DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 12     <-- 12 -->        PDF

-plaščansku udolinu, razdvojenu vojnovačkim uzvišenjem na ogulinsko-oštarijsko-
josipdolski i plaščanski dio. Ona je prema sjeveroistoku, Tounju i
Mrežnici, omeđena usporednim no znatno nižim kosama niskih Dinarida:
ogulinsko-oštarskim Krpeljom (Jalvice 606 m, Bogdanov vrh 512 m) i
južno od Skradničkih vrata Radošićem (606 m), Brezovipom i istaknutim
stošcem Huma (863 m) te Pištenikom (800 m), koji s jugoistoka zatvara
polja Plaščanske doline. Povišenom kotlinom povremenog jezera Begovac
kod Blata, Plaščanska udolina je povezana s ličko-jeseničkim poljima, na
koja se nadovezuje visoravan Saborsko (550—700 m) omeđena prema sjeveroistoku
Sivnikom (782 m) i Bršljanovicom (865 m), a Titrom (1003 m) i već
spomenutim Jelenskim vrhom (1028 m) prema jugu.


Cijeli Ogulinski kraj je izrazito krški i odlikuje se raznolikošću geološke
građe, reljefa, vrsta tala, vodnih prilika, podneblja i vegetacije. Zbog njihove
općenite životne i gospodarske važnosti, ti su ekološki činitelji detaljnije
opisani u posebnim poglavljima ove publikacije.


Uprkos obilnih padalina i gorovita terena područje je siromašno vrelima
i tekućicama. Radi propusnosti vapnenačko-dolomitne podloge oborinske
vode poniru i tek u dodiru s nepropusnim vodonosnim dolomitima i
dolomitiziranim naplavima u poljima, javljaju se na površini kao manja ili
veća vrela i vodotoci. Svojevrstan je fenomen da davnina voda ciielog
Ogulinskog kraja otiče Kunom. Savom i Dunavom u 1150 km udalieno Crno
more, a samo neznatan dio Gackom u Jadran udaljen nekoliko desetaka
kilometara. Još je jedna osobitost krških voda na ogulinskom području. To
su malena ali duboka jezerca iz kojih otiču kratki vodotoci, npr.: iezero
kod Ponikavn i jezero kod Plavca Drape, vrelo Vrniike te jezera kod Partizanske
Drežnice. U Ogulinskom zagoriu ima više takvih zatvorenh iezeraca
(»gorska oka«), a posebno je poznato Šmitovo jezero kod zaseoka Ivanci.


Šumarstvo je glavna gospodarska grana u Ogulinskom kraju, a šumama
gospodare ovih sedam tamošniih šumarija: Brinje, Gomirje, Jasenak. Josipdol,
Ogulin, Partizanska Drežnica i Plaški. Niihov noložaj (prema sekcijama
Ogulin. Karlovac, Senj i Gospić, u mjerilu 1:100.0001 vidi se na karti (s.342).
Susiedna su šumska područia nacionalnog parka Plitvička iezera na jugoistoku,
Karlovca na istoku, Vrbovskog na sjeveru, Delnica i Senja na zapadu
te Gospića na jugu.


Po upravno-teritorijalnoj podjeli najveći dio opisivanoga Ogulinskog
kraja pripada općini Ogulin, područje Šumariie Brinje u sastavu je općine
Otočac, a šumarija Gomirje u granicama je općine Vrbovsko.


Cjelokupna površina Ogulinskog kraja je oko 1.467 km2 sa 44.000 stanovnika
(prema podacima iz g. 1978.).


Zahvaljujući povoljnom prometnom i križišnom položaju te razmjerno
prostranim i bogatim svojim poljima nastalo je nekoć važno feudalno središte
okupljanja Modruš. Razaranjem Modruškog naselja po Turcima 1493.
godine i izgradnjom ogulinske kule oko 1.500 godine, Ogulin postupno preuzima
mjesto Modruša formirajući se kao vodeće naselje Ogulinsko-plaščanske
udoline pa i znatno šireg područja.


318