DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 87     <-- 87 -->        PDF

TEMELJNI PEDOGENETSKI PROCESI


dekarbonatizacija i


dekarbonatizacija i argiloakumulacija —»


humizacija
ispiranje
adsorpcijskom
´ kompleksu tla
RAZVOJNI STADIJI i ispiranje gline


organ ogene organomineralne i smeđa tla na ilimerizirana
crnice i rendzine I posmeđene crnice i ´vapnencima i tla
rendzine dolomitima


VRIJEME
SMJER PROGRESIJE


Slika 1. Glavni pravac evolucije tala na vapnencima i dolomitima u uvjetima
perhumidne klime na kršu zapadne Hrvatske (po J. Martinoviću)


Kako se zna, reljef je važan modifikator klime; on utječe na stvaranje
specifičnih bioklimatskih uvjeta u šumskim ekosistemima, koji diferencirano
djeluju na humizaciju tala, formiranje šumske prostirke, biološko kruženje
elemenata i druge elementarne procese u tlu.


d) Šumska vegetacija


Općenito je, a u području krša posebno, izražen faktor tvorbe tla. Osim
što s klimatskim uvjetima djeluje kao bioklimatski faktor, vegetacijski pokrov
i neposredno utječe na genezu i evoluciju tla, podržavajući progresijski pravac
evolucije tala. Očuvana šumska vegetacija važna je za konzervaciju i zaštitu
tla od erozije. Pod očuvanom iskonskom vegetacijom, a ponekad i pod odraslim
šumskim kulturama, nalazimo EAT* koji se od svoje izvanšumske okoline
razlikuje većom dubinom tla i manjim sadržajem skeleta, posebno na površini
tla. Jak utjecaj šumske vegetacije na genezu i evoluciju tala očituje se također
u tvorbi ograničenog horizonta tla. Bitne karakteristike tog horizonta — na
primjer, odnos slojeva svježe šumske prostirke, fermentacije i humificirane organske
tvari — nose snažan pečat ishodišnoga biljnog materijala. Otpalo lišće
pojedinih vrsta drveća različito utječe na hranidbeni režim tla.


U više je prilika na našem kršu (Bertović-Martinović 1981, 1987. i dr.)
utvrđeno da postoje obostrani (dvosmjerni) utjecaji u sistemu pedosfera-vegetacijski
pokrov. Analiza je pedoloških uvjeta šumskih fitocenoza na ogulinskom
području (Martinović 1971) pokazala da je pedološko-vegetacijski slijed
osnovna pravilnost u šumskim ekosistemima.


*) Elementarni areal tla (EAT) je areal rasprostranjenosti najniže taksonomske
jedinice i on graniči s arealiima tla koji pripadaju drugoj sistematskoj jedinici
ili s površinama koje ne predstavljaju tlo.