DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 33     <-- 33 -->        PDF

Kada je Sabor NR Hrvatske Zakonom od 17. 05. 1947. godine proglasio
šume imovnih općina sa površinama zemljišnih zajednica općenarodnom
imovinom (ONI) definitivno je rješeno i pitanje Ogulinske imovne općine.


Šumsko gospodarstvo Ogulin upravljalo je sa 40.160 ha šuma bivše
Imovne općine Ogulin, što čini 45,8% ukupne površine radne organizacije.
Spomenuli smo da su to lošije i manje vrijedne šume — pretežno bukove —
u odnosu na šume koje je zadržala austrougarska država. One su bile i
ekstenzivnije gospodarene radi slaboga ekonomskoga stanja Ogulinske imovne
općine, ostale su daleko neotvorenije od državnih šuma, a po suvremenim
normama bilo je uređeno samo nekoliko gospodarskih jedinica. Imovinskim
se šumama gospodarilo prebornim gospodarenjem uz opasku S. Baranca
1930. godine da bi u bukovim sastojinama trebalo prijeći na oplodne sječe,
što međutim nije bilo učinjeno sve do naših dana.


No uza sve poteškoće i nedostatke kojih je u dugom — 70-godišnjem
trajnju Ogulinske imovne općine bilo, ona je uspjela sačuvati svoje šume
od jačeg zadiranja svječom, uzurpacijama i devastacijom. Samo u blizini
najgušće naseljenih i siromašnih naselja bilo je takovih pojava.


3.2.3 Državne šume
Za šume Ogulinske pukovnije koje su diobom 1878. godine ostale državi
u površini od 37.513 ha osnovane su Šumarije Ogulin, Jasenak, Begovo Razdolje
i Krivi Put. Šumarija Krivi Put, koja je upravljala dijelom gospodarske
jedinice »Mala Javornica« današnje Šumarije Partizanska Drežnica i Brinje
(sjekored III), preseljena je 1892. godine u Novi Vinodolski a potom i Šumarija
Begovo Razdolje u Mrkopalj. Na Ogulinskom području bila je osnovana
Šumarija Ogulin sa površinom 9.152 ha i Šumarija Jasenak površine


12.436 ha, svega 21.598 ha površine državnih šuma. U svakoj šumariji bio je
zaposlen po jedan šumarski inženjer, 9 lugara i jedan službenik.
Šumarija Jasenak upravljala je ukupnom površinom do 1938. godine no
potom je površina od 4.263 ha odvojena u posebnu gospodarsku jedinicu
i predana na upravu Šumariji Novi Vinodolski. Istovremeno je Šumarija
Novi Vinodolski upravljala površinom od 3.127 ha državnih šuma danas
pod upravom Šumarija Partizanska Drežnica i Šumarije Brinje, a Šumarija
Vrhovine upravljala je sa 2.775 ha površine današnje Šumarije Plaški a tada
na području Otočke pukovnije.


Državne šume potpadale su od 1873. godine pod direktnu upravu ministarstva
poljoprivrede u Budimpešti, te su mađarske vlasti postavljale sve
službenike, a samo 40% prihoda ovih državnih šuma ostajalo je u Hrvatskoj,
budžetu Zemaljske vlade u Zagrebu. Svi dokumenti osnove gospodarenja i
karte pisane su na madžarskom i hrvatskom jeziku. Državne šume bile su
jedno od sredstava madžarizacije Hrvatske.


Šumarski uredi (direkcije) državnih šuma bile su u Zagrebu, Vinkovcima
i Otočcu. Direkcija u Otočcu (i za ovo područje) premještena je 1907.
godine na Sušak, gdje je ostala i za vrijeme stare Jugoslavije. Državne šume
ostale su u nadležnosti centralne vlasti i za Kraljevine Jugoslavije do 1939.
godine, kada su predate na upravu tadašnjoj Banovini Hrvatskoj.


Kao mješovite bukovo — jelove šume, udaljenije od naselja i sačuvane,
u cjelovitim šumskim kompleksima, državne šume bile su vrednije i manje


339