DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 85     <-- 85 -->        PDF

ŠUMSKA TLA


Jakob MARTINOVIĆ*


UVOD


U ovom se poglavlju daje sažet opis šumskih tala na području bivšeg
Šumskog gospodarstva Ogulin. To područje pripada pokrivenom području krša
zapadne Hrvatske i pedološki nedovoljno istraženom. Prva su pedološka istraživanja
započeta u 1962. godini, nakon osnivanja Zavoda za četinjače u Jastrebarskom,
a bila su usmjerena na proučavanje pogodnosti tala za uzgoj
četinjača (M a r t i n o v ić, M i 1 k o v i ć 1965, Martinović, Komlenović,
Milkovi ć 1967). Kasnije su se unutar projekta tipoloških istraživanja šuma
i šumskih staništa u razdoblju od 1968. do 1971. proučavali pedološki uvjeti
prirodnih šumskih ekosistema. Obavljena je genetsko-morfološka inventarizacija
tala, izrađena je pregledna pedološka karta i provedena analiza pedološko-
vegetacijskog slijeda (Martinović 1971). Istraživanja su nastavljena prilikom
proučavanja procesa bumizacije tala na kršu zapadne Hrvatske (M a rtinovi
ć 1972) i izrade Osnovne pedološke karte SFR Jugoslavije — list
Ogulin 1 (Martinović 1974) i list Ogulin 2 (Mayer 1980). U ovom prikazu
služit ćemo se prije svega rezultatima spomenutih i vlastitih neobjavljenih
istraživanja. Međutim, treba istaknuti da o genezi, evoluciji i fiziografskim
svojstvima tipova tala koja nalazimo na ogulinskom području ima u našoj pedološkoj
literaturi mnogo podataka. Nalazimo ih u ovim radovima: Ć i r i ć
(1962, 1965 i 1967), Gračanin, M. (1942, 1951), Gračanin Z. (1962),
Martinović (1968) i drugima.


ČINITELJI TVORBE TLA


a) Klima


Klima je faktor koji se u ovoj raspravi posebno obrađuje. Dovoljno je
samo konstatirati da je perhumidna klima područja bitan pedogenetski faktor.
Ona uvjetuje descedentne tokove u pedosferi i snažno utječe na proces tvorbe
kambičnog, a zatim eluvijalnog i iluvijalnog horizonta tla.


b) Geološka građa i litološki sastav


Matični je supstrat uvijek vrlo važan činitelj tvorbe tala, jer daje ishodišni
materijal o kojem ovise brojna svojstva tla. Prema Milovanovićevoj (1968) i
Velićevoj (1986) geološkoj obradi, istraživano se područje odlikuje brojnim


*) Dr Jakob Martinović, Šumarski institut Jastrebarsko


391




ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 86     <-- 86 -->        PDF

stratigrafskim jedinicama od kvartara do paleozoika. S pedogenetskog gledišta
ističu se i razlikuju ove stijene, odnosno skupine stijena:


1. Klastiti paleozoika (crni šejlovi, pješčenjaci i kremeni konglomerati).
U ovoj su skupini najčešće sitni do srednjozrni tinjčasti pješčenjaci s proslojcima
siltita i šejla;
2. Klastiti trijasa (laporni crveni škriljevci, tinjčasti pješčani škriljevci).
To su stijene crvenkastog klastita gdje se izmjenjuju peliti i pješčenjaci. Peliti
sadrže različitu količinu karbonata.
S ostalim pedogenetskim činiteljima na ovom supstratu (klastiti paleozoika
i trijasa) pravac evolucije tala teče od rankera — dističnoga smeđeg tla —
smeđega podzolastog tla do podzola;


