DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 202 <-- 202 --> PDF |
GRADNJA ŠUMSKIH PROMETNICA Stjepan LUKETIĆ i Petar NEZlC» Stara je šumarska uzrečica da putevi prodaju šume. I doista, bez prometnica i mogućnosti dopreme drvnih proizvoda iz šuma do potrošača i na tržište, — šume su, i one najvrednije, — mrtvi kapitali. To posebno vrijedi za teško prohodno krško područje prebornih šuma. Nije stoga čudo, da su šumari tog područja otvaranju šuma i izgradnji šumskih prometnica posvećivali oduvijek najveću pozornost, brižljivo ih planirali i trasirali. Nažalost, izgradnja je, posebno u prošlosti, najčešće zaostajala za potrebama, željama i planovima. 1. JAVNE PROMETNICE Ogulinskim područjem prolazi najkraća prometna veza unutrašnjosti Hrvatske s morem, od davnine poznat rimski prometni pravac Senj — Sisak, odnosno Primorje — Posavina. Taj »Modruški« put preko Brinja i Modruša prema unutrašnjosti imao je, naročito za turskih vremena, veliku prometnu važnost radi prekida pounskog prometnog pravca i terenskih neugodnosti Gorskog kotara za prometnice (Gorska Hrvatska). Taj značaj nije ni danas nestao usprkos izgradnje željezničke pruge Zagreb — Rijeka 1874. godine i asfaltirane »Lujzijane« ceste aKrlovac — Rijeka, — upravo radi kratkoće ovoga prometnog pravca. Po svojim je karakteristikama taj stari put (stara cesta) bio karavanskog tipa, u brdskom području neprohodan za kola. Prva cesta provozna kolima, koja je međutim samo dodirivala sjeverni rub područja bila je »Karolina«, cesta Karlovac — Bosiljevo — Vrbovsko — Stara Sušica — Mrkopalj — Kraljevica — Rijeka sagrađena od 1726 — 1732. godine i rekonstruirana (radi velikih krivina i strmina), 1830. godine. Ipak, radi nepovoljnih prometnih elemenata nije nikad bila od veće važnosti za promet. Ogulin je bio spojen s »Karolinom« cestom Vrbovsko — Gomirje — Ogulin sagrađen također 1726. godine. Daleko najvažnija prometnica ogulinskog područja, koja ga upravo dijagonalno presjeca, jest pedesetak godina kasnije izgrađena od 1776. — 1779. godine »Jozefina«, cesta Karlovac — Josipdol — Brinje — Senj sagrađena modruškim pravcem. Rekonstruirana je od 1834. do 1847. godine u modernu prometnicu, te konačno asfaltirana, sa znatno skraćenom suvremenom trasom preko Male Kapele 1982. godine. »Lujzijana«, cesta Karlovac — Delnice — Ri * Stjepan Luketić, dipl. inž. šum. OOUR isfeorišćivanje šuma Ogulin Petar Nežić, dipl. inž. šum. u m. Ogulin 508 |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 203 <-- 203 --> PDF |
jeka sagrađena od 1803. do 1809. godine uzela je znatan dio prometa »Jozefini «, a puštanjem u promet željezničke pruge Zagreb — Rijeka, ova preuzima najveći dio prometa roba i ljudi, te Jozefina i luka Senj gube svoj dotadanji značaj. Godine 1874. sagrađena je i »Rudolsina«, cesta Ogulin — Jasenak — Novi duljine 71 km i širine 6 m kao najkraća veza Ogulina s morem. No ona je imala prvenstveno strateško značenje, a radi velike nadmorske visine prijevoja Stalak (1055 m) te dugotrajnog i visokoga snijega na njoj, malo je prometno korištena te ni do danas nije u cijelosti asfaltirana. Nedavno, od 1975. do 1978. godine asfaltirana je, modernizirana a dijelom nanovo sagrađena sopjna cesta Rudolfine i Jozefine, cesta Jasenak — P. Drežnica — Jezerane. Sigurno je da su pojedina mjesta Ogulinsko-plaščanske udoline bila povezana putevima već u feudalno- doba, jer se u Modruškom »Urbaru« iz 1486. godine spominju