DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 206     <-- 206 -->        PDF

balo proučiti pitanje troškova izgradnje tih prometnica prema očekivanoj do


biti od korištenja šuma.


Šumski putevi i ceste gradile su se od 1765. godine pa sve do 1966. go


dine ručnim radom i ručnim alatima kao krampom, lopatom, štanjgom, većim


i manjim batovima, svrdlom, te pomoćnim sredstvima za prijevoz i prenos


materijala — tragačima, tačkama, a rijeđe prijevozom životinjskom spregom.


Uz navedeni alat počele su se kao pomoć u gradnji cesta primjenjivati


eksplozivi, u početku crni barut, a kasnije i drugi, sporogoreća štapina 1831.


godine, nitroglicerin 1846. godine i dinamit 1864. godine. Što bliže našem vre


menu eksplozivna sredstva primjenjuju se sve više, masovnije i sigurnije. U


početku su se koristile prirodne pukotine, udubine i rupe u kamenu za pu


njenje eklplozivnih sredstava. Vremenom sve se više usavršava ručni alat za


bušenje rupa u kamenu, a time se omogućava i sve veća primjena eksplozivnih


sredstva.


Tehnika gradnje na našem području može se podjeliti na nekoliko raz


doblja prema primjeni sredstava za gradnju u posljeratnom razdoblju.


Od završetka drugoga svjetskog rata do 1960. godine ceste su građene uz
dosta skromnu upotrebu eksplozivnih sredstava. U vrijeme velikih sječa 1948.
godine i potrebe otvaranja nagomilanih drvnih masa na našem području oformljena
je građevinska uprava kod DIP-a Ogulin 1950. godine i radila je do
1954. godine. Karakteristika tog razdoblja je dosta velika upotreba eksplozivnih
sredstava sa sporogorećim štapinom i ručnim bušenjem rupa na trasama
cesta. U tom razdoblju rađene su ceste po dosta detaljnim projektima, gdje su
bili predviđeni rubni kameni, kinete, jarci, potporni zidovi i obloge. Ceste su
građene 4—5 m širine. Podloga je bila tipa »šose« sa 10 cm tucanika na podlozi.
Nisu valjane do 1952. godine kada je kupljen prvi motorni valjak i drobilica.
Uzdužni transport materijala vršen je tragačima i ručnim kolicima — tačkama.


U vrijeme sezone radilo je do 1200 radnika uz stalnu operativu od 4 inži


njera i 4—6 poslovođa. Građevinska uprava DIP-a Ogulin radila je i rekon


strukciju puteva.


Rasformiranjem građevinske uprave DIP-a Ogulin radove na izgradnji
šumskih cesta preuzeo je «-Građevinar« Ogulin, osnovan 1. 4. 1954. godine a
djelovao je do 1. 04. 1958. godine. »Građevinar« je proširio svoju djelatnost i
na visoko gradnju, pa je uz šumske ceste izgradio upravnu zgradu Šumarije
Gomirje 1954. godine, Šumarije Drežnice 1956. godine, Šumskog gospodarstva
u Ogulinu 1957—58. godine te druge zgrade na našem području.


Rad na izgradnji šumskih cesta odvijao se jednako kao za vrijeme rada
Građevinske uprave DIP-a Ogulin uz nabavu još jednog valjka i drobilice. U
sezoni zapošljavalo se od 1200—1300 radnika a izgrađivalo se godišnje od 15
do 25 km cesta, već prema financijskim sredstvima i drugim uvjetima gradnje.


Od 1950. do 1958. godine izgrađene su ili proširene za kamionski promet
neke od veznih cesta kao: Modruš — Alilovica — Sopača, Makovnik — Crni
Potok, Maravić križ — Jasenak, Bjelsko — Potočine — Lipice, Tomići — Vodoteč,
Ogulinski Hreljin — Cetin — Vrbovsko, Bjelsko — Firmina kuća i td.


Od 1958. godine do osnutka građevinskog pogona Šumskog gospodarstva
Ogulin 1961. godine izgradnju šumskih cesta obavljalo je građevinsko poduzeće
»Radnik« iz Zagreba. Za to vrijeme intenzitet gradnje šumskih cesta je opao,
gradilo se 8—9 km cesta godišnje, a radilo na dotadanji način.


512