DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 29 <-- 29 --> PDF |
tavlja se u ime otkupa prava služnosti jedna polovina šuma po vrijednosti, dok druga polovina ostaju neopterećene državne šume. Izlučene šume na području svake pukovnije trebaju zadovoljavati potrebe Krajišnika pod uvjetima koji su do sada važili za državne šume te da na području svake pukovnije čine jednu cjelinu pod nazivom »imovna općina«. Ovdje treba naglasiti, da za utvrđivanje vrijednosti jednih i drugih šuma nije primjenjena ista jedinična cijena, već je za vrijednost šuma koje su imale pripasti krajišnicima zaračunata vrijednost obzirom na mjesta i prebivališta Krajišnika (manji prijevoz — veća jedinična vrijednost), dok je za državne šume zaračunata manja jedinična vrijednost s obzirom na mnogo udaljenija tržišta drvom. Tako su pravoužitnici odnosno, imovne općine odmah u početku bile oštećene, jer su dobile manju količinu drvne zalihe od pripadajuće i u pravilu loših i iskorištenijih šuma, doduše bližih naseljima ali teških za čuvanje. Imovne općine morale su također same snostiti troškove čuvanja i uprave te razne državne daće i namete, što je do tada podmirivala država. Povećanjem pučanstva rastao je broj ovlaštenika i obaveze imovnih općina prema njima a sve manje sredstava ostajalo je za druge troškove i obaveze. Zakon o imovnim općinama iz 1873. godine utvrdio je osnovna načela djelovanja imovnih općina i gospodarenja imovinskim šumama. Osnovne postavke Zakona po ing. Perušiću. (1927), dugogodišnjem direktoru Ogulinske imovne općine, su: — imovinskim šumama imalo se gospodariti po važećim šumskim zakonima i šumarskim propisima, a pod nadzorom javnih vlasti — povjerenika, — pojedine mjesne općine — sela mogu sa pripadajućim površinama istupiti iz sastava imovne općine i osnovati zemljišnu zajednicu, — suvišci prihoda nad rashodom imadu se koristiti za građenje i održavanje cesta, na potoke i zaplave, na uzgoj šuma po brdima krša, na škole, na opće korisne zavode i na slične — cijeloj Imovnoj općini korisne svrhe. Imovnu općinu kao vrhovno tijelo predstavlja zastupstvo sa mandatom od tri godine, sa gospodarskim i revizijskini odborom te gospodarstvenim (šumarskim) uredom kao svojim organima. Zastupstvo biraju općinski zastupnici svake mjesne općine do 5.000 žitelja bira se po jedan odbornik, a preko 5.000 žitelja dvojica. Skupština zastupstva donosila je u jesenskom zasjedanju proračun a u proljetnom zasjedanju završni račun imovne općine te odluke o prometu osnovnim sredstvima, investicijama, zajmovima i si. Gospodarski (upravni) odbor s predsjednikom i četiri odbornika pravni je zastupnik imovne općine i on provodi u život odluke zastupstva. Gospodarstveni ured je stručni šumarski upravni organ, koji stvarno upravlja šumama imovne općine po važećim propisima i odlukama zastupstva. Odgovoran je za svoj rad gospodarskom odboru. Autonomija imovnih općina i prava ovlaštenika sužena su Zakonom od 1881. godine i Naputcima A, B, C, uz Zakon, a proširena su prava države nad imovnim općinama, među ostalim pravo postavljanja činovnika, koje je do tada birao gospodarski ured te dužnost plaćanja pristojbi i za građevno drvo, |