kola i prijevoznici. No prva prometnica od Ogulina do Jasenka, put preko Bjelskog, probijena je tek 1824. godine i tada su prvi puta kola došla u Jasenak. Intenzivnija je izgradnja lokalnih cestica i puteva u drugoj polovini prošlog vijeka korištenjem sredstava iz Krajiške investicione zaklade, kako to proizlazi iz podataka šumarskih listova od 1888. do 1890. godine. Tako su sredstva Zaklade korištena za gradnju kamenog mosta na Mrežnici kod Tržića (cesta Kukaca — Slunj) i triju mostova na cesti Josipdol — Plaški. Na teret Zaklade sagrađena je cesta Lička Jesenica — Dabar — Lipice — Jozefina (kod Križpolja), a također je sagrađeno i 50 km »Rudolfine«. Ovdje treba spomenuti, da su mnogi šumski putevi i ceste nastavljani na seoske puteve, te su ovi izgradnjom šumskih cesta proširivani i modernizirani. Željeznička veza ogulinskog područja s Likom i Dalmacijom uspostavljena je razmjerno kasno. Željezničku prugu Ostari je — Knin gradili su ruski zarobljenici za prvoga svjetskog rata, ali je u promet puštena tek 1925. godine. Na cjelokupnom području šumskog gospodarstva Ogulin evidetirano je 358 km javnih cesta, koje sa 118 km prolaze kroz šume i šumska zemljišta do čega 52 km kroz očuvane ekonomske šume. Do danas su sve važnije ceste pa i cestice između manjih sela i zaselaka asfaltirane. 2. ŠUMSKE PROMETNICE Činjenica je, da tempo izgradnje šumskih prometnica pokazuje intenzitet gospodarenja šumama u pojedinim razdobljima. To potvrđuje izgradnja šumskih cesta i na ogulinskom području. Potrebu izgradnje šumskih prometnica prvi u svom izvještaju Karlovačkom generalatu spominje major Pierke r 1765. godine. On naglašava potrebu izgradnju puteva i izvoznih vlaka, ako se hoće iskoristiti velike drvne zalihe u tim šumama. Puteva i vlaka prema moru da ima nešto, ali da su u tako lošem stanju, te je ponekima i pješice teško proći. On predlaže da puteve i vlake popravljaju sami graničari, jer bi bili jeftiniji od strane radne snage. |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 204 <-- 204 --> PDF |
U izvješću uz opis šuma i neke gospodarske mjere on predlaže izgradnju tri puta iz Velike Kapele do mora: Prvi od Mokrog povrh Jezerana preko Kamenice. Vodoteča, Tuževića (područje Šumarije Brinje) te Krmpota u Senj duljine 21.500 hvati (41 km)., Drugi put iz Male Javornice (Šumarija P. Drežnica) preko Krivog puta, Krmpota i Ledenica u Povile nedaleko Novog Vinodola duljine 11.000 hvati (21 km), treći put od Velike Javornice i Bijelih Stijena preko Mošuna do Ledenica i dalje do Povila duljine 10.000 hvati (19 km). Dakako da je uz ove puteve bilo potrebno osposobiti ili izgraditi određen broj šumskih puteva i vlaka, za izvoz drvnih proizvoda. Daleko važnija za prijevoz drvnih proizvoda bila je nešto kasnije sagrađena Jozefina, koja je sasvim zamjenila put preko Vodoteča i Krmpota u Senj. No u slijedećih 100 godina malo se što u područnim šumama stručno radilo pa i gradilo, ili, kako je to u svojoj kritici šumarskih prilika u Vojnoj Krajini u to vrijeme napisao Ivan Kolar , kralj. šum. nadzornik (SL. 1882.) »od šumskih cesta nije ovdje bilo ni govora«. Intenzivnijoj izgradnji šumskih cesta i to u državnim šumama, prišlo se nakon 1881. godine, kada su završene osnove gospodarenja za državne šume. Najveći dio cesta do 1918. godine izgrađen je u vremenu od 1881. do 1890. godine i to u šumama bližim željezničkoj pruzi Zagreb — Rijeka. U kasnijim »gospodarstvenim« osnovama