DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 22 <-- 22 --> PDF |
U društvenom sektoru cijelog područja zaposleno je 1978. godine 8.200 osoba ili 18,6% ukupnog stanovništva uz 1.132 privremeno zaposlena u inozemstvu. Šumsko drvno prerađivački kompleks sa 2.940. zaposlenih (35%) najvažnija je gospodarska djelatnost područja. Perspektivu veće zaposlenosti i bržeg ekonomskog razvitka ogulinsko područje vidi prvenstveno u finalizaciji drvnih proizvoda, proširenju »Tvornice sulfatne celuloze Plaški«, na preradi drva listača te razvijanju turizma — »Sportsko rekreacioni centar Bjelolasica«. 2.3 Društveni razvitak, prosvjeta i kultura Ostaci rimske civilizacije na našem tlu uništene u velikoj seobi naroda nisu dovoljno istraženi, no iskopine rimskog logora u Čakovcu (Josipdol) pokazuju znatan stupanj razvijenosti, među ostalim pronađen je mozaik i ostaci centralnog grijanja. Srednjovječna materijalna i duhovna kultura imala je izrazito feudalno — crkveni karakter. Na poljoprivrednoj osnovi uz trgovinu i nešto obrta, na leđima seljaštva sagrađeni su tvrdi gradovi i dvorci, crkve i samostani, taverne i špitali (bolnice). Centar pismenosti, dakako za potrebe crkve i modruških gospodara, bio je Pavlinski samostan u Gvozdu, osnovan oko 1380. godine na staroj cesti poviše Modruša. No prvenstvena dužnost pavlina bila je davati konačište i zaklon putnicima preko Gvozda (Kapele), pomagati i liječiti putnike i siromašne. Pavlinski samostani bili su i rasadnici glagoljske pismenosti. Sigurno je međutim, da je utjecaj pavlina bio blagotvoran i na drugim poljima u njihovu stogodišnjem postojanju. Po Klaiću u Modrušu je živjelo 80-tak redovnika — pavlina. Nakon razaranja Modruša i samostana 1493. godine, nekoliko prostorija samostana bi obnovljeno 1708. godine a sagrađena je i kapela (Sv. Nikola) po kojoj narod prozva planinu Gvozd — »Kapela «, koje joj ime osta do dana današnjeg, dok su građevine, ukidanjem pavlinskog reda nestale. O zdravlju pučanstva i zbrinjavanju siromašnih vođena je briga u »špitalima «, koji su imali i svoje posjede. To proizlazi iz »Urbara«, koji spominje »pusto selo špitalsko« u polju (Carevo), a Lopašić u komentaru navodi da se drugi špital (bolnica i opskrbnica) nalazio podno Modruša također uz staru cestu. U naseljima postoje »barbiri« koji pomažu stanovništvu u bolestima. Taverne — gostionice mjesta su okupljanja i razonode kao i sajmovi i prošteništa. Ostaci portala trobrodne gotske bazilike, danas u sklopu župne crkve u Oštarijama, po prof. J. Eožičeviću jedne od najljepših u Hrvatskoj u to doba, svjedoče o visokom graditeljskom umjeću. Nesumljivo je i u Modrušama bilo lijepih crkava i građevina, a u modruškom gradu vrijednih izrađevina. No malo se što sačuvalo od turskih provala i austrijske otimačine osim ruševina danas jedva uočljivih. Turske provale istrijebiše starosjedilačko hrvatsko pučanstvo, popališe sela i gradove, porušiše i uništiše crkve, dvorce i druge građevine. Iza njih ostade pustoš i mrtvilo za više od jednog stoljeća. Sačuvala se i odoljela jedino kula ogulinska podignuta u vrijeme tih razaranja. |