DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 156     <-- 156 -->        PDF

ZAŠTITA ŠUMA


Petar NEŽIC*


1. ORGANIZACIJA I PROPISI
Već prvim pisanim dokumentima o gospodarenju šumama Vojne Krajine
Karlovačkog generalata — »Privremenim šumskim redom« iz 1764. godine bile
su određene vrlo stroge mjere čuvanja i zaštite šuma


— pod prijetnjom najteže odgovornosti dotičnog pukovničkog zapovjednika
nije se smjelo ni jedno živo stablo ni posjeći ni iskrčiti, a nije se smjelo
ni oguliti, niti po pastirima potpaliti, prevršiti ili inače oštetiti,
— za ogrjev bilo je odobreno koristiti samo leževinu i izvale,
— svakom lugaru trebalo je dodijeliti na čuvanje po jedno okružje uz
jamstvo lugara, da će se u njegovom okružju »vaditi samo vjetrolomi i suhare
i proredom vaditi stabla da mladik može bolje rasti.« Svako kršenje šumskog
reda lugar je morao prijaviti zapovjedniku kumpanije — čete,
— zabranjeno je puštati u šume koze, a kao veoma štetne po šume trebalo
ih je zatrti u roku od 6 godina. Zabranjeno je kresanje brsta kozama.
Na sastanku u Karlovačkom generalatu veljače 1765. godine zaključeno
je, da se za šume Otočke pukovnije (u koju su još uključene šume Šumarije
Brinje) te šume Okružja Drežnica Ogulinske pukovnije postavi šumar sa sjedištem
u Krasnu. Ostalim šumama Ogulinske pukovnije te šumama Slunjske pukovnije
da upravlja šumar sa sjedištem u Petrovoj Gori. Šumaru u Krasnom
trebalo je dodijeliti za veoma udaljeno okružje Drežnica kao pristava najboljeg
šumara i lovca, te mu uz plaću dati još neki primjereni dodatak.


Da bi se spriječilo krijumčarenje krajišnici su morali prodavati građevno
drvo državnim skladištima, dok su gorivo drvo slobodno prodavali u Senju
i Karlobagu.


Tada prihvaćenim »-Naputkom za šumare«, a posebno »Osnovama točaka
za šumski red«, doneseni su još detaljniji te novi propisi o čuvanju i zaštiti
šuma, a potvrđeni oni iz »Privremenog šumskog reda«:


— bila je zabranjena izrada šindre i dužice u dostupnim šumama, a dozvoljena
samo u predjelima u kojima se četinjače nebi mogle na drugi način
iskoristiti. Bilo je strogo zabranjeno zasjecanje »špananje stabala«,
— lugari su morali stanovati što bliže šumi, kako bi je mogli trajno nadgledati
i čuvati. Trebali su prijaviti nepoznata lica koja se kreću po šumi,
— bila je zabranjena sječa brestića, jasenića, javorića i brezica za obruče,
te upotrebljavati njihovu koru za pletenje užadi. Smjeli su se međutim praviti
* Petar Nežić, dipl. inž. šum.
šum. savjetnik u m., Ogulin