DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 157 <-- 157 --> PDF |
obruči od bukovih ili ljeskovih izdanaka, jednako se nisu smjela sjeći mlada stabalca za podvaljke (valjčići) za podtrupce već su se morale koristiti u tu svrhu grane, leževina i izvaljena stabalca, — zabranjeno je loženje vatre u šumi i u blizini šuma, — da bi se spriječilo prisvajanje šumskog zemljišta određeno je, da se rubna stojeća stabla uz poljoprivredna zemljišta obilježe te da vrijede kao međaši. Predviđen je kazneni postupak i oštre kazne za izazivanje požareva, za krađu te oštećivanje stabla i pomlatka. Krađe je trebalo spriječiti i zatvaranjem sporednih šumskih puteva pregrađivanjem suhozidima. Dvadesetak godina kasnije — 1787. godine izdan je još strožiji šumski red te ponovno 1837. godine. Šumskim redom iz 1787. godine bilo je naređeno, da u slučaju požara šume svi stanovnici susjednih mjesta moraju pomoći u gašenju. Koze su smjeli držati samo siromašni krajišnici, a u interesu boljeg čuvanja mladih šuma od šteta po stoci trebalo je pojedine površine staviti pod zabranu. Još 1829. godine bilo je dopušteno, da se odšteta za šumsku štetu, koja se se nije mogla utjerati smije pretvoriti u tjelesnu kaznu. Općim šumskim Zakonom koji je u Vojnoj Krajini uveden 1860. godine propisane su detaljne mjere zaštite i čuvanja šuma, aktualne sve do naših dana. Mnoge mjere i odredbe trebale su zaštititi šume od požareva. Propisan je režim loženja vatre u raznim vremenskim i terenskim uvjetima, strogi nadzor nad kretanjem ljudi posebno u vrijeme suša, stvaranje vatrobranih prosjeka te njihovo čišćenje i čišćenje rubova šuma od zapaljivog materijala, proredbe četinjača i kresanje donjih grana u kulturama četinjača, zatim uzgoj mješovitih sastojina. Određene su dužnosti i ponašanje šumarskog i čuvarskog osoblja, vlasti i stanovništva kod gašenja požareva, a izgorjele površine mladika listača trebalo je u doba mezgre posjeći na čep radi brže obnove. Za nepovlasno prisvajanje šumskih proizvoda ili oštećivanje stabala i podmlatka propisane su kazne i postupak za utvrđivanje krivnje i visinu odštete. Kod toga je naređeno, da u Vojnoj Krajini za površine u kojima nije završen postupak razgraničenja na državne i imovinske šume nepovlasno prisvajanje šumskih proizvoda bude prekršaj, a ne krivično djelo kao u ostalim šumama u Hrvatskoj. I ta je odredba, po mišljenju tadanjih šumara bila uzrokom velikom broju šumskih šteta u imovinskim šumama. Ta odredba, po Dr. Vajdi zadržala se sve do 1940. godine. Šumarskom i lugarskom osoblju stavljeno je u dužnost da osmatra i opaža štete od kukaca te da poduzima mjere zaštite, a o većim zarazama da obavijesti i nadležne organe vlasti. Zabranjeno je napasivanje većeg broja stoke dopuštenog za pojedine površine. Za ogulinsko i ličko područje naređeno je 1888. godine da se paša povremeno ograniči na određene površine, a držanje koza trebalo je »-primjereno« stegnuti odnosno mjestimice ukinuti. U tom je smislu skupština Modruško-riečke županije krajem 1888. godine donijela odluku o zabrani držanja koza. Ovom odlukom omogućeno je držanje koza u pojedinim slučajevima: siromaštvo ili stajski uzgoj koza. |