3. Dolomiti trijasa. Za te su stijene značajne pojave silifikacije i prisutnost
terigenog detritusa. Sadržaj dolomitne komponente varira od 67 do 1000/6.
Dolomitne stijene općenito su ušlo jene. Pedogenetski slični su im i dolomiti
jure;
4. Vapnenci jure. Zastupljeni su sivi i tamnosivi vapnenci uslojeni i gromadati
s visokim sadržajem CaCO:i. Od čistih vapnenaca razlikuju se zalaporeni
jurski vapnenci koji sadrže jedino veći postotak gline, a mjestimično sadrže
rožnaca i uložaka dolomita;
5. Izmjena vapnenaca i dolomita. Ovu skupinu stijena karakterizira čas
jače, čas slabije izražen intenzitet izmjene vapnenaca i dolomita;
Glavni pravac evolucije tala na tim supstratima (vapnenci i dolomiti)
u uvjetima perhumidne klime na kršu zapadne Hrvatske predočen je shematski
na slici 1;


6. Nevezani sedimenti kvartara. Oni čine vrlo heterogenu skupinu u kojoj
nalazimo šljunak, pijesak, ilovaču i glinu. Geneza i evolucija tala na nevezanim
kvartarnim sedimentima ogulinskog područja nisu dovoljno proučene.
Sva dosadašnja istraživanja na našem pokrivenom kršu pokazuju da matični
supstrat utječe na formiranje tala i njihov prostorni raspored. Pojedinim
skupinama matičnih supstrata (klastiti, vapnenci, dolomiti, nevezani sedimenti
kvartara) odgovaraju specifične pedosekvence ih zajednice tala koje se dalje
raščlanjuju, uglavnom ovisno o geomorfološkim i bioklimatskim uvjetima.


c) Reljef


Uloga reljefa u formiranju tala višestruka je. Na tom terenu visokog i
razvijenog krša dominiraju gorska bila Velike i Male Kapele s prostranim prigorjem.
Takav reljef uvjetuje znatno premještanje zemljišnog materijala iz
viših u niže položaje. Taj proces translokacije materijala na našem kršu već je
Schuber t (1909) uočio: »-Shvatljivo je da je od onih velikih množina vapnenaca
koje su se otopile kroz geologijska vremena morala preostati i velika
množina crvene gline. Dakako, te crvene gline ne nalazimo — barem u većini
slučajeva — više tamo gdje su se nalazili vapnenci od kojih su otapanjem
postale, nego su više puta što vjetrom što vodom odnesene i ponovno taložene.«
Vrlo duboko tlo udolina oko Ogulina i Plaškog te u Drežničkom, Crnačkom i
Stajničkom polju, nasuprot plitkim crnicama i rendzinama na vrhovima Bjelolasice
i Makovnika, pouzdano potvrđuju dugotrajnu prisutnost i intenzivno
djelovanje procesa translokacije materijala.


392




ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 87     <-- 87 -->        PDF

TEMELJNI PEDOGENETSKI PROCESI


dekarbonatizacija i


dekarbonatizacija i argiloakumulacija —»


humizacija
ispiranje
adsorpcijskom
´ kompleksu tla
RAZVOJNI STADIJI i ispiranje gline


organ ogene organomineralne i smeđa tla na ilimerizirana
crnice i rendzine I posmeđene crnice i ´vapnencima i tla
rendzine dolomitima


VRIJEME
SMJER PROGRESIJE


Slika 1. Glavni pravac evolucije tala na vapnencima i dolomitima u uvjetima
perhumidne klime na kršu zapadne Hrvatske (po J. Martinoviću)


Kako se zna, reljef je važan modifikator klime; on utječe na stvaranje
specifičnih bioklimatskih uvjeta u šumskim ekosistemima, koji diferencirano
djeluju na humizaciju tala, formiranje šumske prostirke, biološko kruženje
elemenata i druge elementarne procese u tlu.


