DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 18 <-- 18 --> PDF |
radi gladi koja je u Krajini vladala. Rijetko je kada u Krajini bio mir, a Austrija se s mnogo uspjeha brinula o tome da je podredi sebi, kako bi iscjedila iz nje što više vojnika a sa što manje troškova. I doista ta odlična vojska najjeftinija u Evropi sama se uzdržavala uz jedine izdatke carske blagajne za oficire. Stari podložnički odnosi prema Frankopanima prelazili su postupno na krajiške vlasti, kako proizlazi iz povelje kralja Leopolda I. iz 1668. godine o potvrdi starih povlastica ogulinskim građanima, koji su mogli svake godine birati po jednog suca i 4—6 porotnika uz potvrdu Karlovačkog generalata. Mogli su slobodno gospodariti i svojim zemljištima jer ih je kmetovskih obaveza 1622. god. oslobodio knez Vuk Frankopan. To se, ali nije odnosilo na kmetove, kojih su podavanja bila utvrđenja »Urbarom« i starim običajima. Međutim te povlastice ukinute su reorganizacijom Vojne Krajine 1746. godine. Stoga i doseljenici nisu postajali vlasnici već samo korisnici zemlje koju su im za vojničku službu dodjeljivale vojne vlasti. Izuzetak su Gomirci, koji su svoja zemljišta otkupili od Frankopana 1657. godine. Graničar je u prvom redu vojnik, podložan on i njegova obitelj, vojnoj disciplini i sili tuđinskih oficira, prisiljen da živi u zadruzi i u jednoj zadružnoj kući kako bi se spriječila dioba, dužan da se sam uzdržava te da besplatno daje državi tlaku i podvoz. Temeljnim krajiškim Zakonom od 1807. godine (Krbek,) uređeni su odnosi između države i Krajišnika. Zemljišta koja su posjedovali krajišnici prava su vojnička lena na koja krajišnici imadu nasledno pravo korištenja uz vršenje vojne službe. Tek Zakonom od 1850. godine Krajišnici postaju vlasnici te zemlje, dok šume i pašnjaci ostaju zajedničko carsko dobro. Od polovice 18. stoljeća, u uvjetima mirnijeg života i uz mogućnost veće zarade i izvan poljoprivrede gospodarstvo se počelo oporavljati i jačati. »Šumskim redom« iz 1765. godine predviđalo se da će graničari sječom šume, vučom i prijevozom drvnih proizvoda u Senj te izgradnjom šumskih puteva i vlaka zasluživati dodatna sredstva za život. Nešto kasnije izgrađena »Jozefina «, cesta Karlovac — Senj (1776 — 1779) omogućila je krajišnicima zaslužbu prijevozom tom cestom. Područje je inače bez cesta, put od Ogulina prekD Bjelskog do Jasenka probijen je tek 1824. godine, a drugi putevi se grade u drugoj polovici 19. stoljeća. Oko 1830. godine poljoprivredna je proizvodnja već prilično uhodana. Graničari na dobrim zemljama nakon đubrenja siju pšenicu i kukuruz, slijedeće godine raž, ječam ili piru, a treće godine zob ili proso. Potom se ponovnim gnojenjem ciklus ponavlja ili se zemlja ostavlja neko vrijeme na ugaru — loše zemlje i kroz više godina. Na okućnici — vrtovima sadio se krumpir, kupus, luk i nešto povrća. U ogulinskom kraju samo manji dio oraničnih površina može se ubrojiti u plodna tla, a pašnjaci su uglavnom na plitkom tlu. Za šumsko drveće tla su, naprotiv, najvećim dijelom dobra, osobito gdje je uslojenost stijena okomita ili jače kosa, a pedosupstrat je pogodnih fizikalnih i prehrambenih svojstava. Odnos površina po kulturama i plodnosti prikazan je u tablici 1. Odmah valja naglasiti, da je 1978. godine u odnosu na 1910. smanjena površina oranica i livada. Dio tih površina je pošumljen a dio oranica ostao je neobrađen, na »ugaru«, pa su uvrštene kao neplodne. 324 |