DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 188     <-- 188 -->        PDF

— određene su cijene za sječu i druge radove u šumi, dok se cijena vuče
imala odrediti pogodbom za svaki pojedini slučaj.


— utvrđene su cijene za drvo na panju (šumska taksa) za oblovinu hrasta,
bukve, brijesta, javora i četinjača, te za grede četinjača.
— ogrijev se morao izrađivati u cjepanicama duljine 3 stope (0,95 m) i
hvatima. Graničari su ga slobodno prodavali u Senj i Bag (Karlobag), dok su
hrastovu građu smjeli prodavati samo državnim skladištima sagrađenima u
Senju i Karlobagu, kako bi se spriječilo krijumčarenje. Ostalu građu prodavali
su senjskim i karlobaškim trgovcima.


U Brinjskim je šumama (tada dijelu Otočke pukovnije) bila određena sječa


— etat od 25°/<> stabala. To je vjerojatno bio jak zahvat jer su za sječu određena
krupna stabla. U šumama Ogulinske pukovnije šumar Fran z on i odredio
je oplodne sječe jakog intenziteta sa sjemenjacima razmaka na tridesetak
koraka.
Navedenim propisima bile su izvršene sve predradnje za redovno korišćenje
ovih šuma, no stvarni opseg tog korišćenja neznamo, nismo našli na podatke.


Dio građe četinjača rezao se na pilanama, koje su u to vrijeme i nešto
ranije sagrađene na ogulinskom području, po podacima najprije u Ličkoj
Jesenici. Tu se spominju pilane Vukelića i Kneževića da su sagrađene oko 1740.
godine, pilana Momčilović oko 1760. godine i pilana Grba Ivana 1780. godine,
kada je sagrađena pilana Grković u Plaškom. Oko 1810. godine sagrađene
su u Plaškom pilane Sumonja i Medeković. Kapaciteti svih ovih pilana kretali
su se od 600 do 2.000 m:i godišnje. Na Dobri spominje se pilana Perić u
Ogulinskom Hreljinu i Milanović u Sv. Petru oko 1793. godine, a u Ogulinu
pilana Rogović 1800. godine kapaciteta 1.200 m3 četinjača i 1.000 m3 listača.


U Vitunju sagrađena je pilana Turković 1834. godine i Vujnović 1840.
godine, a u Zagorju pilana Bertović 1850. i Rogović 1851. godine, kada je
sagrađena i pilana Passek u Sv. Petru — Ogulin. Sve su to male pilane —
potočare kapaciteta 400 — 700 m:! četinjača, za podmirenje lokalnih potreba.


Ing. Z. Tu r kal j navodi da je 1849. godine na ogulinskom području postojalo
18 pilana, a u šumama da se izrađivala bačvarska duga, brodarska vesla,
šubije, ogrijevno drvo i ugalj od bukovine, a građevno drvo, krovna daska,
letve i bačvarska duga od četinjača. Palenje potaše da je prepušteno privatnim
poduzetnicima radi velikih troškova dobivanja iste.


Novim »šumskim redom« iz 1811. godine naređeno je, da se tehničko drvo
prodaje u kubnim stopama a ogrijev u hvatima. Izrađen je cjenik za ogrjev
i građevno drvo sa pet vrijednosnih razreda, dok se sitno seljačko drvo plaćalo
po vozu, snopu ili komadu. Određena je naknada za gulenje kore, branje smole,
žirovima, pašarinu i pašu pčela.


Drvo se dijeli na mlado do 15 palaca (38 cm) debljine, koje je skuplje,
jer je mlado, te na staro drvo. Godišnje se koristilo oko 800.000 kubnih stopa


(250.000 m3 drvne mase četinjača i listača). Potrošnja listača, radi loženja u
otvorenim pećima, bila je daleko veća od potrošnje četinjača.
2. OD RAZVOJAČENJA VOJNE KRAJINE DO 1945. GODINE
Veće korištenje šuma počinje nakon razvojačenja Vojne Krajine i diobe
krajiških šuma na državne i imovinske, koje je završeno do 1880. godine. O