DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 27 <-- 27 --> PDF |
slučajne užitke i samo ogrijev od slučajnika smjelo se prodavati u Senju i Karlobagu, kako bi se spriječila nelegalna trgovina. Preporučena je štednja goriva gradnjom zatvorenih peći a četinjače je trebalo preraditi u pilanama. Trebalo je pomagati jelu, brijest, javor i jasen prema bukvi, a gole površine podsijati bukvicom te pošumiti biljkama iz prirodnog podmlatka. Kozama je zabranjen prilaz u šume, dok je u visokim šumama dozvoljena paša rogate stoke. Zabranjeno je loženje vatre u šumi i u blizini šuma a stroge kazne bile su previđene za izazivanje požara, za krađe te oštećivanja podmlatka i stabala. Za čuvanje šuma i provođenje šumskog reda odgovorne su u prvom redu vojne vlasti, ali i općine, dok je opća provedba propisa povjerena Karlovačkom Generalatu. Šumar Franzoni predložio je pet cjenika za drvo na panju (šumsku taksu) za oblovinu hrasta, bukve, brijesta, javora, četinjača te za grede četinjača. Na ogulinskom području trebalo je izgraditi put iz Kapele (Mokro) preko Jezerana, Kamenica, Vodoteča, Tuževića i Krivog puta u Senj, iz Male Javornice preko Krmpota i Ledenica u Povile te iz Velike Javornice i Bijelih Stijena također u Povile. Već je postojala odluka Marije Terezije (1762. godina) o izgradnji »Jozefine«. U samo nekoliko godina obavljen je zaista pionirski i ogroman posao od invertarizacije šuma do organizacije i donošenja propisa o čuvanju, njezi, sječi i korištenju šuma, o putevima i šumskim cjenicima. Ovo treba posebno istaknuti s obzirom na činjenicu da u slijedećih 100 godina nije bilo značajnijeg napretka u gospodarenju šumama. Ubrzo nakon prvih propisa, 1769. godine, Marija Terezija izdala je za civilnu Hrvatsku naredbu na hrvatskom jeziku naslova: »O lugov gajov, dubrav i loz čuvanje i zadržavanje«, za koju F. Kesterčanek u već spomenutom napisu kaže da to nije »samo prvi hrvatski šumski zakon, već i prva na hrvatskom jeziku izdana nauka o šumskom gospodarstvu, u kojoj se koli o čuvanju, tako i zaštiti i uzgoju šuma raspravlja«. Godine 1787. u Vojnoj Krajini provedena je reorganizacija uprave, a karlovački i varaždinski generalati ujedinjeni u jedan sa sjedištem u Zagrebu. Tom prilikom izdan je također novi pooštreni šumski red, a krajiške šume podložne upravi i nadzoru posebnoga šumarskog osoblja, za područje bivšeg karlovačkog Generalata nadzorništvu u Karlovcu. Kod svake pukovnije postavljen je šumar na konju s po dva lugara—konjanika i određenim brojem lugara pješaka. Šumar je nadgledao oko 55.000 ha a lugar pješak 5—6.000 ha šuma. Sva šuma bila je ponovno omeđašena i arondirana. Poseban »Šumski red« za krajiške šume izdan je 1837. godine, kojim je u Krajini točno uređena šumarska služba, a u posebnom odjclku navedena su prava krajišnika u šumama, ali je po Fischbachu, usprkos strogih i opsežnih odredaba bilo mnogo šumskih šteta, krčenja šuma i nepovlasnoga zauzeća zemljišta. Stoga je bečka vlada 1843. godine odredila izmjeru i uređivanje šuma, no podataka o toj izmjeri nemamo. I Ante Tomić »šumar na konju«, Ogulinske pukovnije od 1841. do 1844. godine u svom radu iz 1843. godine pisao je »o manjkavosti šumarske up 333 |