DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10-12/1987 str. 109     <-- 109 -->        PDF

radio na zaštiti biljaka prije sadnje te manipulaciji s različitim vrstama sađnog
materijala prilikom osnivanja šumskih kultura.


Radovi na području našeg krša u mediteranu i submediteranu predstavljaju
i danas kapitalne radove za to područje. Vrlo je detaljno proučio i opisao
vazdazelene šume Raba, Brača i Mljeta te uočio važnost šuma hrasta crnike za
to područje. Na Rabu je 1936. godine osnovao 10 pokusnih ploha unutar šuma
crnike u šumi Dundo koje i danas prate članovi Katedre za uzgajanje šuma.


Svojim temeljnim znanstvenim postavkama kod proučavanja prirodnih autohtonih
sastojina prof, dr A. Petračić je udario temelje zagrebačkoj školi uzgajanja
šuma. Prirodna sastojina i prirodno pomlađivanje te kompleksno ekosistemsko
sagledavanje sastojina i svih procesa u njoj predstavljaju temeljnu
postavku na kojoj se bazira znanstvena misao ove škole. Uzgojni zahvati u sastojini
moraju respektirati sve uzajamnosti i strukturne osobine šumskog ekosistema
a razvoj sastojine se temelji na principima razvoja prirodne gospodarske
šume i prašume. Tu misao vodilju koju je zacrtao prof. Petračić slijede i
dalje razrađuju njegovi sljedbenici na Šumarskom fakultetu u Zagrebu a posebno
u Katedri za uzgajanje šuma čiji je on osnivač.


Stručni i društveni rad prof. A. Petračića se odvijao putem Hrvatskog šumarskog
društva i Jugoslavenskog šumarskog udruženja. Poznati su njegovi stavovi
i protesti koji so odnose na prejake eksploatacijske sječe naših šuma. To
je posebno isticao kao član Odbora društva za zaštitu prirodnih spomenika u
Hrvatskoj. Veliki je njegov prilog koji je struci dao kao urednik Šumarskog
lista i član redakcije zadužen za šumarstvo u Hrvatskoj enciklopediji.


Prof. A. Petračić j čitavi niz godina upravljao šumama svoga grada Petrinje
a rezultati tog visokostručnog rada vidljivi su u poznatoj kvalitetnoj i
stabilnoj šumi Kotar.


Prof. dr Andrija Petračić je sa svojim doktoratom prije 80 godina prokrčio
put šumarskoj znanosti u ovim našim i danas kvalitetnim i očuvanim šumama.
Svjesni smo, da je njegov obol, kad su u pitanju naše kvalitetne šume, vrlo
velik. Ponosni smo, što je bio i ostao jedan od velikana naše šumarske znanosti
i našeg Fakulteta. Njegova doktorska diploma, koju je na svjetlo dana uz
mnogo truda ponovno iznio njegov nećak uvaženi dr Otto Weber, kojem se i
ovim putem najsrdačnije zahvaljujemo, stavlja njega i šumarsku znanost Hrvatske
uz bok najnaprednijeg šumarstva Evrope i svijeta.


Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Katedra za uzgajanje šuma i svi
oni koji slijede znanstvenu i stručnu misao velikana šumarstva i šumarske znanosti
prof, dr Andrije Petračića duguju mu neizmjernu zahvalnost.


Prof. dr. ALEKSANDAR UGRENOVIĆ
Povodom 80-godišnjice prvih doktora šumarske znanosti


Jedno od najznačajnijih imena, ako ne i najveće ime, s obzirom na širinu
djelatnosti na području šumarske i drvnotehnološke edukacije i znanosti, hrvatskog
i jugoslavenskog šumarstva, je ime Aleksandra Ugrenovića. Aleksandar
Ugrenović je u šumarstvu naše zemlje predstavljao jednu epohu prve polovine
XX stoljeća u kojoj gotovo i nema nijednog većeg pokreta, kojemu njegovo i-
me nije dalo biljeg, a poneki čak i sadržaj. U tom razdoblju on je najproduk


675




ŠUMARSKI LIST 10-12/1987 str. 110     <-- 110 -->        PDF

tivniji radnik šumarske i drvnotehnološke struke, što njegove biografe stavlja
pred težak zadatak, kako njegovom životu i radu dati cjeloviti analitički profil.