d) Šumska vegetacija


Općenito je, a u području krša posebno, izražen faktor tvorbe tla. Osim
što s klimatskim uvjetima djeluje kao bioklimatski faktor, vegetacijski pokrov
i neposredno utječe na genezu i evoluciju tla, podržavajući progresijski pravac
evolucije tala. Očuvana šumska vegetacija važna je za konzervaciju i zaštitu
tla od erozije. Pod očuvanom iskonskom vegetacijom, a ponekad i pod odraslim
šumskim kulturama, nalazimo EAT* koji se od svoje izvanšumske okoline
razlikuje većom dubinom tla i manjim sadržajem skeleta, posebno na površini
tla. Jak utjecaj šumske vegetacije na genezu i evoluciju tala očituje se također
u tvorbi ograničenog horizonta tla. Bitne karakteristike tog horizonta — na
primjer, odnos slojeva svježe šumske prostirke, fermentacije i humificirane organske
tvari — nose snažan pečat ishodišnoga biljnog materijala. Otpalo lišće
pojedinih vrsta drveća različito utječe na hranidbeni režim tla.


U više je prilika na našem kršu (Bertović-Martinović 1981, 1987. i dr.)
utvrđeno da postoje obostrani (dvosmjerni) utjecaji u sistemu pedosfera-vegetacijski
pokrov. Analiza je pedoloških uvjeta šumskih fitocenoza na ogulinskom
području (Martinović 1971) pokazala da je pedološko-vegetacijski slijed
osnovna pravilnost u šumskim ekosistemima.


*) Elementarni areal tla (EAT) je areal rasprostranjenosti najniže taksonomske
jedinice i on graniči s arealiima tla koji pripadaju drugoj sistematskoj jedinici
ili s površinama koje ne predstavljaju tlo.




ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 88     <-- 88 -->        PDF

e) Antropogeni utjecaji na tlo


Nisu na ovom području istraživani, ali zaslužuju posebnu pozornost, jer
suvremena tehnologija iskorišćivanja šuma unosi u ekosistem dosta novih
elemenata (kao što su česte sječe na manjim površinama, intenzivne prorede,
unošenje stranih vrsta drveća, »normalizacija« sastojina smanjenjem drvnih
zaliha i drugo).


INDENTIFIKACIJA, KLASIFIKACIJA I SVOJSTVA TALA


1. Popis peđosistematskih jedinica
U skladu s opisanom raznolikošću pedogenetskih faktora i njihovim utjecajem
na proces geneze i evolucije tala, nalazimo na istraživanom području
razmjerno velik broj peđosistematskih jedinica. Na osnovi uvodno navedenih
radova i u njima provedenih morfološko-genetskih i laboratorijskih analiza te
primjenom klasifikacije tala Jugoslavije (Škorić, Filipovski, Ćirić 1973) izrađen
je prijedlog klasifikacije šumskih tala Ogulinskog kraja (tablica 1). Determinante
izdvojenih peđosistematskih jedinica opisane su u spomenutoj klasifikaciji
tala, pa ih ovdje ne ponavljamo. Neke od utvrđenih peđosistematskih jedinica,
na primjer distrični kambisol, brunipodzol i koluvi jalno tlo, imaju na
istraživanom području vrlo malen areal rasprostanjenosti pa su ostale još nedovoljno
proučene. Naj zastupljeni ja tla, koja zauzimaju više od 90% površine,
pripadaju tipovima crnice, kalkokambisola i luvisola na vapnencima te rendzine
i kalkokambisola na dolomitima. Njihove osnovne karakteristike bit će stoga u
nastavku detaljnije razmatrane.


Glavna obilježja u geografskoj rasprostranjenosti opisanih tala prikazana
su na preglednoj pedološkoj karti. Osnovna je karakteristika kartografskih jedinica
(pedohora) njihov višekomponentni sastav i vertikalna zonalnost glavnih
tipova tala.


