovoljan omjer smjese, stanje drvne mase ispod normale (osobito četinjača), te slabo podmlađivanje, a u novije vrijeme (iza 1980) znatno učešće sanitara jele zbog vjetroizvala, ledoloma (1981/82) a većim dijelom i posljedica onečišćenja atmosfere i «-kiselih kiša-«. U smjernicama gospodarenja određena je sječiva zrelost za jelu od 60 cm, u podtipu I-C-10 b — 70 cm, a za bukvu 50 cm. Najpovoljniji sastojinski oblik je raznodobna mješovita sjemenjača (70°/o četinjača i 300/o listača, a za podtip I-C-10 b 60% : 40e/o), preborne distribucije, tipičnoga stadija, normalnoga stanja i grupimičnoga prebornog rasporeda (za podtip I-C-10 b, stablimičnog rasporeda stabala). Grupimićna struktura je vrlo malo zastupljena, a najčešće su to sastojine s premalo tankih i srednje debelih stabala, nedovoljna sklopa, stablimična rasporeda stabala. Stvaranju grupa pristupilo se samo na onim mjestima gdje je osigurano prirodno podmlađivanje. Jedan od uzroka stanja ovih šuma bio je svakako ekstenzivan način gospodarenja, zbog njihove neotvorenosti. Sada je, međutim, stanje znatno povoljnije pa će se postavljeni ciljevi gospodarenja moći brže ostvariti. EGT I-C-12 Na stjenovitim površinama čest je ovaj facijes bukovo-jelove šume s milavom (Calamagrostis arundinacea i C. varia). U tom tipu moguća je jedino prirodna obnova, a cilj gospodarenja je, osim proizvodnje tehničke oblovine i zaštita tla. EGT I-C-20 Karakteristična zajednica je šuma jele i smreke s milavom (Calamagrosti-Abietetum piceetosum Ht.), koja nastava terene gdje kameni blokovi i stijene izbijaju na više od 70% površine. Ovaj tip nema optimalnog oblika, ekonomičnost iskorišćivanja je minimalna a namjena izrazito zaštitna. Najrasprostranjenije sastojine su u području Bijelih stijena, Ostrožice i Dumanića. EGT I-C-40 je predstavljen gorskom šumom smreke s jelom (Piceetumcroaticum montanum Ht. subas. abietetosum prov. Pelc.) u Jasenačkim Lugovima. Najpovoljniji sastojinski oblik je raznodobna mješovita sjemenjača preborne distribucije, tipičnoga stadija i normalnoga stanja, skupinasto prostornog rasporeda stabala. Optimalan omjer smjese je 90*/o četinjača i 10% listača. Jela i smreka se vrlo dobro pomlađuju, a cilj gospodarenja je proizvodnja najkvalitetnije tehničke oblovine. EGT I-C-50 je rasprostranjen u području Sivnika i podnožju Makovnika, a obilježava ga zajednica jele s mahom Pleurozium Schreberi (Pleurozio Schreberi- Abietetum prov. Pelc). S obizrom na normale ove su sastojine dosta narušene zbog znatnog antropogenog utjecaja. Optimalan omjer smjese iznosi 80% četinjača i 20% listača, a promjer sječive zrelosti za sve vrste je 50 cm. Preporuča se stvaranje grupimičnog prostornog rasporeda stabala. Ako prirodna obnova ne uspije, može se pošumljavanje provesti osim jelom i smrekom običnim borom i arišem. |