DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 245     <-- 245 -->        PDF

Jasenčani su prihvatili centar kao svoj, a kolone zaljubljenika prirode i
i zimskih sportova iz svih krajeva Hrvatske i cijele Jugoslavije koje se slijevaju
prema još nedovršenom Centru, najbolji je dokaz da su svi oni pojedinci,
naučne i stručne institucije, te društveno-političke zajednice, našli najbolje rješenje
koje pruža područje Gorskog kotara za razvoj zimskog turizma i sportske
rekreacije u SRH.


Deseci hiljada zaljubljenika ovog oblika rekreacije i zimskoga sporta neće
više morati odlaziti u slične centre Slovenije, B i H., Srbije Austrije, ItalijeŠvicarske. Ići će u centar svoje republike koji prema ljepoti krajolika i predloženim
studijama razvoja neće zaostajati za najljepšim centrima takvog tipa
u Evropi.


IZ JASENKA KOD OGULINA


Lov za medvjedom


.. . Prošle godine 1887. počesmo dne 28. siečnja obilaziti i za tri dana obidjosmo
šesnaest brloga.
U to doba godine ovuda je vrlo dubok snieg, obilazimo od jutra do mraka,
dnevice po 7—8—10 i više ura naporna hoda; jedva kroz jednu uru o podne


— ako nije gdje sjesti, stojeć — opočineš na toliko, da nješto malo založiš i
gucneš, kako ćeš se okriepiti i do na večer uztrajati. Nesmiješ mnogo jesti ni
piti, jer bi postao trom.
Tko poznaje ovdašnje planine i gore; briegove, koji se do 1100 — 1528
metara ponad mora uzdižu; ovdašnje kamenito i gričovito tlo; gorostasne klisure,
koje te kadno zastrašuju koliko se, svatko će uviditi, da nije lako cieli dan
gaziti snieg i do koljena i više koljena; uzpinjaj se kadšto i po uru strminom
kao na krov; onda opet spuštaj se i kotrljaj nizbrdice kao u bezdan; tu propani
u sniegu jednom nogom do kuka, jedva si ju izvukao, staneš i propaneš
drugom; na jednoć zapao si preko pasa, do pod ramena, sam se izvući nemožeš,
pomažu drugi; sav si natrušen sniegom, izpraznjuj žepove, izpraši iza vrata
i iz njedara. Sad se popni na strminu, s koje se ogledati nesmiješ; sad se provezi
kroz samu gorjet, puzaj, preskakuj; tu se protisni kroz šiljke i oštre grebene, ondje
poskoči niže; sad sjedni, pa se — baš kao u djetinstvu — odsanjkaj u dubinu od
mnogo metara. Ovakovi napori izmjenjuju se cio dan, kupaš se u svom znoju.
Pazi, da se neprehladiš, osobito kad staneš i odišeš na visovih, gdje vazda popuhuje.


— Da se laglje gazi snieg, gledajuć vazda pred noge, idemo jedan za drugim stopu
u stopu. Prednji obično si pod noge privežu »krplje« okrugle ili polukrugle, da
se manje propada u sniegu. Čvrstim sniegom, prelaziš, kuda inače nebi proći mogao.
Kad smo došli već bliže komu brlogu, malko popostanemo, da odahnemo.
Onda se razredimo, pak što brže kao juriš na brlog, da medjed — osjetiv nas


— nebi umaknuti mogao. Ali jurišeć i upadajuć u sniegu eto te pred gričem ili
izvaljenim stablom; koliko god paziš, na jednoć si zapao među kamenje ili među
granje do prsiju. Iz ovakove nezgode mirno ćeš se najbrže izvući; jer što se većma
vrpoljiš, teže je.
Pred samim brlogom po tradiciji izaziva se medvjed glasno: »čik medo,
ajd van! na mejdan!« Medvjed se koji brže, koji sporije odaziva mumljajuć i
i evo ga skokom iz brloga...


(J. M., Šumarski list 1988, str. 92)
551