A. Ugrenović je bio jedan od rijetkih, koji je vedro i pun optimizma vjerovao
u pobjedu istine, stručnjak ogromne erudicije i dubokog poznavanja čovjeka
i ljudskih umnih dostignuća, nevjerojatno elastičan i vitalan on je u
svim prilikama gledao dalje nego njegovi suvremenici. Njegov gigantski i uvijek
svježi duh, uz bogatu znanstvenu i stručnu ostavštinu, ostao je kao uzor, vjera i
uporište budućim generacijama šumara i drvaraca.
Aleksandar Ugrenović, dipl. ing. šum., dr filozofije, red. sveuč. prof., predstojnik
Zavoda za uporabu šuma kasnije Tehnologiju drva, rođen je 6. rujna
1883. god. u Petrinji Gimnaziju je polazio i završio u Zagrebu (1893—1901), šumarske
nauke upisuje 1901. na Šumarskoj akademiji u Zagrebu, gdje je diplomirao
1904. god. Iste godine upisuje prirodne nauke na Filozofskom fakultetu
u Zagrebu koje je diplomirao 1907. god. Istovremeno radi na izradi disertacije
te 1907. god. doktorira radnjom »O DIFERENCIJACIJI EKSTREMITETA ZA GIBANJE
COLEOPTERA«.


Od 1907. — 1921. bio u šumarskoj službi u Osijeku, Slatini i Pakracu, Godine
1921. izabran je za redovitog profesora Poljoprivredno-šumarskog fakulteta
u Zagrebu za predmeta: Uporaba šuma s trgovinom i industrijom drveta,
Šumarska politika. Na toj dužnosti ostaje do 1941. god., kada su ga umirovile
ustaške vlasti. Nakon oslobođenja vraćen je na dužnost na kojoj ostaje do umirovljenja
1956. god. U škol. god. 1934/35. i 1948/49. bio je dekan Poljoprivredno-
šumarskog fakulteta u Zagrebu.


Bio je prvi šumar pravi član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti
u Zagrebu od 12. lipnja 1948. godine. U JAZU je vršio dužnost člana Predsjedništva,
tajnika III odjela za prirodne nauke i pročelnik Sekcije za šumarske
nauke. Od 1955. do 1957. godine direktor je Instituta za eksperimentalno šumarstvo
JAZU. Neko je vrijeme uređivao časopis Prirodnoslovna istraživanja JAZU.
Njegova znanstvena aktivnost zapažena je i izvan naše zemlje. Tako je 1926. god.
postao član Ceskoslovenske Akademije zemedelske, Prag, od 1933. je dopisni član
Finskog šumarskog naučnog društva, Helsinki, a od 1957. počasni član Academia
italiana di scienze forestall, Firenze.


Njegova se međunarodna aktivnost odražava i u članstvu više inozemnih organizacija
kao: Silva mediterranea Rim (1922); Comission internationale d´agriculture
Paris (1923); Institut international d´agriculture Rim (1934); IUFRO Stockholm
(1936) i dr. Predstavljao je šumarsku i drvnotehnološku znanost naše zemlje
na više konferencija i kongresa: Marseille (1922), Paris (1923 i 1931), Firenze
(1924), Grenoble (1925), Rim (1926 i 1934), Nancy (1932), Budimpešta (1936), Berlin
(1937), Helsinki (1938) i Nizza (1957). Na tim je skupovima sudjelovao s referatima,
koji, u njegovoj bibliografiji radova, čine značajne priloge šumarskoj i
drvnotehnološkoj znanosti prezentiranoj na međunarodnoj razini.


