DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1987 str. 104 <-- 104 --> PDF |
doktorirao na Sveučilištu Ludwig-Maximilian u Münchenu na temelju disertacije »Über der Rentabilität der Eichen — Hoch — und Niederwaldwirtschaft in Kroatien und Slavonien (unter besonderer Berücksichtung der Broder und Peterwardeiner Vermögensgemeinde)«. Bio je profesor uređivanja šuma i računanja vrijednosti šuma na Šumarskoj akademiji (1912—1919) a potom na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu u Zagrebu (1920-—1945). Pomoćnik Ministra šuma i rudnika (1921). Rektor Hrvatskog Sveučilišta (1922—1923), dekan Poljoprivredno-šumarskog fakulteta u Zagrebu (1927—1928). Osnivač Poljoprivredno-šumarskog fakulteta u Zagrebu. Pisac udžbenika »Računanje vrijednosti šuma i šumska statika«, Zagreb 1922, »Uređivanje šuma« Zagreb 1929, i većeg broja studija i članaka. Poštovane drugarice i drugovi. Ovo što sam rekao o prof, dr Đuri Nenadiću mogli ste pročitati u Šumarskom listu, u Šumarskoj Enciklopediji ili u nekoj drugoj knjizi, no sad Vam želim reći nešto više o svom profesoru,, nešto što nije zapisano a volio bih da ostane kao uspomena na moga poštovanog učitelja. Prof Nenadić kao nastavnik Imam u rukama svoj indeks s potpisom prof. Nenadića iz godine 1938/1939, kad sam u četvrtoj godini svoga studija slušao u VII. i VIII. semestru prof. Nenadića i to »Uređivanje šuma« 5 + 2 tjedno i »Računanje vrijednosti šuma i šumsku statiku« 3 + 2 tjedno. Što to znači? To znači da smo svaki tjedan slušali prof. Nenadića 8 sati dok je vježbe iz istih predmeta od 4 sata tjedno držao prof. Plavšić, koji je u to vrijeme bio asistent. Praktički govoreći — sjećam se — slušali smo predavanja prof. Nenadića gotovo svaki dan od 8—10 sati ujutro. Pamtim dobro prof. Nenadića i još su mi u živom sjećanju njegova predavanja. Bio je tada u svojoj zreloj dobi; imao je šezdesetak godina; bio je vrlo vitalan, jak — upravo robustan; djelovao je na slušače impresivno i autoritativno. Imam jednu njegovu fotografiju baš iz tog vremena. Tu je fotografiju poklonila našem Fakultetu njegova kćerka gđa Vera Barborić na čemu joj još jednom zahvaljujem kao i na njegovoj doktorskoj diplomi sa Ludwig-Maximilian Sveučilišta u Münchenu iz 1907. godine. Evo ove diplome s potpisom glasovitog profesora Endersa. Svoja predavanja držao je prof. Nenadić prema vlastitim udžbenicima koje je napisao iz oba spomenuta predmeta. Ništa nije iz tih udžbenika izostavljao nego bi dodavao novija saznanja koje nam je diktirao kao dopunu. Za ispit se moralo znati sve od korica do korica. Teško je položio ispit student koji bi izostajao sa predavanja. To su bili takozvani »inspektori« za razliku od »sinova« koji su redovito prisustvovali predavanju. Još i danas se stari šumari sjećaju tih naziva i međusobno se pitaju jesi li bio »sinko« ili »inspektor«. U moje vrijeme bilo nas je 28 studenata u četvrtom godištu. Dakako, da je tadašnja nastava s takvim — rekao bih — optimalnim brojem studenata mogla biti vrlo uspješna. Osim toga treba reći da su se u to vrijeme upisivali na šumarski studij odlični i vrlo dobri gimnazijalci. U takvim uvjetima uspio je prof. Nenadić intenzivnim pedagoškim, stručnim i znanstvenim radom odgojiti dobre šumare. On je u svoje đake usadio pored stručnih kvaliteta i dobre moralne osobine. 670 |