DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 226 <-- 226 --> PDF |
LOVSTVO Petar NE2IČ* i Milan SALOPEK** 1. LOVSTVO DO 1945. GODINE U davnoj prošlosti kao i danas u primitivnih plemena čovjek je živio od lova divljači i ovisio o uspješnosti lova. Razvitkom društva lov pomalo gubi tu osnovnu osobinu, da bi raslojavanjem društva vladajuće klase lovile za razonodu prisvajajući pravo lova za sebe, a uskraćujući ga potlačenim društvenim slojevima. Tako je bilo i u nas. Lov je smatran pravom vladara, ali su u srednjem vijeku smjeli loviti i plemići pa, čini se, i kmetovi na posjedima svojih velikaša. Međutim kako su pojedini kmetovi bili toliko obuzeti lovom, da su zanemarili osnovnu dužnost — obradu zemlje — te je kralj Vladislav 1504. g. zabranio lov kmetovima i seljacima. Seljacima je dopušteno loviti jedino grabežljivu zvjerad. U »Urbaru«, kneza Bernardina Frankopana iz 1486. godine spominju se podložnici koji služe kneza u lovu i uzgajaju lovne sokolove: u Jesenici Bartolptičar, drugi ptičar spominje se u Zagorju, a u Dražici (Salopeki), radi krznar. »Instrukcijom« za šumare iz 1765. g. u svih c. kr. vojničkih šuma u Karlovačkom generalatu zabranjen je lov i ribolov točkom 14: »Nitko, pa ni šumar, ne smije loviti ni ribariti u šumama i u bregovima se nalazećim vodama i lovištima osim samo onaj koji se glede prava lova ili ribarenja može iskazati zakupnim ugovorom sklopljenim s c. kr. ratnim komisarijatom. — Lugari i čuvari šuma imadu budno paziti, da pastiri i ini zločesti ljudi ne bi po dosadašnjem običaju vadili gnijezda i jaja tetrijeba, lještarki i kamenica, jer se time divljač iskorjenjuje i uništava. Ako se pri tom uhvati, ima se uhititi i predati najbližem zapovjedniku pukovnije da ga kazni.« No u stvarnosti vjerojatno se nije tako strogo postupalo, pa su krajišnici kriomice lovili. Godine 1848. promjenjeni su odnosi i u lovu. Lov je postao svakom slobodan, no ta se sloboda zlorabila, te je u nekim krajevima pojedina divljač sasvim istrijebljena. Da bi se lovni odnošaji sredili, izdana je 1859. g. »Privremena uredba o lovu«, kojom se vlastelinu potvrđuje pravo lova u lovištima, koja su do 1848. g. po tada važećim propisima, bili izlučili i za sebe zadržali. Ostale površine trebale su županijske vlasti razdijeliti u lovišta i dati u zakup na 5—10 godina. Ovom uredbom uvedena je također lovostaja za korisnu divljač. *) Petar Nežić, dipl. inž. šum. u m., Ogulin, JNA 2 — prvi dio. **) Milan Salopek , šum. tehničar, referent za lovstvo OOUR-a za uzgoj i zaštitu šuma Ogulin — Drugi dio. |