2. Osnovna fiziografska svojstva tala
Osnovne morfološke, fizikalne i kemijske karakteristike glavnih tipova
tala daju se zbog preglednosti informacija u tabelarnom obliku (tablice 2—5).
Promatranjem iznesenih podataka uočava se nekoliko zanimljivih pitanja na
kojima ćemo se posebno zadržati:


a) Količina i kemijski sastav šumske prostirke (mrtvoga organskog pokrova
tla) važna su karakteristika šumskih tala. Ta svojstva mogu znatno utjecati
na rast i prirast te prirodno podmlađivanje šumskog drveća i druge procese
u šumskom ekosistemu. Naši podaci pokazuju da količina šumske postirke
više ovisi o tipu šumske zajednice i stanju sastojina nego o tipskoj pripadnosti
tla. Utvrđene količine šumske prostirke (1,26—6,54 t/ha) općenito upozoravaju
na njezino intenzivno razlaganje i brzo kruženje u njoj sadržanih bioelemenata.
S obzirom na kemijski sastav šumske prostirke, treba primjetiti veliku varijabilnost
i nizak sadržaj fosfora, što je u podudarnosti s njegovom deficitarnošću
u tlu.


b) U istraživanim šumskim ekosistemima najzastupljeniji je tip muli humusa,
a rjeđe se javlja i tip moder humusa debljine do 2 cm, s dominantnim
slojem fermentacije.




ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 89     <-- 89 -->        PDF

PEDOLOŠKA KARTA OGULINSKOG KRAJA
(po J, Martinoviću 1980., generalizirano)


1 rendzina i posmeđena rendzina na dolomitu, 2 crnice s organičnim horizontom,
3 crnica, rendzina i smeđe tlo na vapnencu, 4 crnice i rendzine, smeđe tlo, smeđe
ilimerizirano tlo, ilimerizirano tlo — na vapnencima i dolomitu, 5 aluvijalno i
koluvijalno tlo, 6 smeđe tlo na vapnencu i crvenica, 7 rendzina i smeđe tlo na
dolomitu i dolomitiziranim vapnencima, 8 distrično smeđe tlo na reliktnoj crvenici,
9 smeđa i ilimerizirana tla (akcesorne rendzine i crnice) na vapnencima
i dolomitima izvan šuma


395




ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 90     <-- 90 -->        PDF

396




ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 91     <-- 91 -->        PDF

397




ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 92     <-- 92 -->        PDF

Osnovne tipske značajke tala


Tablica 2.


Tip tla


Vapnenačko-
dolomdtnacrnica (kalkomelanosol)


Ren džina
(renđzina)


Smeđe tlo navapnencu idolomitu (kalkokambSsol)


Distrično simeđe
ili smeđe kiselo
tlo (distrični
kambisol)


Ilirneräziranoili lesiviranotlo (luvisol)


Smeđe podzolasto
tlo (brunipodzol)


Koluvijalnatla (koluvium)


Stratigrafija profila i definicija tipa*


Sklop profila A-C. Tlo je duboko do 30 cm i ima molični (A mo)
a ponekad i organični (O) horizont. Tlo je nekarbonatno ü bogato
humusom. Naziv potječe od melanos = mračan. Amo horizont
leži na tvrdoj stijeni vapnenca ili dolomita.


Sklop profila: Amo — Amo C-C-R. Tlo ima molični horizont
kojli postupno prelazi u rastresiti karbonatni C horizont. Supstrat
ima veliki sadržaj karbonata (> 20°/o) i cijeli je profil
karbonatan osim varijeteta izlužene i posmeđene rendzline.


Sklop profila: A-(B)-rz-C. Tlo s moličnim (Amo) ili ohričnim
(Aoh) humusnim horizontom koji leži neposredno iznad kambičnog
horizonta tipa (B) rz. Čitav solum je bezkarbonatan
a pH > 5,5 u H„0. Karakterističan je ilovast ili teži mehanički
sastav i vrlo dobro izrađena poliedrična struktura.


Sklop profila: A-(B)-c-C. Tlo karakterizira ohrični (Aoh) ili
umbrični (Aum) humusni horizont. Stupanj zasićenosti bazama
je manji od 50°/o, a reakcija je kisela (pH 5,5 u H20). Formira
se na kiselim stijenama (pješčenjaci, filiti, glinenci, kisele eruptivne
i druge kvarone silikatne stijene).