Prof. dr Aleksandar Ugrenović razvio je plodnu znanstveno-istraživačku, pedagošku
i stručnu djelatnost. Osnovao je Zavod za uporabu šuma (1922) gdje organizira,
vrši i unapređuje nastavu i znanstveni rad iz nauke o uporabi šuma
s industrijom i trgovinom drva koja je ispitivala, izgrađivala i utvrđivala osnovna
načela, po kojima valja postupati kod eksploatacije šuma, prerađivanja, trgovanja i
uporabe šumskih proizvoda. Razvijajući ovako široko područje šumarske i drvar


676




ŠUMARSKI LIST 10-12/1987 str. 111     <-- 111 -->        PDF

ske znanosti, stvarao je uvjete i podloge za buduću naučnu samostalnost i izdvajanje
znanstvenih disciplina kao što su: iskorišćivanje šuma, nauka o drvu, tehnologija
masivnog drva, tehnologija furnira i ploča, hidrotermička obrada drva,
proizvodnja namještaja, specijalni proizvodi iz drva i trgovina drvom. Ta
su se njegova vizionarska htijenja i ostvarila tek 1960. godine na samostalnom
šumarskom fakultetu. Istovremeno s razvijanjem znanstvenih disciplina osposobljavao
je i za nijh potrebne kadrove, koji će u edukativnim, znanstvenom i
stručnom pogledu, moći nastaviti taj njegov rad.


Bibliografija radova prof, dr A. Ugrenovića je vrlo bogata i opsežna i obuhvaća
36 znanstvenih radova, 13 udžbenika i priručnika, 58 stručnih radova te
brojne prikaze, stručno^informativne radove, popularne članke itd. U tom obilju
pisane riječi mogla bi se izdvojiti dva uža područja njegovog znanstvenog
interesa, a to su znanstvene discipline nauka o drvu i iskorišćivanje šuma.


S područja Iskorišćivanja šuma istaći ćemo samo neke radove, kao npr.
rasprave o drvarskom oruđu, istraživanja o smolarenju i tehnici smolarenja, unifikaciji
metodike istraživanja smolarenja, o problemu kvalitete sastojina. Ova
dva posljednja bili su referati na IX IUFRO kongresu u Budimpešti. Iz područja
iskorišćivanja šuma napisao je prvi udžbenik na hrvatskom jeziku. Ovo
kompleksno djelo sastoji se od 6 svezaka i to: Iskorišćivanje šuma (1931), Tehnologija
drveta (1932), Tehnika trgovine drvetom I dio (1934), Tehnika trgovine
drvetom II dio (1935), Kemijsko iskorišćivanje i konzerviranje drveta (1947),
Upotreba drveta i sporednih produkata šume (1948). Iz tog ciklusa djela, za
područje Iskorišćivanje šuma, priredio je i objavio II izdanje pojedinih svezaka
pod nazivom Eksploatacija šuma (1957), uz suradnju prof, dr R. Benića.


Na području Nauke o drvu prof, dr A. Ugrenović prvi je u nas postavio
temelje i angažirao se na znanstvenom istraživanju svojstava drva. Osnovao i
opremio je laboratorij za ispitivanje svojstava drva i izradio »Instrukcije za
naučno istraživanje tehničkih svojstava drva«. Te su instrukcije, kasnije, postale
osnova za izradu JUS-a za ispitivanje drva. »Tehnička svojstva drva su
jedan od najvažnijih činilaca vrijednosti drveta. Bez poznavanja tehničkih svojstava
drveta nema ni pravilnog iskorišćivanja ni racionalnog uzgajanja šume ni
šumarske tehnologije kao nauke. Cilj šumskog gospodarenja ne može biti produciranje
što većih drvnih masa, nego produciranje što vrijednijih drvnih masa«
napominje prof, dr A. Ugrenović. U tom je smislu i usmjerio svoja istraživanja
tehničkih svojstava drva u radovima: istraživanja o specifičnoj težini i količini
sirove smole, metodika istraživanja kvalitete drva, referat na IX IUFRO kon,
gresu 1936. u Budimpešti, poznavanje drva i njegovih svojstava kod Rimljana,
istraživanja o tehničkim svojstvima smrekovine, metodološka istraživanja o čvrstoći
cijepanja, gdje je oblik uzorka za ispitivanje poznat u svijetu kao Ugrenovićeva
proba i prihvaćena je u JUS-u za ispitivanje čvrstoće cijepanja. Svoja
gledanja na drvo kao lignum i drvo kao arbor (phyton) A. Ugrenović je iznio
u JAZU 1951. god. u svojim predavanjima: Suma u svijetlu nauke, Drvo za
rezonanciju od Stradivarija do danas i Arhitektonika živog stabla. Materiju nauke
o drvu, koja se odnosi na tehnička svojstva i greške drva, objavio je u knjizi
Tehnologija drveta (1932) i u II izdanju 1950. uz suradnju prof, dr I. Horvata.
Knjiga tiskana 1932. godine prva je u Evropi u kojoj se specijalizirano obrađuje
ova materija.


