DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 23 <-- 23 --> PDF |
Razumljivo je, da je oporavak iza takve katastrofe bio težak, spor i dugotrajan. Upravo dirljivim riječima opisuje to oporavljanje dr. Fran Kesterčanek u »Prilozima za poviest šuma i šumskoga gospodarstva kod Hrvata«. (Š. list br. 4. 1882): »Motreći sa kulturnoga gledišta poviesne dogadjcje naroda našega u 18. vieku to vidimo da jošte nosi na sebi očite znakove nesretne minule dobe. Polahko i teško brišu se obilježja sa ove zemlje. No Hrvatska ipak se odmara od dugačkih neprekidnih ratova koji su joj potresli srce i dušu, a slatka užitak mirnijeg života odsieva u spomenicih ovoga vieka...« Da bismo shvatili nerazvijenost ogulinskog područja i njegovo ekonomsko i kulturno zaostajanje, ne smijemo smetnuti s uma činjenicu, da se početkom 17. vijeka počelo od ničega, a da je kasnije, kako nastavlja F. Kesterčanek »svesilni duh Austro—njemačke centralizacije« sprečavao svaki napredak našeg življa odcjepivši Vojnu Krajinu od ostale Hrvatske učinivši je svojim vojnim logorom. Međutim se škola za dječake austrijskih oficira i činovnika spominje već 1766. u Ogulinu (Fras), od 1770. godine i za djevojčice, 1772. godine u Brinju a u Tržiću, Plaškom, Tounju, Modrušu i Oštarijama 1773. osnovana je škola za austrijsku djecu. U Ogulinu je 1776. godine osnovana tzv. »njemačka škola« za školovanje domaćega nižeg oficirskog kadra. Od 1823. do 1852. godine u Ogulinu djeluje matematička škola i kasnije do 1871. godine pukovnijska škola, obje za potrebe vojske. Od 1832. postoje njemačke škole i u Jezeranima, Drežnici, Jasenku, Cerovniku i Saborskom, dok je prva hrvatska »općinska seoska škola« u dvogodišnjem trajanju otvorena u Josipdolu 1833. godine sa 30-tak učenika — dječaka. Prvi učitelji bili su isluženi vojnici podoficiri. U Gomirju postoji škola od 1840. godine, a u manastiru Gomirje kaluđeri su podučavali nadareniju djecu pismenosti već nakon 1605. godine po osnutku manastira (G. Kotar str. 150). Po Božičeviću (Modruš) godine 1849. na Ogulinskom je području bilo 7 državnih (njemačkih) i 35 općinskih pučkih škola (četverogodišnjih), koje je, međutim, polazilo samo 499 dječaka i 25 djevojčica od 6.640 školskih obveznika općine Ogulin. Prva »Viša pučka škoia«, kao nastavak pučke škole, sa četiri razreda otvorena je 1871/2 godine, a njoj se 1885. godine priključuje »Drvo rezbarska« i 1887. godine »Urarska škola«. No obje stručne škole traju kratko, ukinute su već 1891/2. godine. Nakon punih 20 godina, 1910. godine, u sastavu »Pučke škole u Ogulinu« otvorena je Šegrtska škola, škola učenika u privredi, koja je pod raznim nazivima preživjela sve do školske reforme naših dana. Kako je opismenjavanje teklo sporo svjedoči statistika iz 1910. godine, po kojoj je u Brinju nepismeno 80% stanovništva starijeg od 6 godina, u Ogulinu sa Gomirjem 67%. Od 9.221. djece školskih obveznika škole je na cijelom području pohađalo tek 37%. Još 1971. godine na području općine Ogulin bez školske spreme je 23% stanovnika, a nepismenih blizu 14% — 3.950 od 29.062 stanovnika. Dakako da su nepismeni starci i starije žene. Realna gimnazija u Ogulinu otvorena je i počela radom u jesen 1919. godine sa 290 učenika u prva četiri razreda. Ostali razredi (V—VIII) postupno su otvoreni do 1923/24. godine. Inicijativa za otvaranje gimnazije bilo je već 1906. godine no austrijske vlasti oglušile su se na traženje naroda. Isto 329 |