DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10-12/1987 str. 125     <-- 125 -->        PDF

IN MEMORIAM


Prof. dr.
ZLATKO VAJDA
dipl. ing. šumarstva
1901—1987


U Zagrebu je 29. lipnja 1987. godine
nakon duge bolesti preminuo sveučilišni
profesor dr ZLATKO VAJDA, dipl. ing.
šum. Pokopan je 2. srpnja na zagrebačkom
groblju Mirogoj. Pogrebu su prisustvovali
mnogi njegovi prijatelji, kolege,
đaci i odani poštivaoci.


Prof. dr Zlatko Vajda rođen je 16. 11.
1901. godine u Čajkovcima kod Đakova.
Na realnoj gimnaziji u Osijeku maturirao
je 1920. godine. Godine 1924. završio je
Šumarske studije na Poljoprivredno-šumarskom
fakultetu u Zagrebu.


Početak njegovog službovanja bio je
1925. godine u taksaciji Direkcije šuma u
Zagrebu, a odmah iza toga prelazi u Ogulin
gdje ostaje sve do 1940. godine. U početku,
od 1926. — 1927. godine, radi u
direkciji šuma Ogulinske imovne općine.
U tom vremenu, 1927. godine, položio je
državni stručni ispit za samostalne« vođenje
šumskog gospodarstva. Od 1928. —
1940. godine radi kao upravitelj državne
šumske uprave Ogulin. Nakon toga prelazi
u Zagreb gdje ostaje do kraja života.


U Zagrebu radi u taksaciji šumskog odjela
Banske uprave od 1941. — 1945. go


dine. Odmah poslije rata, od 1946. — 1947.
godine radi u Institutu za šumarska istraživanja
u Zagrebu.


Prof. dr Zlatko Vajda ukupno je proveo
22 godine u šumarskoj operativi.
Poslije takvog dugogodišnjeg rada u operativi
samo izuzetno sposobni i marljivi
ljudi mogu prijeći na bavljenje
znanstvenim radom. S obzirom na poslove
kojima se bavio u Ogulinu, pogotovo
uzgajanjem šuma, čitav njegov daljnji
rad baziran je na spoznajama uzgajanja
šuma i složenosti šumskih zajednica,
upravo je to davalo posebnu vrijednost
svim njegovim kasnijim stručnim
i znanstvenim radovima. Za vrijeme
toga dugogodišnjeg rada u šumarskoj operativi
nije bio samo šumar praktičar
već i vrlo aktivan znanstvenik koji je
objavio niz stručnih i znanstvenih radova.
Kao znanstvenik 1932. godine uspješno
je obranio doktorsku disertaciju pod
naslovom »Studija o prirodnom rasprostranjenju
i rastu smreke u Gorskom
Kotaru«, te na Sveučilištu u Zagrebu
promoviran u čast doktora šumarskih
nauka. On je po tome spadao među rijetke
doktore znanosti iz područja šumarstva
čiji je doktorat postignut iz privrede.


Njegov je znanstveni rad za vrijeme
službovanja u praksi toliko bogat da je
već 1945. godine izabran za honorarnog
nastavnika zaštite šuma na Poljoprivredno-
šumarskom fakultetu u Zagrebu. Na
toj dužnosti ostaje do 1948. godine. Habilitirao
je 1947. godine a u svojstvu docenta
radi od 1948. — 1952. godine kada
je postao izvanredni profesor. Redovni
sveučilišni profesor postao je 1955. godine.


Kao nastavnik predao je zaštitu šuma
56 semestara sve do umirovljenja.
Isti predmet predavao je i slušačima