DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 35 <-- 35 --> PDF |
Zakonom iz 1850. godine ti pašnjaci — šumarci postaju vlasništvo mjesnih zajednica kao najnižih upravnih jedinica. Njima se imalo gospodariti u okviru Općeg šumskog zakona od 3. 11. 1852. godine a pod nadzorom političkih vlasti. Kako kod političkih vlasti nije bilo šumara, to su njima gospodarili po volji općinski odbori i ovlaštenici a o nekom planskom gospodarenju i uređivanju tih površina nije bilo ni govora. Kao ovlaštenik skupnoga zemljišta smatrao se u Krajini onaj Krajišnik koji je prigodom uređenja zemljišne zajednice imao nastanjenu kuću (kućni broj, dim). Svaka krajiška kuća dobila je jednako ovlašteničko pravo. Zakon o zemljišnim zajednicama iz 1894. godine uredio je pravno ekonomske odnose u zemljišnim zajednicama, utvrdio glavni organ zemljišne zajednice — skupštinu ovlaštenika odnosno zastupstvo na čelu sa glavarom mjesne zajednice kao izvršnim organom. Skupština rješava o glavnim pitanjima zemljišne zajednice uz nadzor kotarskih vlasti. Šumarska uprava zemljišnih zajednica ili starih urbarskih općina, kako je pisao Gašo Vac — neko vrijeme šumar u Ogulinu — imala je uvijek borbu s ovlaštenicima, kada su se u njihovim šumama obavljale kulturne radnje bilo koje vrste, ali »za sječu i haračenje šume bili su uvijek svi tu«. Zakonom Sabora NR Hrvatske od 15. 04. 1947. godine posjed zemljišnih zajednica postao je općom narodnom imovinom i tako su prestajale postojati. Osipanje seoskoga poljoprivrednog stanovništva i opadanjem broja stoke, površine zemljišnih zajednica napuštene su od poljoprivrednika i postale slobodne za šumsko kulturne radove. Crkvene i privatne šume i šumske površine sudjeluju neznatno u ukupnoj površini Šumskog gospodarstva Ogulin, s oko 1.610ha ili 1,8%. Najvrednije su bile šume manastira Gomirje. 3.3 Šumarstvo od oslobođenja do danas Iz navedenih podataka se vidi kako je gospodarenje šumama u prošlosti bilo rascjepkano po raznim vlasništvima. Po oslobođenju od 1945—1946. godine šumama upravljaju narodni odbori, Okružni NO Karlovac sjeverozapadnim dijelom područja, današnjim šumarijama Ogulin, Jasenak, Partizanska Drežnica i Gomirje, a Okružni NO Gospić područjem šumarija Brinje, Josipdol i Plaški. Godine 1947. osnovan je ZEŠUMPOH (Zemaljsko šumsko poduzeće Hrvatske) sa zadatkom da upravlja i koristi šume. Ispostava Zešumpoh-a u Gospiću formira Šumarije Brinje, Plaški i Josipdol, dok na ostalom našem području Goransko — primorska industrija drva »Goprid« formira Šumarije Jasenak i Ogulin. Iste 1947. godine ukinut je autonomni položaj imovnih općina i zemljišnih zajednica koje su proglašene općenarodnom imovinom, no površine zemljišnih zajednica sa dijelom imovinskih šuma stavljene su pod upravu Narodnih Odbora Kotareva kao lokalnih organa vlasti. Državne šume i najveći dio šuma imovnih općina proglašen je šumama republičkoga značaja. Godine 1948. osnovane su za gospodarenje šumama republičkog značaja posebne organizacije za uzgoj šuma — šumska gospodarstva, dok je koriš |