DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 54 <-- 54 --> PDF |
HIDROGEOLOŠKE I SPELEOLOŠKE ZNAČAJKE Srećko BOŽlCEVlC* UVOD Na prostranom ogulinskom prostoru međuzavisne morfološke i hidrogeološke pojave, karakteristične za krš izazvane su vrlo zamršenim litološko-stratigrafskim i tektonskim odnosima sedimenata. Iznad ogulinske zaravni i hirovite ponornice Ogulinske Dobre ističe se masiv Kleka. Nasuprot njemu, šumoviti masivi Velike i Male Kapele kao da skrivaju svoju vrlo izraženu okršenost i posebnost. Uz mnogobrojne ponikve i uvale, različite dübine i duljine, ogoljele stjenovite hridine brojnih kapelskih vrhova, ne iznenađuju ni još neispitane jame, tamni otvori pećina, tajanstvena grotla ponora, ledenice te duži ili kraći žljebovi škrapa na sivilu vapnenačkog kamena. Na tom području vodotoci su kratki i plave svoja omanja polja ili postoje samo kao tragovi u sušnom razdoblju. Udaljenost između izvora i ponora na takvim mjestima često je vrlo malena. Vode nestaju u ponorima i samo njima znanim podzemnim kanalima ponovo izbijaju na nekoj nižoj krškoj »stepenici« kao povremeno ili stalno vrelo. Od rijeka samo je Dobra, uglavnom, obuzdana u sistemu HE Gojak i prikupljeni su poplavni »valovi« Zagorske Mrežnice u umjetnoj akumulaciji Sabljaci. Danas ispod historijskoga mosta u Oštarijama rijetko teče voda nekadašnjim tokom prema svojim ponorima na podnožju brda Krpelja. Čovjek je, eto, krške ponornice usmjerio na turbine hidroelektrane. Za razliku od Dobre tokovi Tounjčice i Mrežnice urezuju se u kršku ogulinsko- plaščansku zaravan, na rubnom dijelu promatranog prostora, ali »hrane« se iz podzemnih veza Ličke Jesenice, Dretulje i povremene prirodne akumulacije jezera Begovca. Posebna je zanimljivost tog okršenog područja, masiva Velike i Male Kapele što baš njime prolazi vododjelnica jadranskog i crnomorskog sliva s nizom još uvijek nedovoljno »potvrđenih« elemenata. POVIJEST HIDROGEOLOSKIH I SPELEOLOŠKIH ISTRAŽIVANJA Već spomenuta ponornica Ogulinska Dobra s markantnim Đulinim ponorom i izvorom Tounjčice privukla je prve znanstvenike i svjetske putnike na to područje. U knjigama putopisaca i geografa Valvasor a (1689) i Hacquet a (1778) već se nalaze opisi, pa čak i crteži tih krških fenomena iz Ogulinskog kraja. Proučavali su ih i naši putopisci Klai ć (1878) i Hir e *) Dr Srećko Božičević, Geološki zavod Zagreb, Sachsova 2. 360 |