Sklop profila: A-E-Bt-C. Tlo ima ohrični (Aoh) ili umbrični
(Aum) humusni horizont, rjeđe i organični (O). Ispod humusnoga
slijedi E horizont, ispod kojeg se nalazi argiluvični (Bt)
horizont; tlo je slabo do umjereno kiselo. Akrični (vrišti nsiki)
varijetet tla odlikuje se alohtonim E horizontom dubljim od 50
cm i niskim stupnjem zasićenosti bazama (< 35%) i B horizontom
kojli predstavlja ostatke izmijenjene terra rosse.


Sklop profila: A-E-B-C. Tlo ima mješoviti A/E horizont koji
može biti organični ili umbrični, ispod kojeg neposredno leži
spodični Bh i Bf horizont. Moguća je pojava E horizonta u
isprekidanim pjegama. Tlo se odlikuje pjeskovitom teksturom
velikom kiselošću korizonata (pH > 5,0 u H„0) i niskim stupnjem
zasićenosti bazama (ispod 35e/o).


Sklop profila: (A)-C. Nerazvijena ili slabo razvijena tla s mogućim
(A) horizontom, formirana ispiranjem supstrata i tla s
viših (pretplaninsko-gorskih) terena bujičniim vodotocima i površinskim
vodama, te recentnom sedimentacijom tako erodiranog
materijala u podnožju tih terena.


*) Prema klasifikaciji tala Jugoslavije (Skorić, Filipovski, Cirić 1973)




ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 93     <-- 93 -->        PDF

CS


> 2 L


co 3 >


pH u H20


Glina
u «/«


Humus
u «/«


Ukupni
dušik
u o/o


P 20 5u
mg/100 q
tla po
Al-metodi


K^ u mg/
100 q tla
po Al-
metodi


Totalni
kapaciteti
adsorbcije
kationa u


m. 1. (T)
Stupanj
zasićenosti
adsorbcijskog
kompleksa
bazama


V u %


*) X srednja vrijednost
mx srednja pogreška srednje vrijednosti
najviša vrijednost


xi


najniža vrijednost Broj analiza (n) 8 — 18


Srednje vrijednosti nekih svojstava šumskih tala Tablica 3.


Oznak a tl a
Smeđe tlo na Smeđ e tlo n a Iliinerizirano tlo
dolomitu vapnencu na vapnencu
Horizonti tla