planirana je izgradnja, obavljeno je i trasiranje šumskih cesta, no izgradnja je najčešće izostajala, očito radi želje madžarskih vlasti, koje su upravljale državnim šumama, da ih iskoriste sa što manje troškova. Spomenimo važnije tada izgrađene ceste: — cesta Gomirje (želj. stanica) — Tepice — Lanika duljine 21,6 km, širine 4,0 m, glavna cesta za šumski masiv Smolnik, građena oko 1885. do 1890. godine, — cesta Lanika — Klupa — Tisovac duljine 9.5 km širine 3,0 m, spoj ceste Gomirje — Lanika sa Rudolf inom sagrađena je oko 1890. godine, — cesta Jasenak — Vrelo — Ostrožica duljine 4 + 7 km i širine 4 m (do Vrela) i 3 m kroz šumu sagrađena 1889/90. godine, — cesta Lipice — Uvala duljine 13 km i širine 3 m sagrađena do 1890. godine prema Musulinskom Potoku, — cesta Tepice — Šimungrad duljine 4,2 km i širine 3,5 m, sagrađena 1388. padinama MIrkovice prema cesti Begovo Razdoblje — Veliko — Duboko, — Srićina cestica duljine 9 km i široka 3 m sagrađena 1889. godine od Stalka (Rudolfina) prema Tomićima (Part. Drežnica). Iza prvoga svjetskog rala od 1923—1926, sagrađena je cestica Znjidovac — — Lisac — Partizanska DDrežnica duljine 16,5 km i širine 3,5 m granicom Imovne općine Ogulin i državne šume. Zanimljiva je dinamika izgradnje šumskih cesta u pojedinim značajnim razdobljima prošlosti. Tako je sagrađeno: — od 1881. do 1913. godine (33 god.) . . . üo km cesta ili 1,7 km godišnje — od 1919. do 1945. (27. god.) 72 km ili 2,7 km godišnje — od 1946. do 1960. (15 god.) 180 km ili 11,9 km godišnje — od 1961. do 1982. godine (21 god.) 322 km cesta ili 15.3 km godišnje Ukupno za 101 godinu . . . 640 km cesta ili 6.3 km godišnje. 510 |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 205 <-- 205 --> PDF |
Sve do oslobođenja ceste su građene za kolski promet širine 3 m a samo na glavnim pravcima širine 4 m, te su u poratnom razdoblju sve morale biti proširivane i prilagođene kamionskom prometu u vremenu jakih sječa iza 1948. godine. Šume Imovne općine Ogulin bile su daleko slabije otvorene od državnih šuma. Cestice širine 2,5 i 3 m građene su samo u najvrednije preborne šume jele — bukve. Dio puteva i vlaka izgradili su poduzetnici — pilanari, koji su pilane snabdjevali iz tih šuma. U imovinskim šumama sagrađena je 1916. godine jedina željeznička pružica na ogulinskom području duljine 22 km u gospodarskoj jedinici »Krasnica« Šumarije Plaški. Pružica je trajno korištena do 1928. godine, kada prestaje radom. Obnovljena je 1947/48. godine i redovno korištena do 1954. godine, da bi povremeno radila sve do 1963. godine, kada je demontirana. Njenom trasom i trasom njenih brojnih odvojaka građene su i grade se sve do danas šumske ceste. Zanimljivo je, da se i u državnim šumama ovog područja predviđala izgradnja šumskih željeznica, kako to proizlazi iz članka ing. Polaček a u Šumarskom listu 1928. godine. Jedna pruga duljine 72 km trebala je povezivati šume Velike Javomice Šumarije Jasenak s lukom u Novom Vinodolu. Bila je trasirana 1919. godino od mora uz uspon od 23 promila, da bi 41 km prolazila kršem i tek na visini od 926 m ušla u visoke šume, a potom se uz pad od 10 promila spuštala do Jasenka. U priloženoj karti Šumarskog lista nije ucrtana trasa ove pružice, no nema sumnje, da je prolazila prevojem Stalak i padinama Velike Javornice, spuštajući se prema Jasenku. Autor članka zaključuje, kako je bolje da ta pruga nije sagrađena jer ne bi bila rentabilna. No za to