Izabran za profesora i iz predmeta Šumarska politika i uprava šuma pisao
je i o toj materiji u knjigama: Sumsko-politička osnovica zakona o šumama


677




ŠUMARSKI LIST 10-12/1987 str. 112     <-- 112 -->        PDF

(1923), Zakoni i propisi o šumama i pilanama (1930) Zakon o šumama. Samostalni
projekt (1923), kao i više kraćih napisa o toj materiji.


Shvaćajući bibliografiju radova kao osnovu svakog kreativnog rada A. Ugrenović
je izradio nekoliko godišnjih bibliografija šumarske literature u Jugoslaviji
i tiskao ih u Forstliche Rundschau u Tharandtu (1939, 1940, 1941) i bio
je u redakciji Šumarske bibliografije (1848—1948) A. Kaudersa.


Još rane 1912. godine A. Ugrenović započinje svoje napise o problematici
šumarske terminologije, za koju se zalagao i na kojoj je radio. Izradio je šumarski
terminološki rječnik na 6 jezika sa preko 10.000 termina. Rad je ostao
u rukopisu uz sve napore da se on tiska (1959). Da je tiskan u to vrijeme
bio bi prvi šumarski terminološki riječnik takve vrste u svijetu.


Da bi što više pridonjeo napretku šumarstva i drvnotehnološke znanosti i
struke, A. Ugrenović je osim vlastitoj publicističkoj djelatnosti dao ogroman prilog
općoj znanstvenoj i stručnoj publicistici u šumarstvu. Tako je bio urednik
Šumarskog lista 1925. — 1929., urednik edicije Pola stoljeća šumarstva (1926),
Le Karst Yougoslave (1928), urednik Anala za eksperimentalno šumarstvo JAZU,
urednik edicije Kresnik: Starotalijansko umijeće građenja gudačkih instrumenata,
JAZU. Inicijator i glavni urednik Šumarske enciklopedije JLZ (prvog izdanja).


Njegova znanstvena, pedagoška, publicistička djelatnost i odgoj znanstvenih kadrova
nije apsorbirala sav njegov potencijal. Imao je snage i vremena za plodnu
stručnu djelatnost. Za nju je nesebično upotrijebio sve svoje znanje, da stručnu
javnost pravovremeno obavijesti, obrazloži i poduči o aktualnim problemima danog
vremena i zbivanja na području šumarske i drvnotehnološke znanosti i
prakse.


Za svoju znanstvenu, pedagošku i ljudsku djelatnost dobio je niz priznanja
i odlikovanja od struke i društva u kojem je radio i živio. Sve velike ljude
krasi, što je pisanom rječju teško iskazati, a to je humanost. Tu vrlinu spoznali
su i osjetili učenici i suradnici prof, dr A. Ugrenovića nebrojeno puta.
Ona je provejavala u svakoj njegovoj djelatnosti i odnosu od malih ljudi do
ličnosti svjetskog glasa.


Ljubav, radni elan i opsežna ostavština prof, dr A. Ugrenovića šumarskoj i
drvnotehnološkoj znanosti i struci ostala je, a poticaj koji iz nje proizlazi uporište
je generacija šumara i drvaraca za nastavak rada na njegovom djelu.
I za jedno i za drugo neka je HVALA akademiku A. Ugrenoviću.


oo