DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 25     <-- 25 -->        PDF

Ogulinsko područje veoma je napredovalo u poslednjih desetak godina,
no samo dalja industrijalizacija i veća zaposlenost mogu spriječiti opadanje
stanovništva i osigurati mu napredak i priključak naprednijim regionima.


3. SUME I ŠUMARSTVO
3.1 Do razvojačenja Vojne krajine 1871. godine
Ogulinski kraj bio je feudalni posjed moclruških knezova Frankopana.
Nakon pogubljenja Franje Krste Frankopana 1671. godine kao sudionika
Zrinsko-frankopanske urote cjelokupni posjed, pa tako i šume, postaju kameralno
tj. vlasništvo Habzburškog dvora.


U 17. stoljeću, vijeku naseljavanja Krajine, morali su Krajišnici pod
prijetnom tjelesne kazne šumom obraštena zemljišta primati sa svrhom da
ih iskrče i u druge vrste obrade pretvore. No kako je povećanjem stanovništva
krčenje zauzelo maha 1737. godine izdana su »Pravila« kojima se zabranjuje
krčenje šuma i šipražja za pretvaranje istih u oranice, livade i vinograde,
osim ako se za to dobila dozvola od zapovjednika.


Marijaterezijanskom reformom Vojne Krajine 1746. godine šume su
predane na upravu vojnim vlastima, na ogulinskom području 3. Ogulinskoj
Krajiškoj pukovniji, radi zajedničkog podmirenja potreba Krajišnika u
drvu, paši, stelji, dok su Krajišnici bili dužni besplatno obavljati vojnu službu
od 16 do 60. godine života.


Malo potom Austrija Marije Terezije baca oko na krajiške šume, posebno
one bliže moru, kao na mogući izvor prihoda za ratovima ispražnjenu carsku
blaganju, te radi osiguranja hrastovine i drugog drva za brodogradnju. Šume
je trebalo premjeriti i zaštiti da bi se mogle koristiti. Krajem 1762. godine
Marija Terezija je naredila da se krajiške šume mapiraju, premjere i opišu.


3.1.1 Prvi opis i razdjeljenje šuma
Taj zadatak dobio je Karlovački Generalat, čiji su oficiri — mjernici pod
nadzorom sumarnika Franzonija opisali, premjerili i mapirali krajiške šume
u zaista kratkom roku i vojnički savjesno.


Tada je provedena prva unutarnja podjela šuma na okružja (distrikti) a
utvrđene su čuvarije i šumarije, izvršen premjer i obračun površina te izrađene
karte, izbrojana su sva stabla po vrsti drveća, utvrđeni pravci izvoznih
puteva i vlaka i proračunati troškovi njihove gradnje. Propisan je prvi
»Šumski red« (Pravilnik o gospodarenju) i određen cjenik šumskih proizvoda.
Tu se nalaze i prve misli o potrebi pošumljavanja primorskog krasa.


O izvršenju zadatka major — mjernik Pierker podnio je »najpokornije
i najposlušnije izvješće i opširni opis o c. kr. militar šumama ležećim u
austrijskom Primorju kako slavne otočke tako i djelomično ogulinske graničarske
pukovnije«.


Na ogulinskom području mapirane su šume do Ogulinsko-Plaščanskc
udoline te one koje leže sjeverozapadno (desno) od »Jozefine«, ceste Josipdol-
Brinje-Senj. Na tri od 12 okružja na koliko je bilo podjeljeno područje
otočke pukovnije prostiru se površine današnje Šumarije Brinje i to: na