je veoma zagovarao izgradnju druge pružice dugačke 29 km od željezničke stanice Vrbovsko ili Gomirje, kroz šumske predjele Crna i Gomirska Kosa, Uvala i Josipovac do Ostrožice, kroz predjele Šumarije Gomirje, Ogulin i Jasenak. Prema prikazanoj skici trasa pružice prolazila je uglavnom pravcem šumske ceste Lipice — Uvala — Znidovac do »Rudolfine« i njome do blizu Jasenka, da bi potom skrenula prema Ostrožici nad zaseokom Vrelo kao svom krajnjem cilju. Međutim terenske prilike i posebno pomanjkanje vode uzduž trase bile su prevelike zapreke, da bi se ta pružica izgradila. Ostale su ceste kao najprikladnije prometnice za korištenje ovih šuma. Od predloženih cesta u radu ing. Polačeka većina je izgrađena, neke tek za vrijeme Šumskog gospodarstva Ogulin. 3. TEHNIKA IZGRADNJE ŠUMSKIH CESTA U PROŠLOSTI I DANAS Na sjednici povjerenstva Karlovačkog generalata mjeseca veljače 1765. godine u pogledu cesta i vlaka zaključeno je: da vlaka bude širine 1,5 hvati (2,7 m) sa nužnim proširenjima u zavojima prema broju parova tegleće marve koja vuče teret, da bi trebalo proučiti i pitanje, ukoliko bi se htjeli sami graničari natjecati za poduzimanje popravaka puteva i koliko bi ih pri tome trebalo pomoći barutom i izvježbanim klesarima i alatom. Posebno da bi tre |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 206 <-- 206 --> PDF |
balo proučiti pitanje troškova izgradnje tih prometnica prema očekivanoj do biti od korištenja šuma. Šumski putevi i ceste gradile su se od 1765. godine pa sve do 1966. go dine ručnim radom i ručnim alatima kao krampom, lopatom, štanjgom, većim i manjim batovima, svrdlom, te pomoćnim sredstvima za prijevoz i prenos materijala — tragačima, tačkama, a rijeđe prijevozom životinjskom spregom. Uz navedeni alat počele su se kao pomoć u gradnji cesta primjenjivati eksplozivi, u početku crni barut, a kasnije i drugi, sporogoreća štapina 1831. godine, nitroglicerin 1846. godine i dinamit 1864. godine. Što bliže našem vre menu eksplozivna sredstva primjenjuju se sve više, masovnije i sigurnije. U početku su se koristile prirodne pukotine, udubine i rupe u kamenu za pu njenje eklplozivnih sredstava. Vremenom sve se više usavršava ručni alat za bušenje rupa u kamenu, a time se omogućava i sve veća primjena eksplozivnih sredstva. Tehnika gradnje na našem području može se podjeliti na nekoliko raz doblja prema primjeni sredstava za gradnju u posljeratnom razdoblju. Od završetka drugoga svjetskog rata do 1960. godine ceste su građene uz dosta skromnu upotrebu eksplozivnih sredstava. U vrijeme velikih sječa 1948. godine i potrebe otvaranja nagomilanih drvnih masa na našem području oformljena je građevinska uprava kod DIP-a Ogulin 1950. godine i radila je do 1954. godine. Karakteristika tog razdoblja je dosta velika upotreba eksplozivnih sredstava sa sporogorećim štapinom i ručnim bušenjem rupa na trasama cesta. U tom razdoblju rađene su ceste po dosta detaljnim projektima, gdje su bili predviđeni rubni kameni, kinete, jarci, potporni zidovi i obloge. Ceste su građene 4—5 m širine. Podloga je bila tipa »šose« sa 10 cm tucanika na podlozi. Nisu valjane do 1952. godine kada je kupljen prvi motorni valjak i drobilica. Uzdužni transport materijala vršen je tragačima i ručnim kolicima — tačkama. U vrijeme sezone radilo je do 1200 radnika uz stalnu operativu od 4 inži njera i 4—6 poslovođa. Građevinska uprava DIP-a Ogulin radila je i rekon strukciju puteva. Rasformiranjem građevinske uprave DIP-a Ogulin radove na izgradnji šumskih cesta preuzeo je «-Građevinar« Ogulin, osnovan 1. 