>


S° rt


X


mx
X1
X2


X


mx
xt
X2


X
IM


X1
X2


X


mx
x1
X2


x


mx


Xf


X2


x


mx


x1


X2


X


mx


xl


x2


X


mx


xl


X2


Ren džina


na dolo


mitu


Aimo


7,1
0,1
7,4
6,1


25,7
2,6
41,1
12,2


16,8
2,3
37,0
10,8


0,99
0,18
1,75
0,47


2,2
0,05
6,8
0.5


12,9
1,6
26,4
7,4








Amo


6,4
0,4
7,2
4,9


23,5
3,2
3J..3
13,4


18,7
3,7
32,2
,10,9


0,66
0,13
1,02
0,4,1


1,3
0,1
1,6
0,5


16,8


2,1
24,5
11,2








(B)irz


6,6
0,4
7,5
5,2


33,5
3,9
43,7
22,1


6,7
1,6
12,7
2,4


0,34
0,05
0,48
0,12


0,6
0,3
1,7
0,0


10,3
1,5
12,7
7,4








Amo


5,6
0,1
6,4
5,1


31,7
1,9
54,2
13,2


11,9
0,8
18,2
5,0


0,43
0,02
0,61
0,20


1,8
0,5
6,4
0,5


20,3
1,8
34,4
14,3


45,6


1,7
50,5
39,2


63,7
4,9
73,7
45,6


(B)rz


6,3
0,2
7,1
5,3


44,9
2,8
81,9
23,7


4,0
0,4
7,5
1,8


0,17
0,02
0,28
0,08


0,6
0,2
1,2
0,0


10,8
1,0
15,0
6,8


30,1
2,9
39,2
21,2


73,3
5,7
90,0
53,7


Aoh


5,1
0,1
6,2
4,6


23,3
1,2
35,0
6,7


9,5
0,9
15,4
5,6


0,38
0,03
0,98
0,19


2,6
0,4
4,3
0,5


12,9


1,3
27,5
5,2


44,7
3,7
73,3
33,7


31,7
6,5
65,0
8,3


E


5,3
0,1
6,0
5,0


27,5
0,9
34,5
24,9


3,1
0,2
4,9
2,6


0,14
0,01
0,22
0,11


0,4
0,1
1,4
0,2


5,8
0,6
8,4
4,2


21,5
1,2
24,7
18,4,


28,0
7,8
56,4
14,4


Bt


5,8
0,2
7.1
4.9


43,5
2,3
69,5
27,3


2,2
0,1
3,5
0,9


0,10
0,01
0,19
0,05


0.4


0.1


1.1


0.0


7,5
0,9
13,2
3,6


22,2
1,7
27,4
17,7


46,5
6,3
62,7
,15,7




ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 94     <-- 94 -->        PDF

*




ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 95     <-- 95 -->        PDF

401




ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 96     <-- 96 -->        PDF

c) Postotni sadržaj gline u tlu, pa prema tome i mehanički sastav tla, pokazuje
dosta širok raspon. Nizak postotak gline i visok sadržaj čestica praha i
sitnog pijeska atipična je pojava za kambična tla na vapnencima i dolomitima.
Ona se može protumačiti novijim nalazima (Martinovi ć 1976, Maye r 1980)
lesoidnog materijala, odnosno ostataka eolskog režima u arealu bukovih i bukovo-
jelovih šuma na kršu SR Hrvatske.


d) U dosadašnjim istraživanjima pedoloških uvjeta prirodnih šumskih ekosistema
na ogulinskom području nedovoljno je proučen režim biogenih elemenata.
Raspoloživi podaci o ukupnom dušiku i pristupačnom fosforu i kaliju
(tablice 3 i 4) pokazuju da su tla općenito dobro do bogato opskrbljena dušikom,
srednje do dobro kalijem i slabo opskrbljena fosforom.


3. Procjena proizvodnosti šumskih tala
U vezi s osnovnim podacima o fizikalnim i kemijskim svojstvima tala
danih u tekstu i tablicama, javlja se zanimljivo pitanje o njihovoj ekološkoj,
odnosno proizvodnoj signifikantnosti. Odgovor nije jednostavan. Na putu su
brojne teškoće, kao što su utjecaj klimatskih faktora na proizvodnu sposobnost
tala, te slabo poznavanje fizioloških osobina i ekoloških zahtjeva pojedinih vrsta
šumskog drveća. Ipak, u ovom se trenutku mogu dati neki pokazatelji o
proizvodnom redoslijedu šumskih tala na kršu. Opsežna istraživanja bukovih
stojbina u Bosni te staništa jele i bukve na kršu zapadne Hrvatske pokazala
su da dubina tala može biti bitan kriterij za njihovu proizvodnu klasifikaciju.
Prema Ćiriću i Milošu (1977), rast bukve visoko korelira s dubinom kalkokambisola
ako je tlo pliće od 50 cm. Analiza višestruke linearne korelacije
proizvodnosti jele i svojstava tla (Cestar, Martinović, Pelcer 1975)
dala je rezultat po kojem se na smeđem tlu na vapnencu ako je pliće od 45 cm
povećanjem dubine tla za 1 cm povećava proizvodnost jele 3"/«.


Suglasno navedenim istraživanjima, mogu se šumska tla na vapnencima i
dolomitima za praktične potrebe razvrstati u četiri proizvodne skupine: a)
crnica i rendzine pliće od 25 cm, b) plitki kalkokambisol dubine do 35 cm, c)
srednje duboko tlo dubine 35—50 cm (kalkokambisol i lovisol) i d) tla dublja
od 50 cm (kalkokambisol i luvisol).