4. 1954. godine a djelovao je do 1. 04. 1958. godine. »Građevinar« je proširio svoju djelatnost i na visoko gradnju, pa je uz šumske ceste izgradio upravnu zgradu Šumarije Gomirje 1954. godine, Šumarije Drežnice 1956. godine, Šumskog gospodarstva u Ogulinu 1957—58. godine te druge zgrade na našem području. Rad na izgradnji šumskih cesta odvijao se jednako kao za vrijeme rada Građevinske uprave DIP-a Ogulin uz nabavu još jednog valjka i drobilice. U sezoni zapošljavalo se od 1200—1300 radnika a izgrađivalo se godišnje od 15 do 25 km cesta, već prema financijskim sredstvima i drugim uvjetima gradnje. Od 1950. do 1958. godine izgrađene su ili proširene za kamionski promet neke od veznih cesta kao: Modruš — Alilovica — Sopača, Makovnik — Crni Potok, Maravić križ — Jasenak, Bjelsko — Potočine — Lipice, Tomići — Vodoteč, Ogulinski Hreljin — Cetin — Vrbovsko, Bjelsko — Firmina kuća i td. Od 1958. godine do osnutka građevinskog pogona Šumskog gospodarstva Ogulin 1961. godine izgradnju šumskih cesta obavljalo je građevinsko poduzeće »Radnik« iz Zagreba. Za to vrijeme intenzitet gradnje šumskih cesta je opao, gradilo se 8—9 km cesta godišnje, a radilo na dotadanji način. 512 |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 207 <-- 207 --> PDF |
U prvo vrijeme rada Građevinskog pogona Šumskog gospodarstva Ogulin radovi se odvijaju na isti način, a zapošljavalo se 300—400 radnika sezonaca. Gradilo se 10—12 km cesta godišnje. Od 1966. godine Građevinski pogon postupno mehanizira radove na izgradnji šumskih cesta. U početku radi sa iznajmljenim strojevima, a zatim nabavlja vlastitu građevinsku mehanizaciju, 4 kompresora kapaciteta 3 m3 zraka/ min. i jedan buldožer. Formirane su dvije ekipe za izgradnju donjega stroja šumske ceste u formaciji po 2 kompresora i 1 buldožer. Za drugu ekipu pogon je iznajmio buldožer, dok nije nabavio vlastiti. Na svaki kompresor bila su priključena po dva pneumatska bušača čekića RK-18. Kapacitet ekipe donjeg stroja bio je 60—120 m3 otkopa kamenog materijala na trasi ceste za 8 sati rada. Rad se odvijao naizmjenično pomicanjem strojeva radi miniranja. Naizmjeničnim radom stroja gubilo se dosta vremena. Dok se bušilo, buldožer je stajao; dok je buldožer otkopao izminiran materijal, kompresori su stajali. Uvođenjem zračnog voda riješen je taj problem. Zračni vod u dužini od 100 m postavljen je na dva do pet m iznad trase. Na njega su priključeni bušaći čekići na cijeloj dužini. Zračni vod omogućava kontinuirani rad kompresora i buldožera bez pomicanja strojeva. Rad stroja prekida se samo kod miniranja. Zračni vod je povećao efikasnost rada do 30%´, a osobito na onim dionicama gdje je trebalo ponavljati bušenje do zadane nivelete. Zračni vod omogućio je iprimjenu većih kompresora od 10, 13 i 20 m3/min. 513 |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 208 <-- 208 --> PDF |
Povećanjem kapaciteta kompresora povećao se i kapacitet bušenja a time i brzina gradnje. Godišnji kapacitet izgradnje donjega stroja porastao je do 15 km po jednoj ekipi. Kapacitet dviju ekipa donjega stroja prelazio je potrebe Šumskog gospodarstva Ogulin, pa je dio kapaciteta radio i izvan poduzeća. Uz mehanizaciju primijenjeno je i električno paljenje mina. Električni način miniranja u prvom redu osigurava mnogo veću sigurnost u radu i brzinu miniranja u odnosu na dotadanji klasični način miniranja pojedinačnih mina sporogorećim štapinom i kapislama broj 8. Mehanizirani način rada nebi se ni mogao obavljati miniranjem na klasičan način. Električni način miniranja zadržan je do danas radi navedenih prednosti. Izgradnju gornjega stroja cesta bilo je daleko teže mehanizirati radi toga, što je potreban niz strojeva za jednu ekipu gornjega stroja, a to su kompresor, buldožer, utovarivao 2 — 3 kamiona, greder, valjak. U to vrijeme građevinski je pogon gradio gornji stroj ceste kombinirano: djelomično ručno gdje je bilo pogodnoga kamenog materijala, te mehanizirano s iznajmljenim kamionima i utovarivačem gdje je trebalo dovoziti kamen. Gornji stroj Pogon je počeo graditi po sistemu »makadam«. U odnosu na tip »šose« makadam je bilo jedino moguće graditi mehanizacijom. Gradnja gornjega stroja mehanizirana je postupno prema financijskoj mogućnosti Pogona, a puni stupanj mehaniziranosti postignut je 1973—74. godine. Danas Pogon posjeduje ovu mehanizaciju: 1. kompresore klipne i vijače (od 9 do 20 m3/min.) 5 kom. 2. buldožere TG-110 2 kom. 3. buldožere TG-140 2 kom. 4. utovarivače ULT-160 2 kom. 5. kamione 1820 BK 12 T 3 kom. 6. greder G-31 1 kom. 7. greder G-110 1 kom. 8. 9. motorne valjke MVK 11 drobilicu kapaciteta 20 m:Vsat 2 kom. 1 kom. 10. autobus 1 kom. 11. kombibuse 3 kom. 12. cisternu za prevoz goriva 1 kom. Pogon raspolaže opremom za rad i smještaj radnika na terenu. Poslovi se na terenu odvijaju se prema sezonskoj preraspodjeli radnog vremena. Na taj način bolje se koristi radno vrijeme tijekom ljeta i strojevi, a postiže se godišnji fond radnih sati. Primjena rada s mehanizacijom u specifičnim uvjetima naših krških šuma nije bila laka ni jednostavna. Zahvaljujući zalaganju radnih ljudi Građevinskog pogona problemi su uspješno riješeni, te je nabavljena mehanizacija prilagođena tim specifičnim uvjetima. Na taj način rada radni ljudi građevinskog pogona ostvarili su velike uštede Šumskom gospodarstvu Ogulin u cijelini. Uštede se očituju u nižoj cijeni koštanja po jednom izgrađenom kilometru ceste i brzini izgradnje šumskih cesta. U pediodu rada s mehanizacijom otvorenost je vrlo brzo rasla, tako da danas dostiže od 8 do 18 km/000 ha u pojedinim OOUR-a Šumarijama, kako to pokazuje donja tablica: |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 209 <-- 209 --> PDF |
Oivoreiiost šuma po šumarijama (stanje 1. 01. 1983.) Sume u kojima je planiran etat Ukupna obrasla površina šuma OOUR Duljina Površina Šumarija cesta ha km Ogulin 8788 104,6 Josip dol 9704 53,07 Plašiki 11611 85,1 Brdnje 9636 34,8 P. Drežmica 7947 77,5 Jasenak 5791 57,1 Gomirje 6489 92,0 UKUPNO: 59953 559,8 Pripomena : Dužina cesta Koeficijent Površina otvor enois ti; hc km/000 ha 11,90 14460 6,05 11715 7,35 13325 8,8 14815 9,75 9401 9,86 5968 ,14,18 7105 9,34 76789 (kolone 3 i 6) svedena je na Duljina Koeficijent cesta otvorenosti km krn/000 ha ,140,6 9,72 97,4 3,31 107,8 8,09 121,7 8,21 100,7 10,71 78,5 13,71 111,6 15,71 758,3 9,87 dvostranu otvorenor.t Šumska cesta u g. j . »Pistemk", 1980. g. |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 210 <-- 210 --> PDF |
Iz tablice se vidi nejednaka otvorenost šuma OOUR-Sumarija i potreba daljnje izgradnje cesta kod svih OOUR-a Šumarija. Pred Šumskim gospodarstvom Ogulin stoje i dalje veliki zadaci unatoč intenzivnoj izgradnji šumskih cesta u proteklih dvadesetak godina. |